U laboratoriju na MIT-u stvoreno je biljno tkivo nalik drvetu. Stručnjaci se nadaju da bi to moglo spasiti šume

Znanstvenici s MIT-a uspjeli su proizvesti tamnozeleno tkivo

FOTO: @MITMechE/Twitter

Uz sve načine na koje se ljudi poigravaju s prirodom, način na koji uzgajamo i uzimamo materijale iz šuma i polja ostaje, u osnovi, oduvijek nepromijenjen. Da bi dobili drvenu građu, sadimo drvo, puštamo ga da raste i siječemo ga. Drvo i drugi biljni materijali isto mogu biti obnovljivi izvori iako dobivanje upotrebljivih oblika zahtijeva brojne transporte, mljevenja i obrade.

Skupina znanstvenika s MIT-a nada se da bi mogli drastično smanjiti ove neučinkovitosti. Oni su u laboratoriju uzgajali biljno tkivo, nalik drvu, što bi, ako se proces poveća moglo, jednoga dana, dovesti do razvoja laboratorija uzgojenog drveta, vlakana i drugih biomaterijala s ciljem smanjenja otiska ugljičnog dioksida šumarstva i poljoprivrede na okoliš, kaže rad opisan u časopisu Journal of Cleaner Production.

Proizvodili bi se samo korisni dijelovi

“Na taj bi način više šuma ostalo na svome mjestu”, kaže Ashley Beckwith, autorica studije i doktorandica na MIT-u. Biljni materijali uzgojeni u laboratoriju ne bi ovisili o klimi, pesticidima ili obradivim površinama. A proizvodnja samo korisnih dijelova biljke eliminirala bi odbačenu koru, lišće i ostale suvišne tvari, napominju znanstvenici, a prenosi Wired.

Uzgoj biljnih vrsta u laboratoriju počinje stanicama, a ne sjemenkama. Za pokus je odabrana biljka zinnia elegans jer brzo raste i dobro je proučavana s obzirom na staničnu diferencijaciju, proces kojim se stanice mijenjaju iz jedne vrste u drugu. Stanice ove biljke stavljene su u kulturu hranjive “juhe” da bi se reproducirale prije prenošenja u gel za daljnji razvoj.

Koristili su stanice biljke zinnie elegans

Da bi postigli materijal sličan drvu, znanstvenici su morali potaknuti biljne stanice da se diferenciraju u vrste vaskularnih stanica koje prenose vodu i minerale i čine drvenasto tkivo. Kada je došlo vrijeme za njihov tisak, zagrijavanjem i zatim 3D bioprintom, gel je omogućio dobivenom materijalu da poprimi bilo koji oblik nakon što se ohladi i stvrdne.

Tamnozeleno tkivo koje je znanstveni tim proizveo bilo je prilično čvrsto, ali strukturno ne dovoljno čvrsto za većinu građevinskih svrha. “Za sada su tiskane, tanke, pravokutne strukture, duge samo nekoliko centimetara koje se podvrgavaju mehaničkim ispitivanjima i karakterizaciji”, objašnjava Beckwith iako je moguće tiskanje većih verzija.