Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Biznis & tech

Kineska ekonomija ozbiljno usporava, a ovo su tri moguća scenarija za tu zemlju. I kako će to utjecati na ostatak svijeta

The New York Times napravio je duboku analizu kineske ekonomije

Pošalji Podijeli Tweetaj

Kineska ekonomija usporava već neko vrijeme. Međutim, koliko loša može situacija zaista postati? Kina je u srijedu objavila da je ekonomski rast te zemlje iznosio 6,7 posto u trećem kvartalu, u odnosu na isto razdoblje iz godine ranije. To se podudara s predviđanjima ekonomskih stručnjaka i identično je s tempom koji je Kina zadala sama sebi tijekom prvog i drugog tromjesečja ove godine. U ekonomiji, piše The New York Times, takva stabilnost je izvanredna – i uglavnom nešto čemu ne bi trebalo vjerovati.

Ekonomisti često znaju gledati izvan službenih statistika kako bi pronašli i neke alternativne načine za ocjenu kineske ekonomije. Pa tako brojke i podaci koji dolaze s terena ukazuju na to da sumanuto posuđivanje novca kojem je Kina pribjegla u posljednje vrijeme ima veliku ulogu u održavanju tog rasta. Kada se stvari sagledaju iz te perspektive, jasno je da, prema povijesnim standardima, kineski rast zaista usporava. Očekuje se da će tempo ovogodišnjeg rasta ipak biti slabiji od prošlogodišnjeg, koji je ionako bio najslabiji u 25 godina.

Tri moguća scenarija

“Rast Kine je već dramatično usporen u odnosu na sulude stope iz vremena prije financijske krize. Gospodarstvo je došlo do kraja puta kada je riječ o modelu rasta baziranom na izvozu i vanjskim investicijama, rekla je Diana Čojleva, glavna ekonomistica Endodo Economicsa.

To je glavna briga za središnje banke, ekonomiste, investitore i korporativne čelnike diljem svijeta, budući da je Kina desetljećima bila glavni motor rasta. Njihovo ključno pitanje sada je: što će se događati u skorijoj budućnosti? U nastavku su tri scenarija koji se najčešće spominju kao najvjerojatniji ishod nevolje u kojoj se trenutno nalazi Kina – i što bi svaki od njih značio za ostatak svijeta.

Scenarij 1: Potpuni financijski raspad

Kina je 2008. izbjegla najgore od globalne financijske krize pokretanjem kampanje silovite potrošnje središnje države koja je stvorila brdo novog duga. To je pomoglo ublažiti udarac od svega što se događalo u ostatku svijeta, ali kritičari tvrde da je Kina tim potezom samo odgodila suočavanje s problemima.

Kina još uvijek masovno posuđuje novac, a brojni stručnjaci počeli su označavati uzbunu. U ovim uvjetima, Kina ozbiljno riskira svoju verziju krize iz 2008. godine koja je potresla Wall Street i gurnula Sjedinjene Države u duboku u recesiju i godine bolno sporog rasta. Ostatak svijeta – koji se još uvijek bavi problemima Europe – mogao bi je slijediti.

Kriza vrlo vjerojatna?

Prošli mjesec je Banka za međunarodna poravnanja objavila nove podatke ocijenivši da je jaz između Kininih neplaćenih kredita i njezine dugoročne stope ekonomskog rasta postigao rekordnu razinu i nalazi se znatno iznad povijesne razine koja ukazuje na to da je financijska kriza vrlo vjerojatna.

Dio problema leži u brzom rastu takozvanog shadow financiranja, poput proizvoda za upravljanje bogatstvima ili drugih oblika netradicionalnog kreditiranja koji su bili izvor brojnih prijevara. Uz izvješću od ovog mjeseca, Međunarodni monetarni fond upozorio je da sredstva iz sistema “shadow bankinga” čine skoro 300 posto kapitalnih rezervi u manjim kineskim bankama.

Čvrsti stisak oko vlastitog financijskog sustava

Nagli porast duga ponukao je jednog dužnosnika MMF-a da ovaj mjesec upozori na mogućnost od “financijske opasnosti” koja dolazi iz Kine.
Dobra vijest je da zapravo mali broj ljudi misli da je ovo najizgledniji ishod.

“Rizici financijske krize i dalje su vrlo niski”, rekao je Andy Rothman, investicijski strateg u Matthews Asia, sa sjedištem u San Franciscu.
Rothman i drugi ukazuju na Kinin čvrsti stisak oko vlastitog financijskog sustava. Vlada kontrolira velike banke u zemlji, kao i velike kompanije koje najviše posuđuju. Također ograničava koliko novca može napustiti njezine granice i snažno kontrolira vrijednost svoje valute.

Scenarij 2: Veliki povratak dobrih vremena

Pa, zašto Kina ne može naprosto izaći iz svog ekonomskog usporavanja trošenjem? Optimisti ukazuju na činjenicu da je Kina u svojoj povijesti uvijek dosta uspješno reagirala na ekonomske izazove: porast posuđivanja 2008., spašavanje bankovnog sistema prije toga, kao i vrlo bolno restrukturiranje kompanija u državnom vlasništvu.

Ovoga puta Kina bi mogla ostvariti napredak planom restrukturiranja duga, uz istodobno povećanje potrošnje u područjima koja bi mogla pogodovati njihovoj sve snažnijoj konzumerističkoj klasi građanstva, kao što su medicinske usluge. To bi bile dobre vijesti za globalnu ekonomiju koja traži okidače rasta.

Kineski dug znatno veći nego ikada prije

No problem je u tome što je kineski dug znatno veći nego ikada prije – i u apsolutnom iznosu i kada se usporedi s gospodarskom snagom. U ito vrijeme, zadnji pokušaji održavanja rasta državno sponzoriranom potrošnjom naišli su na sasvim novu prepreku – vlada dobiva sve manje povrata na investicije.

Privatne kompanije, pritom, obeshrabrene blijedim ekonomskim prognozama, smanjuju svoje investicije. Državna potrošnja ove je godine uspijevala održavati rast u željenim granicama, pomogao je i oporavak nekretninskog tržišta, makar on bio postignut uz rizik stvaranja nekretninskog balona.

“Porast državno sponzorirane potrošnje pomogao je u održavanju rasta u kratkoročnom razdoblju, kao i blagi oporavak u investicijama u nekretninskom sektoru ove godine, ali produktivnost državnih investicija je vrlo slaba i predstavlja krajnje neučinkovit način održavanja rasta”, rekao je Nicholas R. Lardy, stručnjak za kinesko gospodarstvo s Instituta za međunarodno gospodarstvo Peterson iz Washingtona.

Scenarij 3: Ponavljanje situacije s Japanom

Kada se u obzir uzmu visina kineskog duga, nemogućnost povećanja razine potrošnje te nedostatak političke volje da se povuku teški potezi kako bi se popravila gospodarska slika zemlje, ekonomisti Kinu sve više uspoređuju s jednom drugom azijskom velesilom – Japanom.

Kao Kina sada, tako je i Japan 90-ih godina bio suočen s ogromnim dugom, puknućem burzovnog balona i prekapacitiranošću u čitavom nizu industrijskih grana. Budući da nisu bili spremni povući nužne poteze koji bi rezultirali zatvaranjima tvornica i gašenjima kompanija, japanski su radije vlastodršci tolerirali godine ekonomske stagnacije. Rezultat je poznat kao “Izgubljena dekada”, a mnogi japanski problemi iz tog razdoblja osjećaju se i do danas.

Previše lošeg duga

Kina, naravno, nije Japan i njezina populacija, koja je i vrlo brojna i vrlo vertikalno socijalno mobilna, potpuna je suprotnost japanskom bogatijem, ali sve starijem stanovništvu. Unatoč tome, sve veći broj ekonomista uočava mogućnost sličnog scenarija.

“Sama činjenica da imate mnogo duga, i k tome mnogo lošeg duga, nije dovoljan uzrok ekonomske krize. Ali cijena koju plaćate ako ne napravite financijsko restrukturiranje – i to pravo financijsko restrukturiranje koje je nužno kako bi se stvari postavile na prave temelje – jest vrlo dugi period vrlo niskog rasta i ekonomske anemije”, naglašava Arthur R. Kroeber, izvršni direktor ekonomskog think-tanka Gavekal Dragonomics iz Pekinga.

Možda najbolja opcija

Takav ishod bi na stranputicu pogurnuo i jedan od najpouzdanijih motora rasta u globalnim okvirima. Moglo bi prouzročiti probleme i u Kini, gdje vlast već jako dugo obećava poslove i prigode za napredak milijunima ljudi koji i dalje napuštaju svoja ruralna područja u potrazi za boljim životom.
Svejedno, čini se da bi i to bilo bolje od alternative.

“Ovakva ekspanzija duga je veća od bilo čega što smo vidjeli u Japanu, kako u pogledu opsega, tako i vremenskog razdoblja”, kaže Charlene Chu, partnerica u tvrtki Autonomous Research i bivša analitičarka za Kinu u agenciji Fitch Ratings, i zaključuje: “Mislim da bi japanski scenarij na neki način bio najbolji ishod za Kinu”.

Podijeli 15 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani