Tužan kraj potrage za psićem Titijem. 'Našao je svoje drvce ispod kojeg je zaspao zauvijek'

Potraga za bolesnim 11-godišnjim psićem Titijem, koji je prije nekoliko dana nestao iz dvorišta Zagrepčanke Irinee Habek, dobila je tužan kraj.

“Otišao je umrijeti sam. Da ga nitko ne vidi. Da nitko nema patnju u odluci da mu pomogne. Našao je svoj spokoj i mir”, objavila je neutješna Titijeva vlasnica. “Probijao se malim nožicama hrabro kroz šumu i našao svoje drvce ispod kojeg je zaspao zauvijek”, napisala je.

Unatoč golemoj tuzi, Irinea se zahvalila svima koji su se angažirali u potrazi, a posebne zahvale uputila je “jednom predivnom čovjeku”, Dadiju Doriću, koji je “tri dana od zore do kasne večeri bio s nama u potrazi”.

‘Taj čovjek satima nije stajao’

Taj je čovjek, kaže Irinea, u potrazi sudjelovao iz ljubavi prema nekome koga niti ne poznaje.

“Ne zbog nagrade, ne zbog ega ili slave. Zbog empatije i najvećeg dobrog srca koje sam ikad vidjela. Kad bi mi klonuli duhom, on je nastavljao potragu. Stajao nije. Satima i danima. Taj čovjek nešto ima u sebi, neki Božji dar. U 10 dana našao je tri psa koje nitko naći mogao nije. Ni dronovi ni potražni psi niti itko…”, napisala je.

Prošao je, kaže, cijeli teren oko kuće, kao i cijelu šumu u Remetama. Zatim je opisala kako je izgledala potraga na dan kada je psić i pronađen: “Danas je došao sa svojim Rexom. Rotićem koji je kućni pas. Ne potražni, ne čuvar. Cijeli dan su bili s nama. Od 8 ujutro do navečer. Pred smiraj dana, već smo odlučili krenuti odmoriti pa lagano svako svojoj kući. U jednom trenu on je nešto osjetio unutar sebe i krenuo trčati u smjeru gdje smo bili već 100 puta”.

‘Bez motiva, bez plana, bez kalkulacije’

Kada su došli do jednog drveta, njegov pas Rex pronašao je Titija. “Ostalo sve znate. Ono što nitko nije uspio, Dadi i Rex su uspjeli. I to upornošću, voljom i najvećim srcem ikad. Bez motiva, bez plana, bez kalkulacije. Samo srce i empatija za nasu bol”, poručila je.

Zahvalila je svima koji su davali savjete i pisali poruke podrške, uz poruku za kraj: “Najviše hvala Dadi i Rexu. Koji su postali dio našeg života zauvijek”.