Više od 200 ljudi stradalo je u pokušaju uspona na Mount Everest. Od mnogih su tijela još uvijek gore
Penjači prolaze pokraj smrznutih tijela poginulih duž ruta toliko često da su mnoga tijela dobila nadimke i služe kao putokazi
Više od 200 ljudi stradalo je u pokušaju uspona na Mount Everest. Planina nudi naizgled beskrajne mogućnosti kako da umrete, od pada u ponor do gušenja zbog nedostatka kisika, ili da vas ubije jaka kiša. Ipak, unatoč svim opasnostima, penjači nastavljaju iskušavati svoje vještine i sreću, u svladavanju Mount Everesta.
Penjači prolaze pokraj smrznutih, očuvanih tijela poginulih duž Everestovih ruta toliko često da su mnoga tijela dobila nadimke i služe kao oznake na stazama. Evo nekoliko priča o kojima piše Altered Dimensions.
Green Boots je postao poznati putokaz
Tijelo Green Boots, indijskog penjača koji je poginuo 1996. godine i za kojeg se vjeruje da je Tsewang Paljor, leži u blizini špilje koju svi penjači moraju proći na putu do vrha. Green Boots služi kao oznaka međutočke koju penjači koriste za procjenu koliko su blizu vrha. Penjač Green Boots je stradao kada se odvojio od svoje grupe. Utočište je potražio u špilji ali bez uspjeha. Sjedio je drhtureći na hladnoći dok nije umro.
Godine 2006. engleski pjevač David Sharp stradao je kao i Green Boots. Zaustavio se u zloglasnoj špilji da se odmori. Njegovo tijelo nađeno je smrznuto, smrzavajući se, iako još živ, nije se mogao pokrenuti. Više od 40 penjača prošlo je kraj njega dok je sjedio nepokretan i ukočen. Svima se činilo da je već mrtav. Na kraju su neki čuli slabe jauke, shvatili da je živ, i prekasno, pokušali mu dati kisik ili pomoći da ustane, piše Smithsonian.
Muž poginuo tražeći tijelo svoje supruge
Francys Arsentiev bila je prva Amerikanka koja je 1998. godine dosegla vrh Everesta bez pomoći kisika u bocama, ali penjači to ne prepoznaju kao uspješan uspon jer nije uspjela sići s planine.
Nakon teškog noćnog putovanja do kampa, njezin suprug je primijetio da je nestala. Unatoč opasnostima, vratio se da je pronađe. Pri povratku sreo je grupu uzbekistanskih penjača koji su mu rekli da su pokušali pomoći Francys ali da su je morali ostaviti jer im je nestalo kisika.
Sljedećeg dana su druga dva penjača pronašla Francys koja je još bila živa, ali u vrlo lošem stanju da bi je mogli pomicati. Cepin i uže njezinoga muža bili su u blizini, ali njega nigdje nije bilo. Francys je umrla gdje su je našli, a sljedeće godine penjači su riješili nestanak njezina muža. Njegovo tijelo nađeno je niže na planinskom lancu gdje je pao u smrt.