Što se u Hrvatskoj događa s galebovima koji više ne mogu letjeti? Imamo priču o jednom iz Korčule

Što se događa s ozlijeđenim galebovima, kad više ne mogu letjeti? U Hrvatskoj su, nažalost, uglavnom prepušteni sami sebi. Osim ako im se ne posreći, pa se to dogodi, recimo, na Korčuli, gdje mještani i turisti počnu brinuti o njima. To se, srećom, dogodilo Puntinku, galebu slomljenog krila koji je pronađen u Korčuli, u dijelu poznatom kao Puntin (otud i ime) i koji je cijelo prošlo ljeto proveo prešetavajajući se po središtu. Za njega su brinuli razni ljudi u mjestu i prolaznici, redovito ga hraneći. No, kad je zahladilo, trebalo mu je ipak pronaći novi dom. Tu su se stvari ipak malo zakomplicirale.

“Ljeto je prošlo i galeb više nije mogao sam živjeti u stalnoj opasnosti od mačaka i nadolazeće zime. Trebalo mu je naći prikladan smještaj i mi smo se bacili u potragu. Nade u ozdravljenje krila nismo gajili. Radilo se o gadnom prijelomu i staroj rani tako da smo znali da se Puntinko više neće vinuti u zrak. Preostalo je jedino da mu osiguramo miran i siguran dom. Svi rezervati koje smo zvali su nas odbili. Jedino je doktorica Ingeborg Bata bila spremna pomoći”, napisali su prije nekoliko dana na svojoj Facebook stranici iz Društva za zaštitu životinja Papagalo Korčula.

U Zaprešiću s drugim galebovima

Puntinka su tako poslali u Zaprešić, u Udrugu za zaštitu divljih životinja AWAP. Tamo ga je dočekala gospođa Bata. Veterinarka nam objašnjava da Puntinkova priča nije izolirani slučaj. “Godišnje dobijemo i desetak ozlijeđenih galebova. Šalju ih nama jer nisu tipični ljubimci, imaju uglavnom stare ozljede koje ne možemo operirati. Zato naprosto brinemo za njih do kraja njihovog života”, kaže Bata.

Tako je Puntinka u novom domu dočekalo nekoliko drugih galebova, s kojima sad provodi vrijeme u Udruzi. Ipak, Bata kaže da bi bilo puno zgodnije da je mogao ostati u svom kraju, kod nekoga tko bi bio voljan brinuti se o njemu. Objašnjava, naime, da ideja o galebu kao kućnom ljubimcu nije toliko čudna koliko nam se možda na prvu čini.

Galeb može biti kućni ljubimac

Između ostalog, Bata objašnjava da, iako nije problem uložiti vrijeme i brigu u skrb o galebu, ipak je skupo hraniti ga svakog dana sa srdelama. Udruga, naime, ne dobiva nikakvu financiju potporu za brigu oko galebova, jer oni nisu zaštićena vrsta.

Upravo zato smatra da im mogu pomoći i građani, posebno oni koji žive pored mora, pa ne trebaju u posebnu nabavku hrane. “Ako netko vidi nekog ozlijeđenog galeba sa starijim prijelomom, ali s kojim može normalno živjeti, nema puno smisla voziti ga k nama. On se može držati u dvorištu i mogu se za njega brinuti kao za bilo kojeg drugog kućnog ljubimca, ako postoji ljubav i volja”, kaže veterinarka.

Udruzi, koja se uglavnom financira preko programa i natječaja iz Ministarstva zaštite okoliša, može se pomoći i privremenom brigom za nekog od mladunaca, kojeg se može uzeti na neko kraće vrijeme, kažu nam. No, oni koji ipak nisu za takva druženja mogu uskočiti i donacijama o kojima više piše na AWAP-ovim Facebook stranicama.