Izvanredan komentar WSJ-a koji objašnjava doslovno sve o mogućoj katastrofi za EU u slučaju Brexita

Najnoviji pomaci na burzama nakon što su ankete pokazale da više građana želi izlazak iz EU (53 prema 47 posto prema anketi Guardiana i ICM-a), indeks FTSE vratio se ispod 6.000 prvi puta nakon veljače, a prinosi na obveznice pali su na 1.15 posto, što je odras straha investitora zbog gospodarskog rasta i inflacije. No, više od toga zabrinjavaju nedavna kretanja europskih obveznica.

Strah od britanskog izlaza, poznatog pod akronimom “Brexit”, kriv je za povećanje razlike između kamatne marže njemačkih obveznica i obveznica ostalih zemalja eurozone – što je obično znak financijskog stresa, nastavlja WSJ.

Europe has limited defenses against the shock waves of a Brexit, writes @Simon_Nixon https://t.co/kCOBxGfryW

— The Wall Street Journal (@WSJ) June 16, 2016

Tri glavna kanala

Kreatori politike eurozone prate razvoj događaja u kampanji oko referenduma s rastućim oprezom. Dužnosnici Europske središnje banke (ECB) nedavno su se usudili nadati da je najgori dio krize eurozone iza njih. U tome očito monetarna ekspanzija bez presedana ima svoj utjecaj. Eurozona je ove godine rasla brže od SAD-a ili Velike Britanije. Nezaposlenost pada, kredita je sve više, a potrošači troše. No, Brexit je rizik koji bi potkopao i ovaj skroman oporavak, a neki se boje da mi možda čak i potaknuo krizu.

Naravno, Brexit bi bio udarac za eurozonu koja je ekonomskim vezama vezana za Veliku Britaniju. U ekonomskim terminima, tri su glavna kanala zaraze, piše WSJ. Prvi bi bio utjecaj na poslovno i potrošačko povjerenje, što bi moglo dovesti do odgode u ulaganjima i smanjenja potrošnje. Drugi bi bio utjecaj na financijskim tržištima: porast prinosa na obveznice, ako bi se održao, doveo bi do porasta realnih kamatnih stopa što bi usporilo gospodarski rast.

Treći važan čimbenik Brexita jest utjecaj na tečaj: britanski izlaz, očekuje se, doveo bi do devalvacije funte i moglo bi poslužiti kao još jedan izgovor da američke Federalne rezerve odgode sljedeći porast kamatnih stopa, što bi dovelo do daljnje aprecijacije eura. Ugrozilo bi to konkurentnost izvoza eurozone i smanjilo uvozne cijene, povećavajući rizike deflacije.

Slični referendumi u drugim zemljama?

Neki političari su uvjereni da bi ti rizici bili podnošljivi. Ako Brexit natjera ECB da snizi svoje procjene rasta i prognoze inflacije, i dalje bi imali monetarne alate koje bi mogli upotrijebiti. Izlazak Velike Britanije iz bloka vjerojatno bi predstavljalo ozbiljan rizik za sam euro s ozbirom da je on već testiran mnogim krizama. Sada je euro druga najčešća rezervna valuta i postoje obveznice denominirane u bilijunima eura, sugerirajući da sada ta valuta ima kredibilitet investitora.

No, drugi političari nešto više strahuju: oni brinu da će britanski izlazak iz EU potaknuti dublji šok koji bi uzrokovao kako političke, tako i ekonomske probleme. Izglasavanje izlaska iz EU izazvao bi zahtjeve za slične referendume u drugim zemljama, povečavajući sumnju u dugoročnu budućnost Europske unije i jedinstvenog tržišta.

Također izgleda vjerojatno da bi to povećalo podršku desničarskim nacionalističkim strankama, posebno u srednjoj i istočnoj Europi, što potencijalno komplicira donošenje odluka u EU i potkopava koheziju. Brexit bi također stvorio političku klimu u mnogim zemljama u kojoj bi vladama bilo teže provesti reforme koje bi povećale produktivnost i stvorile potencijalni rast.

Opcije Europske centralne banke

Španjolska primjerice, ide na izbore u nedjelju poslije referenduma, a ljevičarska stranka koja se protivi mjerama štednje je druga prema anketama. Neki dužnosnici brinu da bi strahovi na tržištu zbog rasta potaknule sumnju u održivost pojedinih nacionalnih tereta duga ili održivosti nacionalnih bankarskih sustava.

U takvim okolnostima, opcije ECB-a mogle bi biti limitirane. Iako inzistiraju da još imaju puno alata, no omjer između troškova i koristi može otići u ovom ili onom smjeru. Neki ekonomisti strahuju da bi pritisak da kamatne stope idu dalje u negativu bio kontraproduktivan, potkopavajući profitabilnost banaka i dovelo do manje raspložovih kredita.

ECB bi se uskoro mogao suočiti s nedostatkom državnih obveznica koje ispunjavaju uvjete za program kvantitativnog popuštanja, postavljajući pitanje o tome koliko još može trajati ekspanzija kvantitativnog popuštanja, odnosno kupnje državnih obveznica i upumpavanja novca u gospodarstva eurozone. Njemački ustavni sud sljedeći će tjedan odlučivati o legalnosti postojećeg ECB-ovog programa kupnje obveznica.

Politički odgovor na ekonomski šok

Na kraju, odgovor na duboki ekonomski šok u eurozoni bi mogao biti politički. No što bi eurozona napravila? Kako se sada čini, piše WSJ, Njemačka i Francuska žele poteze prema snažnijoj vanjskoj politici i većoj obrambenoj suradnji, uz obnovljeni pritisak za produbljivanje jedinstvenog tržišta, što bi svijet trebalo uvjeriti da europski projekt još uvijek postoji.

No, mnogi ekonomisti kažu da su potrebni novi prijedlozi za dublju fiskalnu i političku integraciju. Njemačka i Francuska ne mogu se dogovoriti oko toga kako bi ta integracija trebala izgledati, niti oko toga koliko bi suvereniteta trebalo biti preneseno u Bruxelles. Osim toga, u trenutnoj klimi ne postoji mogućnost da bi birači dali svoj pristanak. Tržišni pritisak na eurozonu zato bi mogao postati intenzivniji prije nego što političari smisle odgovor, možda pomoću novog bailouta.

Pod tim uvjetima, valovi šoka koji su krenuli iz Ujedinjenog Kraljevstva odskočit će natrag preko kanala, povećavajući izazove Ujedinjenog Kraljevstva nakon eventualnog izlaska – rizik koji ne stoji u svim onim upozorenjima koje oni koji se zalažu za izlazak nazivaju kampanjom straha.