Kinu je pogodilo vrlo naglo ekonomsko usporavanje, koje bi se moglo pretvoriti u financijsku krizu goru i od one američke iz 2008., s globalnim posljedicama. Godinu dana nakon okončanja pretjerano rigoroznih mjera “nula covida”, kinesko gospodarstvo nije vratilo svoju pretpandemijsku snagu. I čini se da nikad neće. Ekonomski pokazatelji sugeriraju da je Kina dosegnula svoj vrhunac 2021. i da joj budućnost nosi daljnje usporavanje i opadanje.
Kineski udio u svjetskom BDP-u neprekidno je rastao četiri desetljeća i 2021. je iznosio 18,3 posto. U posljednje dvije godine sveo se na 16,9 posto. To je ogroman pad, veći od posljednjega, usred Kulturne revolucije ranih 1970-ih.
Kinu pogađa kombinacija teško popravljivih problema, među kojima je dugoročno najopasniji demografski slom. Prvi put od Velike gladi 1961. godine, koju je uzrokovala sumanuta politika Mao Ce Tunga, Kina je počela gubiti stanovništvo. Prošle godine ostala je bez dva milijuna stanovnika, dvostruko više nego godinu ranije, kad je ostala bez milijun. No, pravi horor tek slijedi: iz niza razloga, o kojim ću pisati drugom prilikom, demografi predviđaju da će Kina do kraja stoljeća izgubiti dvije trećine stanovništva: sa sadašnje 1,4 milijarde svest će se na oko 500 milijuna. To nije dobro za ekonomiju.
Svaki ‘boom’ mora nekad stati
Otkad je 2001. primljena u Svjetsku trgovinsku organizaciju, Kina je bila motor globalne ekonomije sa svojim obiljem jeftine radne snage i golemim domaćim tržištem. Stopa rasta kineskog gospodarstva desetljećima nije padala ispod sedam posto, a znala je skočiti i do 14 posto. Lani je bila pet posto, ove usporava na 4,6 posto, a MMF očekuje da će se u idućim godinama spustiti bliže tri posto.
No, samo usporavanje ne bi bilo problem – svaki boom mora nekad stati – da Kina iz najboljih godina izlazi sa zdravom ekonomijom. No, Kina je danas, osim demografskom krizom, opterećena s još nekoliko strašnih problema: tržište nekretnina je kolabiralo, deflacija je sve gora, omjer javnog duga i BDP-a nikad nije bio viši, nezaposlenost mladih također, a tržišta vrijednosnica doživljavaju pomor. Temeljna arhitektura kineske ekonomije ruši se pred našim očima.
Oporavak od pandemijskog zastoja ide znatno slabije od očekivanog, a ako država ne uskoči s ozbiljnim paketom poticaja i ne pokrene reforme, Kini prijeti “spirala duga i deflacije”: začarani krug gdje deflacija izaziva bankrote tvrtki, da bi likvidacija njihovih dugova potom izazvala dodatnu deflaciju. Deflator BDP-a, mjerilo deflacije, pada već tri uzastopna kvartala, najdulje još od kraja prošlog stoljeća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Balon je prsnuo i sad je kasno
Deflacija je poharala korporativne profite i cijene dionica, ali i plaće i prihode od poreza. Peking se zasad angažirao samo oko spašavanja tržišta vrijednosnica, koje je u tri godine izgubilo sedam bilijuna dolara vrijednosti; od toga je jedan bilijun nestao u mjesec dana ove godine.
Kratkoročno, najveći problem je potpuni kolaps tržišta nekretnina. Uspjeh kineske ekonomije desetljećima je počivao na prenapuhanom balonu nekretninskog sektora, koji je činio i 30 posto kineskog BDP-a. Taj je sektor dugo bio posve nereguliran; biznis se neviđeno širio, ali pomoću tržišno neodrživih kredita. Vlast je tek 2020. uvela mjere za ograničavanje prezaduženosti, ali tad je već bilo kasno; i bankarski sektor i sivi bankarski sektor već su bili duboko umočeni.
Potpuno zamrzavanje ekonomije u pandemiji, koje je u Kini bilo restriktivnije nego drugdje, ubrzalo je slom. Prsnuće balona danas ugrožava cijelu ekonomiju, a prezaduženi nekretninski sektor posve je paraliziran; gotovo sve nekretninske firme su u bankrotu. Samo dvije najveće, Evergrande i Country Garden, ukupno imaju 500 milijardi dolara duga. Evergrande je nedavno poslan u stečaj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Ovo je 2008. na steroidima’
Američki financijaš Kyle Bass, koji je predvidio prsnuće američkog nekretninskog balona i financijsku krizu 2008. godine (i na njoj masno zaradio), tvrdi da u Kini gledamo vrlo sličan scenarij, samo “na steroidima”. Razlika je u tome što je u Americi nekretninski balon izazvao financijsku krizu, dok je u Kini prsnuće balona posljedica financijske krize koja traje barem od početka pandemije.
Najgore je zasad jedinicama lokalne vlasti, koje su godinama ubirale goleme prihode od mešetarenja nekretninama. Sad su ostale bez glavnog izvora prihoda i prijeti im financijski slom. Dug kineskih lokalnih vlasti je nevjerojatnih 13 bilijuna dolara. Peking je već naredio 12 regija i velikih gradova da zaustave sva ulaganja u infrastrukturu.
Prodani stanovi i novozapočeta izgradnja stambenih jedinica, dva indikatora tržišta nekretnina, pala su od zlatnih dana 2021. za 45 posto, odnosno za 59 posto. U očajnom pokušaju da spase tržište, lokalne jedinice okrenule su se – građanima. Mnogi gradovi ukinuli su posljednjih mjeseci ograničenja veličine stana i zabranu kupnje drugog stana, a neki su uklonili sve prepreke za stambenu kupnju. No, potrošači su prezaduženi i teško je očekivati da će u ovakvim uvjetima uzimati nove kredite za kupnju nekretnina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sumnja o stopama rasta
Pritom, administrativne prepreke nisu najveća zapreka kupnji stana. Mnogi Kinezi boje se da stan koji plate neće biti isporučen, tj. da će masovni bankroti proždrijeti njihov novac i ostaviti ih s kreditom, a bez nekretnine. Na brojnim gradilištima diljem zemlje radovi su stali na napola dovršenim stambenim zgradama. Još nije jasno što će država napraviti da zaštiti kupce stanova.
Nejasnoće oko buduće politike problem su na svim razinama. Iako Peking nastoji vratiti povjerenje stranih investitora i obećava da će im dodatno otvoriti financijski sektor, vrijedan 64 bilijuna dolara, sve dosadašnje vladine mjere su samo gašenje požara. Nejasno je kako centralna vlast misli rješavati višestruku krizu, osim što se svim silama – uključujući žestoku cenzuru – trudi problem gurnuti pod tepih i zanijekati njegovo postojanje. Nema plana izlaska iz krize, a kamoli ideje kako ponovno pokrenuti ozbiljan rast, jer godišnji rast od 3-4 posto neće biti dovoljan.
Sumnja da su kineske stope rasta frizirane stara je vijest; službenim brojkama nisu vjerovali ni neki kineski političari, pa se jedno alternativno mjerilo čak zove “indeks Li Keqianga“, po čovjeku koji je do prošle godine bio kineski premijer. On je gospodarski rast procjenjivao tako da je gledao kombinaciju potrošnje struje, željezničkog tereta i bankovnih kredita. Mnogim zapadnim izvorima osobito je sumnjiva službena brojka od 5,2 posto rasta u prošloj godini; ne samo da su bili očiti znakovi općeg ekonomskog slabljenja, nego se i Peking cijele godine ponašao reaktivno, što se često događa prije nego vlast odluči što poduzeti u ozbiljnoj krizi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li rast bio samo 1,5 posto?
Zato neki zapadni eksperti vjeruju da je stvarni rast kineskog gospodarstva prošle godine bio 1,5 posto, a ne 5,2 posto. Također, za ovu i iduću godinu predviđaju “realistične” brojke od tri do tri i pol posto rasta, naspram službenih projekcija od postotnog poena više. Te razlike danas su goleme, a samo do prije nekoliko godina izgledale bi smiješne, kad je ekonomija rasla više od deset posto svake godine.
Implozija tržišta vrijednosnica odraz je ovih problema, ali i neizvjesnosti oko toga kako će vlast reagirati na krizu. Povjerenje investitora rekordno je nisko; dapače, mnogi izvlače stotine milijardi s kineskog tržišta i reinvestiraju drugdje. Burzovni indeksi imaju rekordne gubitke: u Šangaju osam posto, u Šenženu 15 posto, a burzovni indeks u Hong Kongu pao je na vrijednost koju je imao 1997. godine, kad je Ujedinjena Kraljevina svoju bivšu koloniju predala Kini.
Ako kinesko gospodarstvo ne bude proizvodilo robu za izvoz, to će pogoršati deflaciju te oslabiti i kućanstva i biznis. Kina ima ideju da budući rast temelji na “tri nova proizvoda” – električnim vozilima, litijskim baterijama i solarnim ćelijama. Prošle godine postala je najveći izvoznik električnih automobila na svijetu. No, i tu su se pojavili problemi. Europska unija istražuje da li Kina nedopušteno subvencionira proizvođače električnih vozila, a američka ministrica trgovine najavila je da također razmatra ograničenje uvoza kineskih električnih vozila jer ona prikupljaju ogromnu količinu informacija o vozaču, što Amerikanci vide kao rizik za nacionalnu sigurnost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tri nova proizvoda za spas
No, i bez tih ograničenja, “tri nova proizvoda” nisu ni blizu da budu rješenje kineskih problema: ukupni kineski izvoz prošle godine iznosio je 3,3 bilijuna dolara, a “tri nova proizvoda” u njemu su činila tek pet posto. U odnosu na to, problematični nekretninski sektor je gigant.
Dugoročno, recept za uspjeh kineske ekonomije ležao bi u tome da Komunistička partija prepusti privatnom sektoru veću ulogu u ekonomskom životu; dobar početak bilo bi odustajanje od čvrste centralizacije odlučivanja donesene pod Xi Jinpingom. No, to je posve iluzorno očekivati, jer je Kina pod novim diktatorom krenula u smjeru posve suprotnom od onog koji traži uspješna tržišna ekonomija.
Istodobno, kineski susjed – i rival – Indija doživljava procvat. Ne samo da je lani prešišala Kinu kao najmnogoljudnija zemlja, nego joj sad namjerava oteti titulu investicijskog eldorada. Indijski indeksi Sensex i Nifty posljednjih mjeseci srušili su sve dosadašnje rekorde. To je odraz ogromnog potencijala indijske ekonomije, koja raste brže od bilo koje druge na svijetu – 6,5 posto ove i iduće godine, prema MMF-u. Nakon desetljeća kineske dominacije, Goldman Sachs i Morgan Stanley proglasili su da će, u idućih deset godina, najbolja destinacija za investicije biti Indija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Novi motor svjetskog gospodarstva
Stotine milijardi dolara izvučene s kineskog tržišta većinom idu u Indiju, koja je pod Narendrom Modijem masivno investirala u infrastrukturu, upravo kako bi privukla strani kapital. Jeftina radna snaga i strani kapital mogu od Indije u srednjem roku stvoriti novi motor svjetskog gospodarstva. Ambiciozni planovi govore o tome da Indija u idućih desetak godina udvostruči svoj BDP na oko osam bilijuna dolara, što bi značilo da bi prestigla Japan i Njemačku te postala treća najveća ekonomska sila na svijetu, nakon Sjedinjenih Država i Kine, koja više gotovo da nema nikakvih izgleda da sustigne Ameriku.
Kineska tržišta nešto su se smirila krajem prošlog tjedna, kad su stotine milijuna Kineza otišle na cjelotjednu proslavu lunarne nove godine. Kad se burze ponovno otvore u ponedjeljak, vidjet ćemo hoće li 2024. biti godina zmaja ili godina bivšeg zmaja.
Kineska ekonomija ruši se pred očima svijeta. Prijeti joj opasna spirala duga i deflacije, a vlast nema rješenje osim da problem gurne pod tepih
Pokazatelji sugeriraju da je Kina dosegnula svoj vrhunac 2021. i da budućnost nosi samo daljnji pad
Usporavanje ne bi bilo problem da Kina iz najboljih godina izlazi sa zdravom ekonomijom. No, ona je opterećena demografskom krizom i s još nekoliko strašnih problema: tržište nekretnina je kolabiralo, deflacija je sve gora, javni dug nikad nije bio viši, nezaposlenost mladih također, a tržište vrijednosnica doživljava pomor
Kinu je pogodilo vrlo naglo ekonomsko usporavanje, koje bi se moglo pretvoriti u financijsku krizu goru i od one američke iz 2008., s globalnim posljedicama. Godinu dana nakon okončanja pretjerano rigoroznih mjera “nula covida”, kinesko gospodarstvo nije vratilo svoju pretpandemijsku snagu. I čini se da nikad neće. Ekonomski pokazatelji sugeriraju da je Kina dosegnula svoj vrhunac 2021. i da joj budućnost nosi daljnje usporavanje i opadanje.
Kineski udio u svjetskom BDP-u neprekidno je rastao četiri desetljeća i 2021. je iznosio 18,3 posto. U posljednje dvije godine sveo se na 16,9 posto. To je ogroman pad, veći od posljednjega, usred Kulturne revolucije ranih 1970-ih.
Kinu pogađa kombinacija teško popravljivih problema, među kojima je dugoročno najopasniji demografski slom. Prvi put od Velike gladi 1961. godine, koju je uzrokovala sumanuta politika Mao Ce Tunga, Kina je počela gubiti stanovništvo. Prošle godine ostala je bez dva milijuna stanovnika, dvostruko više nego godinu ranije, kad je ostala bez milijun. No, pravi horor tek slijedi: iz niza razloga, o kojim ću pisati drugom prilikom, demografi predviđaju da će Kina do kraja stoljeća izgubiti dvije trećine stanovništva: sa sadašnje 1,4 milijarde svest će se na oko 500 milijuna. To nije dobro za ekonomiju.
Svaki ‘boom’ mora nekad stati
Otkad je 2001. primljena u Svjetsku trgovinsku organizaciju, Kina je bila motor globalne ekonomije sa svojim obiljem jeftine radne snage i golemim domaćim tržištem. Stopa rasta kineskog gospodarstva desetljećima nije padala ispod sedam posto, a znala je skočiti i do 14 posto. Lani je bila pet posto, ove usporava na 4,6 posto, a MMF očekuje da će se u idućim godinama spustiti bliže tri posto.
No, samo usporavanje ne bi bilo problem – svaki boom mora nekad stati – da Kina iz najboljih godina izlazi sa zdravom ekonomijom. No, Kina je danas, osim demografskom krizom, opterećena s još nekoliko strašnih problema: tržište nekretnina je kolabiralo, deflacija je sve gora, omjer javnog duga i BDP-a nikad nije bio viši, nezaposlenost mladih također, a tržišta vrijednosnica doživljavaju pomor. Temeljna arhitektura kineske ekonomije ruši se pred našim očima.
Oporavak od pandemijskog zastoja ide znatno slabije od očekivanog, a ako država ne uskoči s ozbiljnim paketom poticaja i ne pokrene reforme, Kini prijeti “spirala duga i deflacije”: začarani krug gdje deflacija izaziva bankrote tvrtki, da bi likvidacija njihovih dugova potom izazvala dodatnu deflaciju. Deflator BDP-a, mjerilo deflacije, pada već tri uzastopna kvartala, najdulje još od kraja prošlog stoljeća.
Balon je prsnuo i sad je kasno
Deflacija je poharala korporativne profite i cijene dionica, ali i plaće i prihode od poreza. Peking se zasad angažirao samo oko spašavanja tržišta vrijednosnica, koje je u tri godine izgubilo sedam bilijuna dolara vrijednosti; od toga je jedan bilijun nestao u mjesec dana ove godine.
Kratkoročno, najveći problem je potpuni kolaps tržišta nekretnina. Uspjeh kineske ekonomije desetljećima je počivao na prenapuhanom balonu nekretninskog sektora, koji je činio i 30 posto kineskog BDP-a. Taj je sektor dugo bio posve nereguliran; biznis se neviđeno širio, ali pomoću tržišno neodrživih kredita. Vlast je tek 2020. uvela mjere za ograničavanje prezaduženosti, ali tad je već bilo kasno; i bankarski sektor i sivi bankarski sektor već su bili duboko umočeni.
Potpuno zamrzavanje ekonomije u pandemiji, koje je u Kini bilo restriktivnije nego drugdje, ubrzalo je slom. Prsnuće balona danas ugrožava cijelu ekonomiju, a prezaduženi nekretninski sektor posve je paraliziran; gotovo sve nekretninske firme su u bankrotu. Samo dvije najveće, Evergrande i Country Garden, ukupno imaju 500 milijardi dolara duga. Evergrande je nedavno poslan u stečaj.
‘Ovo je 2008. na steroidima’
Američki financijaš Kyle Bass, koji je predvidio prsnuće američkog nekretninskog balona i financijsku krizu 2008. godine (i na njoj masno zaradio), tvrdi da u Kini gledamo vrlo sličan scenarij, samo “na steroidima”. Razlika je u tome što je u Americi nekretninski balon izazvao financijsku krizu, dok je u Kini prsnuće balona posljedica financijske krize koja traje barem od početka pandemije.
Najgore je zasad jedinicama lokalne vlasti, koje su godinama ubirale goleme prihode od mešetarenja nekretninama. Sad su ostale bez glavnog izvora prihoda i prijeti im financijski slom. Dug kineskih lokalnih vlasti je nevjerojatnih 13 bilijuna dolara. Peking je već naredio 12 regija i velikih gradova da zaustave sva ulaganja u infrastrukturu.
Prodani stanovi i novozapočeta izgradnja stambenih jedinica, dva indikatora tržišta nekretnina, pala su od zlatnih dana 2021. za 45 posto, odnosno za 59 posto. U očajnom pokušaju da spase tržište, lokalne jedinice okrenule su se – građanima. Mnogi gradovi ukinuli su posljednjih mjeseci ograničenja veličine stana i zabranu kupnje drugog stana, a neki su uklonili sve prepreke za stambenu kupnju. No, potrošači su prezaduženi i teško je očekivati da će u ovakvim uvjetima uzimati nove kredite za kupnju nekretnina.
Sumnja o stopama rasta
Pritom, administrativne prepreke nisu najveća zapreka kupnji stana. Mnogi Kinezi boje se da stan koji plate neće biti isporučen, tj. da će masovni bankroti proždrijeti njihov novac i ostaviti ih s kreditom, a bez nekretnine. Na brojnim gradilištima diljem zemlje radovi su stali na napola dovršenim stambenim zgradama. Još nije jasno što će država napraviti da zaštiti kupce stanova.
Nejasnoće oko buduće politike problem su na svim razinama. Iako Peking nastoji vratiti povjerenje stranih investitora i obećava da će im dodatno otvoriti financijski sektor, vrijedan 64 bilijuna dolara, sve dosadašnje vladine mjere su samo gašenje požara. Nejasno je kako centralna vlast misli rješavati višestruku krizu, osim što se svim silama – uključujući žestoku cenzuru – trudi problem gurnuti pod tepih i zanijekati njegovo postojanje. Nema plana izlaska iz krize, a kamoli ideje kako ponovno pokrenuti ozbiljan rast, jer godišnji rast od 3-4 posto neće biti dovoljan.
Sumnja da su kineske stope rasta frizirane stara je vijest; službenim brojkama nisu vjerovali ni neki kineski političari, pa se jedno alternativno mjerilo čak zove “indeks Li Keqianga“, po čovjeku koji je do prošle godine bio kineski premijer. On je gospodarski rast procjenjivao tako da je gledao kombinaciju potrošnje struje, željezničkog tereta i bankovnih kredita. Mnogim zapadnim izvorima osobito je sumnjiva službena brojka od 5,2 posto rasta u prošloj godini; ne samo da su bili očiti znakovi općeg ekonomskog slabljenja, nego se i Peking cijele godine ponašao reaktivno, što se često događa prije nego vlast odluči što poduzeti u ozbiljnoj krizi.
Je li rast bio samo 1,5 posto?
Zato neki zapadni eksperti vjeruju da je stvarni rast kineskog gospodarstva prošle godine bio 1,5 posto, a ne 5,2 posto. Također, za ovu i iduću godinu predviđaju “realistične” brojke od tri do tri i pol posto rasta, naspram službenih projekcija od postotnog poena više. Te razlike danas su goleme, a samo do prije nekoliko godina izgledale bi smiješne, kad je ekonomija rasla više od deset posto svake godine.
Implozija tržišta vrijednosnica odraz je ovih problema, ali i neizvjesnosti oko toga kako će vlast reagirati na krizu. Povjerenje investitora rekordno je nisko; dapače, mnogi izvlače stotine milijardi s kineskog tržišta i reinvestiraju drugdje. Burzovni indeksi imaju rekordne gubitke: u Šangaju osam posto, u Šenženu 15 posto, a burzovni indeks u Hong Kongu pao je na vrijednost koju je imao 1997. godine, kad je Ujedinjena Kraljevina svoju bivšu koloniju predala Kini.
Ako kinesko gospodarstvo ne bude proizvodilo robu za izvoz, to će pogoršati deflaciju te oslabiti i kućanstva i biznis. Kina ima ideju da budući rast temelji na “tri nova proizvoda” – električnim vozilima, litijskim baterijama i solarnim ćelijama. Prošle godine postala je najveći izvoznik električnih automobila na svijetu. No, i tu su se pojavili problemi. Europska unija istražuje da li Kina nedopušteno subvencionira proizvođače električnih vozila, a američka ministrica trgovine najavila je da također razmatra ograničenje uvoza kineskih električnih vozila jer ona prikupljaju ogromnu količinu informacija o vozaču, što Amerikanci vide kao rizik za nacionalnu sigurnost.
Tri nova proizvoda za spas
No, i bez tih ograničenja, “tri nova proizvoda” nisu ni blizu da budu rješenje kineskih problema: ukupni kineski izvoz prošle godine iznosio je 3,3 bilijuna dolara, a “tri nova proizvoda” u njemu su činila tek pet posto. U odnosu na to, problematični nekretninski sektor je gigant.
Dugoročno, recept za uspjeh kineske ekonomije ležao bi u tome da Komunistička partija prepusti privatnom sektoru veću ulogu u ekonomskom životu; dobar početak bilo bi odustajanje od čvrste centralizacije odlučivanja donesene pod Xi Jinpingom. No, to je posve iluzorno očekivati, jer je Kina pod novim diktatorom krenula u smjeru posve suprotnom od onog koji traži uspješna tržišna ekonomija.
Istodobno, kineski susjed – i rival – Indija doživljava procvat. Ne samo da je lani prešišala Kinu kao najmnogoljudnija zemlja, nego joj sad namjerava oteti titulu investicijskog eldorada. Indijski indeksi Sensex i Nifty posljednjih mjeseci srušili su sve dosadašnje rekorde. To je odraz ogromnog potencijala indijske ekonomije, koja raste brže od bilo koje druge na svijetu – 6,5 posto ove i iduće godine, prema MMF-u. Nakon desetljeća kineske dominacije, Goldman Sachs i Morgan Stanley proglasili su da će, u idućih deset godina, najbolja destinacija za investicije biti Indija.
Novi motor svjetskog gospodarstva
Stotine milijardi dolara izvučene s kineskog tržišta većinom idu u Indiju, koja je pod Narendrom Modijem masivno investirala u infrastrukturu, upravo kako bi privukla strani kapital. Jeftina radna snaga i strani kapital mogu od Indije u srednjem roku stvoriti novi motor svjetskog gospodarstva. Ambiciozni planovi govore o tome da Indija u idućih desetak godina udvostruči svoj BDP na oko osam bilijuna dolara, što bi značilo da bi prestigla Japan i Njemačku te postala treća najveća ekonomska sila na svijetu, nakon Sjedinjenih Država i Kine, koja više gotovo da nema nikakvih izgleda da sustigne Ameriku.
Kineska tržišta nešto su se smirila krajem prošlog tjedna, kad su stotine milijuna Kineza otišle na cjelotjednu proslavu lunarne nove godine. Kad se burze ponovno otvore u ponedjeljak, vidjet ćemo hoće li 2024. biti godina zmaja ili godina bivšeg zmaja.