Stručnjaci rade na golemoj barijeri koja bi trebala spasiti Veneciju od poplave, ne misle svi da će uspjeti

Jednog kasnog, zimskog dana kapela u Arsenalu, srednjovjekovnom brodogradilištu Venecije, bila je prepuna aktivnosti dvadeset i prvog stoljeća. Inženjeri su pomno pratili ekrane koji su pokazivali tablice, mape i grafikone o uvjetima koji vladaju u venecijanskoj laguni.

Tu se smjestio centar MOSE (Modulo Sperimentale Elettromeccanico), operativno srce mega projekta koji bi trebao zaštiti Veneciju, jedan od najljepših gradova na svijetu, od prijetećih voda. Kroz sedam godina, inženjeri su ovdje podizali i spuštali virtualna vrata, prikupljajući niz podataka koje će prenijeti u sofisticirani model.

Plutajući grad koji se širi na desetke otoka zbog svojih brojnih kanala i mostova, već se stoljećima bavi poplavama. Zbog prirodnog slijeganja i jačih struja, uzrokovanih globalnim zagrijavanjem, grad je postao osjetljiviji na poplave nego ikada prije. Izgradnja brane za zaštitu od poplava čini se kao logičan način zaustavljanja budućih katastrofa.

Nitko ne zna kad će MOSE biti završen

MOSE je jedan od najvećih i najsuvremenijih građevinskih radova na svijetu. Sastoji se od niza mobilnih brana koji se protežu preko triju ušća uvala u laguni. Vrata brana se mogu podići na zapovijed da bi se stvorio privremeni zid protiv Jadranskog mora u slučaju visoke plime. U gradnji je sudjelovao i Brodosplit koji je početkom ožujka dovršio 63 komada čeličnih vrata.

Rad na MOSE-u počeo je 2003. godine ali nakon puno kašnjenja, izazvanih korupcijskim skandalom i financijskim problemima, brana još nije gotova. Čvrsti dio je napravljen, a većina inženjera u kontrolnom centru vjeruje da će sustav uskoro postati operativan. Posljednji dio gradnje već mjesecima stoji tako da nitko točno ne zna kada će sve biti dovršeno. Neki kažu krajem ove godine, drugi misle da je tek 2020. bliži datum. Unatoč planiranim manjim troškovima, od 1,6 milijardi eura, do sada projekt je premašio 5,5 milijardi.

Projekt od starta prate brojne kritike

Bez obzira na datum, nije jasno hoće li MOSE uspjeti na odgovarajući način zaštititi grad. I ako je tako, koliko to može trajati. MOSE djeluje na principu plimnih vrata. Za mirnog vremena, vrata se napune vodom i sjedaju na morsko dno. Kada prijeti visoka plima, vod se istiskuje upumpavanjem komprimiranog zraka. Tada se vrata otvaraju i sprječavaju prodor mora u lagunu. Kada plima prođe, vrata se opet pune vodom i sjedaju na dno čekajući novu prijetnju vode.

Oceanografkinja s MIT-a u Massachusettsu, Paola Malanotte-Rizzoli kaže da je ideja prilično stara. Već su i mletački inženjeri sastavljali mehaničke konstrukcije kako bi zadržali more van grada, još u 18. stoljeću. Unatoč tome, projekt otpočetka prate brojne kritike. Ekološke grupe kažu da će izgradnja brane ugroziti morski ekosustav, neki se političari suprotstavljaju ideji, kažu da ima previše nepoznanica i da bi trebalo tražiti jeftinije rješenje.

MOSE ne predstavlja potpunu zaštitu

Mnogi se stručnjaci slažu da kada more krene, nema puno alternative za izgradnju prepreka da bi ga se zaustavilo, pogotovo u gradu poput Venecije. Inženjer zaštite okoliša koji predaje znanost na sveučilištu Miami, Joerg Imberger kaže da je koncept MOSE dobar ali da sve ovisi o tome što se podrazumijeva da će zaštititi. Prema Imbergeru, ako sve bude išlo po planu, MOSE će zaštititi Veneciju od poplava poput one katastrofalne 1966. godine, tijekom otprilike 3 desetljeća.

Ali vrata se podižu kada plima dosegne 110 centimetara, tako da MOSE neće spriječiti poplavu koja počne u niskim točkama kao Trg Sv. Marka koji poplavi kod visine od 80 centimetara. To bi se moglo popraviti podešavanjem da se vrata dižu kod nižih razina plime ali bi to imalo štetne posljedice na morski svijet lagune. Učinkovitost MOSE-a ovisi o tome koliko će ugljičnog dioksida biti u atmosferi tijekom narednih desetljeća i kako brzo će visina mora rasti tijekom 50 godišnjeg vijeka trajanja brane.

Prema izvješću UNESCO-a tijekom faze planiranja, razmatrana su tri scenarija porasta razine mora do 2100. godine, 16, 22 i 31.4 centimetra. Danas čak i treći scenariji izgleda optimističan, s ovakvim klimatskim promjenama. Projicira se da će Sredozemno more rasti i do 5 metara do 2100. godine, to znači da bi srednja razina vode mogla prijeći sada pretpostavljeni kritični prag od 110 centimetara. Venecija bi tada bila poplavljena 2 puta dnevno, kako nastupi plima.

Neuspjeh bi mogao biti razoran

Malanotte-Rizzoli kaže da je MOSE projektiran tako da podnese 2 metra višu morsku razinu. Tako tvrdi i New Venice Consortium, kompanija zadužena za izgradnju brane.Porast razine mora povećava vjerojatnost prodora oluja, a brana će se morati češće aktivirati što znači povećanje habanja na strukturi brane čija je podvodna struktura već erodirala. Prema Georgu Umgiesseru, oceanografu u Institutu za pomorske znanosti talijanskog Nacionalnog istraživačkog vijeća, s 50 centimetara porasta razine mora, brana će biti zatvorena jednom dnevno, sa 70 centimetara to će se događati češće, i vrata će tako češće biti zatvorena nego otvorena, piše Wired.

Češće zatvaranje ne znači samo veće troškove održavanja, nego i veću ovisnost o brani za sprječavanje velikih poplava. Neuspjeh bi mogao biti razoran. Tijekom godina predlagane su alternativna rješenja. Neki su nudili ugađanje sustava mobilnih vrata, drugi su uključivali različite tehnologije. Neki su predlagali da poplave samo treba nastojati učiniti podnošljivijima. Do sada, nitko nema široku podršku.

U svakom slučaju ni Venecija ni drugi ugroženi gradovi neće biti spašeni samom branom. Od strašne poplave 1966. učestalost plime od 110 centimetara svakog se desetljeća udvostručila, kaže Giovanni Cecconi, voditelj Venice Resilience Laba, u Veneciji. “Ovaj trend se neće brzo zaustaviti. MOSE nije čarobni štapić, to je nešto što će nam dati vremena da shvatimo, nađemo i provedemo nove načine za rješavanje krize.”