Znanstvenici su napravili sintetičke spužve koje upijaju čestice mirkoplastike

Ljudi tisućljećima koriste osušene prirodne spužve za čišćenje, bojenje i upijanje tekućina poput vode ili meda, a u prošlosti su se koristile i kao sredstvo za kontracepciju.

Bilo da su sintetičke ili prirodne, spužve u svoje pore izvrsno hvataju sitne čestice. Puno svjetskih znanstvenika proučava spužve i kažu da bi mogle biti rješenje za onečišćenje plastikom, piše Hakai Magazine.

Upija i nanoplastiku

Kineski znanstvenici nedavno su objavili studiju koja opisuje razvoj sintetičke spužve koja brzo prerađuje mikroskopski plastični otpad.

Znanstvenici su testiranjima pokazali da kada se posebno pripremljena otopina ispunjena mikroplastikom progura kroz jednu od njihovih spužvi, spužva uklanja i mikroplastiku pa i čak nanoplastiku iz tekućine.

Iako je učinkovitost spužvi varirala u eksperimentima, dijelom ovisno o koncentraciji plastike te kiselosti i slanosti tekućine, optimalni uvjeti omogućili su istraživačima da uklone čak 90 posto mikroplastike.

Biorazgradive su

Spužve koje upijaju plastiku uglavnom su izrađene od škroba i želatine. Biorazgradive su i toliko lagane što ih čini jeftinima i lakima za transport.

Prema Guoqingu Wangu, kemičaru za materijale sa Sveučilišta Ocean u Kini i koautoru rada, formula spužve je podesiva pa se mogu učiniti više ili manje poroznima, što utječe na veličinu prikupljenih čestica. Visoko porozne spužve imaju puno vrlo malih spora, što je dobro za hvatanje vrlo sitnih čestica.

Široka namjena

Wang kaže da bi se spužve mogle koristiti u postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda za filtriranje mikroplastike ili u postrojenjima za proizvodnju hrane, za dekontaminaciju vode.

Mogle bi prikupljati mikročestice u perilicama rublja jer mikroplastika dospijeva u vodene tokove tijekom pranja sintetičkih tkanina.

Slične spužve mogu se napraviti i od drugih materijala, kaže Christian Adlhart sa Sveučilišta primijenjenih znanosti u Zurichu. On i njegov tim za stvaranje strukture spužve koriste biorazgradivi šećer hitozan koji se dobiva iz ljuski rakova.

Neki znanstvenici nisu optimistični

Alice Horton, iz oceanografskog centra Velike Britanije nije optimistična i kaže da su svi pokušaji uklanjanja mikroplastike, kad već dospije u ocean, osuđeni na propast i ne postoji ništa što bi se moglo učiniti u dovoljnom opsegu što bi imalo utjecaja.

“Zadatak nam je spriječiti da čestice uopće stignu u oceane”, kazala je.