Znanstvenici su otkrili zabrinjavajući učinak antidepresiva na ribe. Problem je što zna završiti u potocima i rijekama

Znanstvenici su otkrili da dugotrajna izloženost najprodavanijem antidepresivu u povijesti medicine, fluoksetinu ili Prozacu, čini da ribe gube neke od tipičnih razlika u ponašanju, piše ScienceMag. To bi mogao biti problem kada fluoksetin dospije u potoke i rijeke jer ribe čini ranjivijima na grabežljivce i druge prijetnje.

Posljednjih desetljeća znanstvenici su otkrili puno načina na koje farmaceutski proizvodi utječu na životinje u laboratoriju i u divljini, kao promjene načina udvaranja, migracije, pokazivanje tjeskobe. Lijekovi pronalaze svoj put u okoliš vodom koja se izlijeva iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda koja se rijetko filtrira kao bi se uklonile kemikalije.

Otkrića o ponašanju životinja obično se temelje na prosjeku dobivenom kombiniranjem mjerenja svih pojedinačnih životinja u skupini. Giovanni Polverino, bihevioralni biolog sa Sveučilišta West Australia, pitao se zamagljuje li ovakav izračun važne uvide o pojedinoj životinji. I je li lijek promijenio ponašanje na sličan način kod svih bića u grupi ili su određene jedinke jače pogođene?

Aktivnost drogiranih riba bila je upola manja

Polverinov tim je iz potoka na sjeveroistoku zemlje zarobio oko 3600 običnih srebrnih riba, gupija ili Poecilia reticulata koje se često koriste u laboratorijima. U spremnicima sa slatkom vodom ribice su provele 2 godine, čak šest generacija, a fluoksetin je bio na razinama uobičajenima u divljini ili s većom dozom sličnom mjestima u blizini izljeva kanalizacije.

Zatim su ribe stavljane, jedna po jedna, u novi spremnik, bijele pozadine , gdje je u jednome kutu tamna mrlja nudila simulirano sklonište kao u sjeni ispod stijene, kakvo male ribe često traže kako bi izbjegle grabežljivce.

Ribe uzgajane u vodi bez lijeka pokazale su širok spektar ponašanja. Neke su bježale, neke su bile ljenije. Riba izložena fluoksetinu pokazala je manje razlika, većina je bila umjereno aktivna. Polverino kaže, drogirane ribice bile su poput zombija i više nisu imale svoju individualnost. Aktivnost drogiranih riba bila je upola manja što je stvorilo uži spektar osobnosti. “To je ogroman pad raznolikosti, nešto što nisam nikada prije vidio”, kaže Polverino.

Nije na sve jedinke utjecao na isti način

Čudno je što lijek nije na sve jedinke utjecao na isti način. Iako se činilo da lijek guši individualnost kada je riječ o tome koliko riba okolo pliva, nije smanjio varijaciju u tome koliko su vremena provele skrivajući se na tamnome mjestu.

Nije jasno zašto ponašanje oko skrivanja nije izmijenjeno na isti način. Jedna je mogućnost da je skrivanje od grabežljivaca presudnije za neposredno preživljavanje, tako da je manje osjetljivo na promjene izazvane drogom.

Otkriće bi se moglo proširiti i na druge životinje. Kathryn Arnold, ekologinja sa Sveučilišta York, promatrala je čvorke i kako ih droge čine manje zainteresiranima za parenje što se vidi i kod ljudi.

Dugotrajna izloženost može izmijeniti ponašanje

Nova otkrića pokazuju da dugotrajna izloženost lijekovima može izmijeniti ponašanje. A učinci vode zagađene lijekovima traju kroz više generacija, zaključuje studija.

U Švedskoj, ekolog Tomas Brodin sa Švedskog sveučilišta poljoprivrednih znanosti, priprema se proučavati mijenja li lijek protiv tjeskobe odnos između grabežljivih štuka i smuđeva prema žoharima koje jedu.

Rezultati istraživanja o fluoksetinu odnosno Prozacu, potaknuli su Brodina da prvo promotri drogirane ribe prije nego ih pusti natrag u divljinu da bi utvrdio pokazuju li sve ujednačeno, zombijima slično ponašanje koje bi mogla iskriviti rezultate.