Znanstvenici još otkrivaju tajne Mona Lise, sad su pronašli rijedak spoj u boji

Zagonetni portret Mona Lise koji se čuva iza zaštitnog stakla u francuskome Louvreu, već dugo intrigira povjesničare umjetnosti i znanstvenike. Nova visokotehnološka analiza, objavljena ovog tjedna u časopisu Američkog društva za kemiju, otkriva nešto novo.

Znanstvenici su analizirali sićušne mrlje bolje skrivene u kutu slike i u njima su otkrili rijetki spoj plumbonakrit. Plumbonakrit su pronašli i u uzorcima s Leonardovog murala Posljednja večera, piše LondonTimes.

Ispred svog vremena

Plumbonakrit se formira iz olovnog oksida pa njegova prisutnost na slici sugerira da je Leonardo koristio prah olovnog oksida za zgušnjavanje i sušenje boje na platnima.

“Ovo otkriće sugerira da bi Leonardo mogao biti izvorni prethodnik ovog pristupa. Svaki put kad otkrijete nešto o njegovim tehnikama, otkrijete da je očito bio ispred svog vremena”, rekao je autor najnovije studije Gilles Wallez za CNN.

A što se više zna o sastavu njegovih boja, buduće restauracije bit će lakše izvesti, kažu povjesničari umjetnosti.

Majstorski recept

Talijanski renesansni majstor Leonardo nije bio samo umjetnik, bio je izumitelj, inženjer, arhitekt i znanstvenik te je volio eksperimentirati raznim tehničkim pristupima svojim slikama.

Stručnjaci misle da je Leonardo miješao prah olovnog oksida s orahovim ili lanenim uljem da dobije gustu pastu zlatne boje. Takvu mješavinu vjerojatno je nanio na drvenu ploču topole, na kojoj je naslikao Mona Lisu, između 1503. i 1519. godine. Moguće je da je smjesa i na zidu ispod Posljednje večere.

Znanstvenici su već pronalazili plumbonakrit na starim slikama, pa tako i na Rembrandtovoj Noćnoj straži. Kako je Rembrandt živio više od stoljeća iza Leonarda, očito je da se ovaj recept prenosio godinama, piše Associated Press.