Svijet je ushitilo otkriće antitijela koje blokira koronu. Naša znanstvenica bila je dio tima, pričali smo s njom

Ovih dana svjetsku senzaciju izazvala je vijest, objavljena u znanstvenom časopisu Nature Communications, o timu znanstvenika sa Sveučilišta Utrecht u Nizozemskoj koji je otkrio monoklonsko antitijelo koje u kontroliranim laboratorijskim uvjetima sprječava novi koronavirus SARS-CoV-2 da zarazi ljudske stanice.

U istraživanju su, osim Sveučilišta Utrecht, sudjelovali Medicinski centar Erasmus iz Rotterdama i biotehnološka kompanija Harbour BioMed (HBM), a vijest je obećavajuća u borbi protiv pandemije. To otkriće, nadaju se znanstvenici i javnost, moglo bi pomoći će u razvoju potpunog ljudskog antitijela za liječenje ili sprječavanje respiratorne bolesti COVID-19 uzrokovane novim koronavirusom.

U istraživačkom timu koji je svoje otkriće objavio u radu ‘Humano monoklonsko antitijelo koje blokira SARS-VoV-2 infekciju’, uz devet znanstvenika iz cijelog svijeta, nalazi se i Dubravka Drabek, rođena Dubrovčanka koja je diplomirala na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Doktorica Drabek radila je najprije na fenotipskoj karakterizaciji timusnih makrofaga u kulturi, a potom je preselila u London te se zaposlila na Nacionalnom institutu za medicinska istraživanja (NIMR).

Antitijela koja ciljaju ranjiva mjesta virusa

Inače, voditelj projekta je profesor Berend-Jan Bosch, vođa istraživanja na Sveučilištu Utrecht i suautor studije. On je kazao kako se “monoklonska antitijela koja ciljaju ranjiva mjesta na virusnim površinskim proteinima sve više prepoznaju kao obećavajuća klasa lijekova protiv zaraznih bolesti jer su pokazala terapijsku učinkovitost za brojne viruse”.

Doktor Frank Grosveld, jedan od autora studije te profesor na Akademiji za staničnu biologiju, Erasmus Medical Center u Rotterdamu i glavni znanstveni direktor Harbor BioMeda, kazao je kako “ovo otkriće pruža snažnu osnovu za dodatna istraživanja u pronalasku lijeka za COVID-19. Antitijelo korišteno u ovom radu potpuno je ljudsko te smanjuje mogućnost nuspojava povezanih s imunološkim djelovanjem.”

Monoklonska antitijela već su pokrenula revoluciju u liječenju raka, a lijekovi poput Keytruda tvrtke Merck ili Herceptin tvrtke Roche postali su neki od svjetskih bestselera. Doktor Jingsong Wang, osnivač, predsjednik i izvršni direktor HBM-a, istaknuo je kako je riječ o “revolucionarnom istraživanju” koje će pomoći u pronalaženju lijeka koje će djelovati samostalno ili u kombinaciji s drugim lijekova.

‘Stvoreno je prije dvije godine u okviru drugog projekta’

Dubravka Drabek radila je pod nadzorom doktora Grosvelda na projektima vezanim uz gensku terapiju. Od 1994. radi na odjelu za staničnu biologiju i genetiku, Medicinskog fakulteta Sveučilišta Erasmus u Rotterdamu gdje je i doktorirala. Među ostalim, doktorica Drabek je koninventor na brojnim patentima. Osim onih vezanih za koronaviruse sudjelovala je u izradi strategije za sprječavanje proizvodnje retrovirusa kod svinja u svrhu ksenotransplantacije, te razvoja antitijela koja mogu istodobno vezati više od jednog cilja kao nova generacija terapeutika.

Za Telegram je otkrila kako je monoklonsko antitijelo o kojemu se sada govori stvoreno prije gotovo dvije godine u okviru jednog drugog projekta. “Harbour Antibodies B.V. (tvrtka kćer Harbour BioMeda) bio je jedan od 19 sudionika u europskom konzorciju ZAPI (Zoonosis Anticipation and Preperdeness Initiative). Predmet istraživanja bila su tri potencijalna virusa koja sa životinje mogu prijeći na ljude. Među njima je i MERS-CoV, također iz obitelji koronavirusa, koji je s dromedarske deve prešao na ljude.

Ideja je bila da konzorcij istraži kako na najbolji i najbrži način odgovoriti na potencijalnu epidemiju te kako što brže proizvesti efikasno cjepivo. Također cilj je bio da se predvide potencijalni antigeni ili epitopi koji bi mogli izazvati imunoreakciju i stvaranje neutralizirajućih antitijela. Zatim da se oni testiraju u odgovarajućim životinjskim modelima. Projekt je također obuhvatio razvijanje različitih virusnih testova, proizvodnju antigena u različitim sustavima te proizvodnju humanih antitijela imuniziranjem transgenih miševa”, priča nam.

Usred istraživanja pojavila se epidemija u Kini

Doktorica Drabek ističe kako se suradnja tih znanstvenih timova iz Utrechta, Erasmus Medicinskog Centra i Harboura nastavila i nakon završetka ZAPI projekta. Tako su istraživali mogućnosti pronalaska antitijela koja mogu prepoznati konzervirane epitope među različitim koronavirusima, poput MERS-CoV, SARS-CoV i OC43-CoV. Inicijalno su se fokusirali na antitijela koja prepoznaju sva tri ili bar dva od tri korištena antigena u imunizaciji. Njih su dalje testirali na drugim virusima iz iste obitelji. Antitijela koja su reagirala sa samo jednim od tri spomenuta virusa, pohranjena su u hladnjak. I tada se, kaže doktorica Drabek, pojavila epidemija u Kini.

“Prva izvješća i sekvenca genoma virusa pokazali su 70 posto identičnosti sa SARS-Cov-om. Odmah smo izvadili anti-SARS –CoV antitijela iz hladnjaka i testirali ih na novom virusu. 47D11 antitijelo ne samo da je prepoznalo novi virus kasnije nazvan SARS-CoV2 nego ga je čak i neutraliziralo. Dakle, kao što vidite sve je bila igra slučaja, a onda je trebalo uložiti puno napornog rada.

Da bi se dobilo antitijelo od početka imunizacije, a imajući u vidu da imate produciran antigen, u principu su potrebna dva do tri mjeseca. Nakon toga slijedi karakterizacija, sekvencioniranje, kloniranje u humani vector s konstantnom regijom odgovarajućeg teškog lanca i produkcija. Potom slijedi testiranje in vitro i in vivo u sustavu stanica te infektivnom ili profilaktičnom životinjskom modelu. A to je tek početak….”, objašnjava.

Što bi se sve moglo s novim otkrićem

Za razliku od mnogih koji nisu znanstvenici niti stručnjaci za mikrobiologiju, ali su pristaše teorija zavjere, a među njima prednjači američki predsjednik Donald Trump, doktorica Drabek, kao i velika većina eksperata iz njene struke, smatra kako virus nije stvoren u laboratoriju nego je prešao sa životinje na čovjeka kao i u prethodnim slučajevima MERS-CoV a i SARS-CoVa. Doktorica Drabek objašnjava kako se predviđa da bi pronađeno antitijelo bilo u stanju zaustaviti tijek širenja infekcije u već zaraženom organizmu, ali i da bi moglo omogućiti čišćenje od virusa.

“Teoretski moglo bi zaštititi i nezaraženu osobu”, ističe doktorica Drabek, “koja bi se našla izložena virusu i tako koristiti u profilaktičke svrhe. Današnja tehnologija omogućava inzinjiranje antitijela s produženim životom u humanoj plazmi. Tehnologija se već koristi u terapiji drugim monoklonalnim antitijelima čime se frekventnost apliciranja smanjuje. Kod već oboljelih, zavisno od težine kliničke slike i stadija bolesti, moralo bi se koristiti u kombinaciji s drugim neophodnim vidovima terapije, ali bi zaustavilo dalje širenje infekcije i pomoglo čišćenju od virusa.”

‘U ovom slučaju antitijelo se može primijeniti kao lijek’

Pronalazak neutralizirajućih antitijela, kaže doktorica Drabek, uvijek predstavlja i korak naprijed u otkrivanju odgovarajućeg cjepiva. “Ako znamo koji su epitopi ili dijelovi virusa odgovorni za stvaranje neutralizirajućih antitijela, ti dijelovi bit će i sastavni dio budućeg cjepiva. U ovom slučaju antitijelo se može primijeniti kao lijek. S obzirom na unakrsnu reaktivnost može se primijeniti možda za ublažavanje bolesti izazvanih i drugim nadolazećim koronavirusima.”

S obzirom na katastrofalne posljedice koje je COVID-12 ostavio za sobom po cijelom svijetu, svi s velikim nestrpljenjem iščekuju kad će se pronaći cjepivo ili lijek. Doktorica Drabek objašnjava kako se u normalnim okolnostima provode duge studije i istraživanja na životinjskim modelima, zatim pretklinička ispitivanja, kliničke studije te se onda moraju čekati dozvole i odobrenja od odgovarajućih agencija. No doktorica Drabek smatra kako će se unatoč tome što taj postupak traje nekada i godinama, u ovom slučaju – zahvaljujući žurnosti, želji i spremnosti farmaceutske industrije i vladinih agencija – svi ti procesi ubrzati, pogotovo zbog činjenice što će se neka ispitivanja moći odvijati paralelno.

Monoklonsko antitijelo u terapiji još od 1986.

Istraživači iz Nizozemske, pri pronalasku monoklonskog antitijela, koristili su genetski modificirane miševe za proizvodnju različitih antitijela. “Miševi koje koristimo su genetički modificirani na taj način da umjesto mišjih antitijela proizvode isključivo antitijela s humanim varijabilnim dijelovima imunoglobulinskih lanaca. Miševi se imuniziraju s medicinski relevantnim antigenima i titar specifičnim antitijelima koji se prate tijekom imunizacije. Ako je titar zadovoljavajući, antitijela se izoliraju najčešće klasičnom tehnologijom produkcije hibridoma. Poslije testiranja na tisuće hibridoma, biraju se ona antitijela koja odgovaraju zadanim normama”, objašnjava vrlo stručno.

Doktorica Drabek kaže kako ima više od stotine monoklonskih antitijela koja se koriste u terapiji. Prvo je u upotrebi još od 1986. godine, OKT3, koje je mišje antitijelo protiv CD3 molekula. “Većina do danas odobrenih antitijela koristi se za liječenje različitih tipova karcinoma i autoimunih bolesti. Prva antitijela bila su u potpunosti mišja i izazivala su imuno reakciju kod ljudi protiv tih antitijela. Sljedeća u nizu su bila himerična antitijela. I dalje mišja, ali je konstantna regija miša, takozvani Fc fragment, zamijenjen je humanim. Neželjenih reakcija bilo je manje. Potom je uslijedila humanizacija mišjih varijabilnih regija, da bi se danas mahom koristila u cijelosti humana antitijela proizvedena većinom u transgenim miševima ili štakorima ili izolirana iz ljudskih B stanica.”

Drabek za kraj poručuje kako se na traženju cjepiva i lijeka neumorno radi. ”Nije međutim posrijedi jedno cjepivo već je riječ od više desetaka različitih cjepiva na kojima rade brojni timovi u nizu država. Nekoliko njih već je ušlo u fazu testiranja na volonterima. Držimo palčeve da se neka od tih cjepiva pokažu efikasnima. Prevencija je uvijek bolja od liječenja. Zbog toga sam pobornik cijepljenja, premda vjerujem da će i ovaj put biti onih koji će biti protiv toga.”