“Neće biti promjena u isplatama plaća, a bonusi će biti isplaćeni 24. ožujka”, rečenica je iz dopisa koji je direktor Credit Suissea, čovjek znakovitog prezimena Axel Lehmann, uputio zaposlenicima banke u trenutku kada je bilo jasno da su krahirali i da će im biti potrebna pomoć kako bi se pokušalo zaustaviti širenje krize na cijeli globalni sustav.
Menadžerima i zaposlenicima banaka, barem onim na višim pozicijama, očito je najveća i jedina briga bila hoće li sjesti – često milijunski – bonusi. A to što su stvorili problem koji bi mogao rezultirati globalnom krizom – to ih previše ne brine.
Znaju da su preveliki da bi propali
Znaju da su “too big to fail” ili previše veliki da bi propali, nalaze se na popisu 30 banaka od sistemskog značaja za globalni financijski sustav i znaju da će banku već netko i nekako spasiti. Hoće li to biti nekakvim pozajmicama ili novcem poreznih obveznika, manje je bitno – sve dok je bonus na računu.
Odluka o isplatama bonusa, možda i pod pritiskom javnosti, kasnije je suspendirana, ali sama činjenica da su si u ovakvoj situaciji namjeravali isplaćivati financijske nagrade odlično ilustrira “stanje svijesti” kakvo vlada u nekim od najvećih financijskih institucija na globalnoj razini.
Njihove gluposti platit će netko drugi
Već se dugo raspravlja, a postoje čak i znanstveni radovi na tu temu, potiče li spašavanje banaka rizično, odnosno neodgovorno ponašanje njihovih uprava. Jer, ako znate da će vas netko spasiti, bez obzira na to što napravili, onda ćete biti skloniji rizičnom ponašanju. Nemate se čega bojati, jer će se sve nekako riješiti, a vaše gluposti će netko drugi platiti.
Prvo su se pojavili problemi u bankarskom sustavu SAD-a gdje su propale Silicon Valley bank (SVB) i Silvergate. Zatim se pojavilo žarište u Europi – Credit Suisse – što je puno ozbiljniji problem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naime, američke banke koje su zapale u probleme fokusirane su na tehnološki sektor, startupe, pa je vjerojatnost širenja krize manja. Credit Suisse je globalna banka čija propast bi mogla ugroziti cijeli financijski sustav. Sada su se pojavili problemi i oko Deutsche Banka.
U problemima zbog lošeg upravljanja
Opće mišljenje je da su banke u problemima zbog rasta kamatnih stopa, što ruši cijenu obveznica u kojima banke drže novac i da im to stvara velike gubitke koji su, kao, neizbježni. No, Hrvoje Stojić, glavni ekonomist HUP-a, stava je da američke banke nisu propale zbog FED-ovog podizanja kamatnih stopa, nego zbog slabog upravljanja imovinom i obvezama te nepoznavanjem poslovanja svojih deponenata.
S jedne strane imali su kratkoročne depozite startupova koji preživljavaju od novca fondova rizičnog kapitala, a s druge strane obveznice koje su knjižene po principu “držanja do dospijeća”, što smatra da nije odgovorno upravljanje rizicima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Problemi Credit Suissea nisu novi
Ni problemi Credit Suissea nisu novi. Još prošle godine krenuli su u restrukturiranje, koje je uključivalo i oko devet tisuća otkaza. Plan je bio izdvojiti neke podružnice, te se fokusirati na upravljanje imovinom.
Povjerenje klijenata već je dulje vrijeme u padu, te su samo prošle godine povukli više od 120 milijardi švicarskih franaka depozita. Banka je godinu završila u minusu od oko sedam milijardi švicarskih franaka.
Očito je da su i u ovom slučaju problemi banke prvenstveno posljedica lošeg upravljanja, a ne nekakvih tržišnih okolnosti koje su, kao, dovele do krize.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Studija: spašavane banke sklonije riziku
Tijekom prošle globalne financijske krize 2008. godine, američka vlada uvela je program za spašavanje banaka koji je bio vrijedan oko 430 milijardi dolara. Ministarstvu financija bila je omogućena kupnja toksične imovine financijskih institucija, kako bi im se tako pomoglo. No, provedena je znanstvena studija, koja je pokazala da su banke koje su primile takvu pomoć, kasnije bile sklonije rizičnom ponašanju.
Kada neka velika banka zapadne u probleme, sasvim je jasno da je državi i regulatorima teško stajati po strani. Obično se pokušava brzo intervenirati kako bi se spriječilo širenje krize i na druge institucije, kako sve skupa ne bi eskaliralo i odvelo globalnu ekonomiju u duboku recesiju. Uostalom, sve smo to gledali prije petnaestak godina.
Ali bi trebalo razmisliti kako bankarski sustav što je više moguće osigurati od rizika i natjerati vodeće ljude banaka da preuzmu odgovornost za koju su toliko plaćeni. A ne da se u trenucima kad im se banka raspada i prijeti stvaranjem kaosa u cijelom sustavu, oni međusobno dopisuju o bonusima i plaćama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pozadina velike krize: bankari se kockaju tuđim novcem jer znaju da će ih, ako propadnu, država spašavati
Nemaju se čega bojati jer će njihove gluposti netko drugi platiti
Hrvoje Stojić, glavni ekonomist HUP-a, stava je da američke banke nisu propale zbog FED-ovog podizanja kamatnih stopa, nego zbog slabog upravljanja imovinom i obvezama te nepoznavanjem poslovanja svojih deponenata
“Neće biti promjena u isplatama plaća, a bonusi će biti isplaćeni 24. ožujka”, rečenica je iz dopisa koji je direktor Credit Suissea, čovjek znakovitog prezimena Axel Lehmann, uputio zaposlenicima banke u trenutku kada je bilo jasno da su krahirali i da će im biti potrebna pomoć kako bi se pokušalo zaustaviti širenje krize na cijeli globalni sustav.
Menadžerima i zaposlenicima banaka, barem onim na višim pozicijama, očito je najveća i jedina briga bila hoće li sjesti – često milijunski – bonusi. A to što su stvorili problem koji bi mogao rezultirati globalnom krizom – to ih previše ne brine.
Znaju da su preveliki da bi propali
Znaju da su “too big to fail” ili previše veliki da bi propali, nalaze se na popisu 30 banaka od sistemskog značaja za globalni financijski sustav i znaju da će banku već netko i nekako spasiti. Hoće li to biti nekakvim pozajmicama ili novcem poreznih obveznika, manje je bitno – sve dok je bonus na računu.
Odluka o isplatama bonusa, možda i pod pritiskom javnosti, kasnije je suspendirana, ali sama činjenica da su si u ovakvoj situaciji namjeravali isplaćivati financijske nagrade odlično ilustrira “stanje svijesti” kakvo vlada u nekim od najvećih financijskih institucija na globalnoj razini.
Njihove gluposti platit će netko drugi
Već se dugo raspravlja, a postoje čak i znanstveni radovi na tu temu, potiče li spašavanje banaka rizično, odnosno neodgovorno ponašanje njihovih uprava. Jer, ako znate da će vas netko spasiti, bez obzira na to što napravili, onda ćete biti skloniji rizičnom ponašanju. Nemate se čega bojati, jer će se sve nekako riješiti, a vaše gluposti će netko drugi platiti.
Prvo su se pojavili problemi u bankarskom sustavu SAD-a gdje su propale Silicon Valley bank (SVB) i Silvergate. Zatim se pojavilo žarište u Europi – Credit Suisse – što je puno ozbiljniji problem.
Naime, američke banke koje su zapale u probleme fokusirane su na tehnološki sektor, startupe, pa je vjerojatnost širenja krize manja. Credit Suisse je globalna banka čija propast bi mogla ugroziti cijeli financijski sustav. Sada su se pojavili problemi i oko Deutsche Banka.
U problemima zbog lošeg upravljanja
Opće mišljenje je da su banke u problemima zbog rasta kamatnih stopa, što ruši cijenu obveznica u kojima banke drže novac i da im to stvara velike gubitke koji su, kao, neizbježni. No, Hrvoje Stojić, glavni ekonomist HUP-a, stava je da američke banke nisu propale zbog FED-ovog podizanja kamatnih stopa, nego zbog slabog upravljanja imovinom i obvezama te nepoznavanjem poslovanja svojih deponenata.
S jedne strane imali su kratkoročne depozite startupova koji preživljavaju od novca fondova rizičnog kapitala, a s druge strane obveznice koje su knjižene po principu “držanja do dospijeća”, što smatra da nije odgovorno upravljanje rizicima.
Problemi Credit Suissea nisu novi
Ni problemi Credit Suissea nisu novi. Još prošle godine krenuli su u restrukturiranje, koje je uključivalo i oko devet tisuća otkaza. Plan je bio izdvojiti neke podružnice, te se fokusirati na upravljanje imovinom.
Povjerenje klijenata već je dulje vrijeme u padu, te su samo prošle godine povukli više od 120 milijardi švicarskih franaka depozita. Banka je godinu završila u minusu od oko sedam milijardi švicarskih franaka.
Očito je da su i u ovom slučaju problemi banke prvenstveno posljedica lošeg upravljanja, a ne nekakvih tržišnih okolnosti koje su, kao, dovele do krize.
Studija: spašavane banke sklonije riziku
Tijekom prošle globalne financijske krize 2008. godine, američka vlada uvela je program za spašavanje banaka koji je bio vrijedan oko 430 milijardi dolara. Ministarstvu financija bila je omogućena kupnja toksične imovine financijskih institucija, kako bi im se tako pomoglo. No, provedena je znanstvena studija, koja je pokazala da su banke koje su primile takvu pomoć, kasnije bile sklonije rizičnom ponašanju.
Kada neka velika banka zapadne u probleme, sasvim je jasno da je državi i regulatorima teško stajati po strani. Obično se pokušava brzo intervenirati kako bi se spriječilo širenje krize i na druge institucije, kako sve skupa ne bi eskaliralo i odvelo globalnu ekonomiju u duboku recesiju. Uostalom, sve smo to gledali prije petnaestak godina.
Ali bi trebalo razmisliti kako bankarski sustav što je više moguće osigurati od rizika i natjerati vodeće ljude banaka da preuzmu odgovornost za koju su toliko plaćeni. A ne da se u trenucima kad im se banka raspada i prijeti stvaranjem kaosa u cijelom sustavu, oni međusobno dopisuju o bonusima i plaćama.