Upravo se vodi delikatna diskusija - mogu li oboljeli od Alzheimera pristati na vođenje ljubavi?

Mogli li pacijenti s Alzheimerom, koji se zbog teške demencije ne mogu sjetiti ni imena svoje djece, dati pristanak za seks s bračnim partnerom? Ovo je novo pitanje s kojim se američko zakonodavstvo sve češće susreće, a posebnu pozornost na to je skrenuo i slučaj Henryja Rayhonsa koji je upravo optužen za seksualni napad i navodno silovanje supruge Donne koja je bila smještena u dom za oboljele od Alzheimera.

Naime, Rayhons tvrdi kako je supruga (sad već pokojna) pristala na spolni odnos dok njegovatelji tvrde kako Donna nije bila u stanju dati priseban odgovor zbog uznapredovale demencije. Ističu kako su to rekli i njezinom suprugu, a zbog svega je protiv njega podignuta optužnica.

‘Potrebno je sastaviti smjernice za ovakve slučajeve’

Postavlja se pitanje može li uopće osoba koja boluje od demencije (toliko da drugi preuzimaju legalnu odgovornost da donose odluke umjesto nje ili njega) biti u stanju dati dobrovoljni pristanak za snošaj?

Dio pravnika smatra kako bi se trebale sastaviti smjernice kojima bi se u određenim slučajevima starijih dementnih osoba dozvoljavao intimni odnos. “Nema ništa što spriječava kognitivno narušene osobe da se povezuju s drugim ljudima seksualno ili neseksualno”, tvrdi doktorica Tia Powell koja upravlja Ensteinovim centrom za bioetiku te Medicinskim koledžom Alberta Einsteina.

Je li veza s trećom osobom preljub ili ne?

Kako se tijekom uznapredovale demencije kod oboljelih kod Alzheimera znaju pojaviti sasvim nove veze sa sasvim novim ljudima (koje upoznaju u domovima), javlja se i pitanje gledaju li se takve seksualne veze kao bračni nemoral ili ne, pošto oboljeli često zaborave članove svoje obitelji pa tako i supružnike.

“Alzheimer nas prisiljava da o seksu i vjernosti razmišljamo na sasvim novi način. Ljudi u prošlosti nisu živjeli tako dugo kao što mi mi živimo, a dok ne pronađemo lijek za Alzheimera ovaj problem će postajati sve češći”, tvrdi doktor John Portman, autor knjige ‘Etika seksa i Alzheimera’. Kao primjer je naveo supruga bivše sutkinje Vrhuvnog suda SAD-a, Sandre Day O’Connor koji se zbližio s drugom ženom koja je također oboljela od Alzheimera u domu u kojem je živio.

“Želimo li to zvati preljubom?”, kaže Portman. “Svi danas pričaju o gayjevima i lezbijkama te kako oni mijenjaju moral Amerike. Mislim da je puno dublji način pobune protiv tradicionalnih vrijednosti onaj koji se događa u zajednici oboljelih od Alzheimera”, smatra Portman.

Ljudi s demencijom trebaju biti zaštićeni od predatora

Ipak, svi se slažu u jednome, ljudi s demecijom trebaju biti zaštićeni od predatora, ali izvan takvih situacija trebalo bi uvesti nekoliko kriterija prema kojima bi se moglo prosuditi je li seks prihvatljiv ili nije.

“Treba sastaviti zakonske smjernice za administrativno osoblje u domovima kako bi znali na koji način postupiti u pojedinoj situaciji kod oboljelih od Alzheimera. Mislim da svaka aktivnost koja donosi utjehu, radost i/ili zadovoljstvo pojedincu, treba biti dopuštena. Jedino na čega bi se trebalo pripaziti jest da ne dođe do nasilja između dvije stvari i da i jedno i drugo u tom trenutku žele isto”, kaže je dr. Powell za Nymag.