U Hrvatskoj se konačno pojavio odličan portal o kulturi stanovanja. Pokrenuli su ga ovi ljudi
Vanja Došen i Vjekoslav Skledar osnivači su novog medija na hrvatskom tržištu
Haus je otvorio svoja vrata i u njemu je nevjerojatno ugodno. Raskošne fotografije domova i njihovih stanara, zanimljiv i netipičan izbor nekretnina koje se nude na tržištu, kratki precizni savjeti koji ne troše vrijeme nego daju konkretne upute, temeljiti razgovori s ljudima koji imaju što reći, kronike kuća koje su obilježile naš prostor i velikodušno u dizajnu darovane bjeline između rubrika koje dopuštaju da dišete.
Haus je mjesto na kojem pričaju ljudi s puno autoriteta, tonom iskustva i nula kompleksa. To je portal na kojem vas skromna kućica na betonskim vilama zagađenom otoku Čiovu obasja svojom ljepotom, a njenog vlasnika instantno poželite upoznati i dugo se s njim družiti.
Na čudesnoj parceli koja se proteže do mora, Čedo Kovačević ispričao je za Haus zašto mu je mala kamena nastamba sasvim dovoljna i zašto mu kupači koji dolaze ispred njegove kuće nimalo ne smetaju.
Da ljudima bude lijepo
“To nije moje. To je državna zemlja i ja nemam apsolutno nikakva prava na nju. Tamo se može kupati i biti tko god hoće. Ja sam samo posadio opunciju, kapare i agavu, da ljudi koji dođu ili plove brodom, da im bude lijepo…” Uostalom, kad ste zadnji put pročitali da netko kaže “to nije moje” i “želim da ljudima bude lijepo”?
Da ljudima bude lijepo, to su htjeli osnivači portala Vanja Došen i Vjekoslav Skledar. U medijima su već 20-ak godina, bili su i neki od ključnih ljudi za uspjeh Telegrama. Oboje su perfekcionisti, dijele istu opsesivnu strast prema detaljima i ogromnu marljivost. Zaziru od pretencioznog, distanciraju se od dociranja.
Vjeko fotografira kao Bog, Vanja majstorski piše i uređuje. U svakom tekstu zna koja će vas slika privući, glas namamiti, metafora iznenaditi, a analogija pomoći da bolje razumijete.
Otkrivanje, učenje, dijeljenje
„Oboje smo u godinama u kojima u cijelosti želiš vidjeti koliki je tvoj potencijal, želiš istražiti što i koliko možeš sam, želiš se zapravo izazvati”, objašnjava Vjeko.
„Kako oboje dijelimo afinitet prema arhitekturi, uređenju, dizajnu, odvažili smo se na ovaj korak. Čini nam se da u toj niši, uz sve komplimente kolegama, postoji nepopunjeni prostor.” Uložili su svoja sredstva, silno vjerujući u projekt. „I još smo uvijek prestravljeni”, kaže.
„Haus nismo stvorili zato da bismo pokazali koliko znamo, jer još uvijek ne znamo ni približno dovoljno. Već da otkrivamo i učimo od svih koji znaju više od nas. I onda to dijelimo s drugima”, piše na dnu portala kao disclaimer.
Ulazak u glavu arhitekta
Vjeko, jedan od naših najboljih fotografa srednje generacije, kaže da još uvijek uči kako fotografirati zgrade i kuće. „Kuće nije lako fotografirati, imaš objekt koji je nepomičan, ne možeš intervenirati i sve je na tebi. Kao što životinja veterinaru ne može reći što je boli, tako je i fotografiranje kuće dugotrajno rješavanje jednadžbe kako prikazati prostor u najboljem svjetlu. Moraš ući u glavu arhitekta koji ju je projektirao. Moraš kuću dovoljno dugo promatrati iz više kutova u različitim dijelovima dana, kako bi ti se kroz vrijeme objekt otkrio.”
Ciljna im je skupina široka: od mladih koji uređuju svoju prvu nekretninu do seniora koji bi manjim popravcima htjeli uljepšati ili popraviti prostor. Sjajna je rubrika ‘Budžet’ u kojoj predstavljaju veće ili manje projekte s ključnim pitanjem – koliko je koštalo.
Premijerno su predstavili rubriku ušavši u novootvoreni mali zagrebački tapas bar čiji su vlasnici Danilo Grozdić i Ante Mrvičić u restoran uložili sve što imaju, iznijeli sami 800 vreća šute, a Thonetove skupe stolce sami tapecirali prateći tutorijale na YouTubeu.
Okrjepa i osvježenje
Dug prostoru i vremenu u kojem žive, autori Hausa vraćaju pronalazeći ključne zgrade koje su utkani u tkivo Zagreba, poput uzbudljive povijesti i neizvjesne budućnosti najljepše gornjogradske palače Vojković-Oršić-Kulmer-Rauch. Pronalaze ljude koji su ostavili važan trag. Predstavili su nam u dugom intervjuu gospodina Božidara Lapainea koji je, radeći za Končar, dizajnirao aparate koje je imao svaki dom u Jugoslaviji.
Vrijednosti u koje ovaj urednički dvojac vjeruje vidi se u intervju s Alenom Žunićem, arhitektom i docentom koji se školovao na Harvardu, MIT-ju i drugim prestižnim fakultetima, a sad to znanje prenosi ovdje. Žunić za Haus uspoređuje kako se vani vrhunski arhitekti trude okružiti najboljim suradnicima, s potencijalom da postanu bolji od njih. “Bez straha ili ljubomore. Kod nas često vrijedi obrnuta logika. Ljudi na vodećim pozicijama okupljaju poslušne i manje talentirane, kako bi se sami istaknuli.”
Od velikih ideja i konkretnih planova koje predstavljaju ključni domaći arhitekti do šetnje udobnim i šarmantnim domom obitelji koja je iz centra Zagreba pobjegla u idilu sela. Pogledajte Vjekoslavove fotografije; zar vam ne dođe da sjednete na ovu terasu?! Ili možda u ovom dalmatinskom ambijentu?
U Hausu se možete okrijepiti, osvježiti, nadahnuti. I nasmijati. Nema puno medija u kojima ćete u razgovoru s uglednim arhitektima na pitanje postoji li rad koji ne bi pokazali, pročitati ovo: „Da, sve je bilo dobro, dok se jednu zimu nismo spuštali s parka koji gleda na tu kuću. Otpalo je lišće koje ju je zaklanjalo i ja velim: ‘U pizdu materinu, tko je napravio ovu gadariju?!’ Odgovorili su tako priznati zagrebački arhitekti Jelena Skorup i Dražen Juračić u rubrici ‘Kratki razgovor’, a ja poželjela da je taj razgovor puno dulji. Haus je dobro novo mjesto u koje baš želite ući.