Krupnih priča ima, nažalost, koliko god srce želi. Milijuni i milijarde koji nestaju u raznim “pozitivnim odstupanjima”, uz uglavnom potpuni izostanak bilo kakve vrste odgovornosti. Premijer koji, sasvim ozbiljno, godinama tvrdi kako je njegova Vlada super, a opozicija užasna jer, eto, opozicija ne smanjuje inflaciju i ne diže plaće.
Neovisne institucije koje postoje samo na papiru, poput Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa koje je od skoro četiri tisuće imovinskih kartica lani uspjelo provjeriti njih – sedam (a provjera svih im je zakonska obaveza)… Bezbroj je ozbiljnih, krupnih primjera ozbiljne demokratske regresije društva za koje bi uskoro i sama sintagma o “povratku u mračne devedesete” mogla postati prisjećanje na – bolja vremena.
Histerija
Postoje, međutim, i naoko suptilniji znakovi ozbiljnog i sve teže ispravljivog zarobljavanja Hrvatske u orbanovski skrojenu košulju po mjeri jedine prihvatljive stranke i jedinog prihvatljivog predsjednika Vlade. Dosta je, uostalom, pogledati koliku je histeriju izazvala samo činjenica da su se Peđa Grbin (predsjednik najjače oporbene stranke) i Sandra Benčić (supredsjedateljica druge najjače oporbene stranke) drznuli istaknuti svoje političke ambicije.
Dakako, demokratura u kakvu se Hrvatska već o-ho-ho pretvorila nije održiva ako se, prije svega, ne pripitome mediji. Kako to izgleda i dokle je to došlo u mediju koji bi, kao javno financiran, trebao biti lučonoša novinarstva, vidjelo se još jednom na primjeru Hrvatske radiotelevizije.
Otkaz
Na prvu se priča ne čini pretjerano dramatičnom. U udarnoj političkoj emisiji javne televizije, Otvoreno, na kojoj se razgovaralo o burnom Aktualnom prijepodnevu u Saboru, nije bilo predstavnika stranke Možemo!, koja je već godinama treća najjača u državi.
Jutros su se iz stranke koju vode Tomislav Tomašević i Benčić o tome oglasili na društvenim mrežama, nezadovoljni zbog činjenice da HRT nije htio prihvatiti njihovu saborsku zastupnicu Ivanu Kekin, koju su im ponudili kao zamjenu za Benčić. Zeleno-lijevi su odlučili mijenjati Benčić nakon što su shvatili da bi njihova premijerska kandidatkinja trebala biti u društvu zastupnika od kojih, za razliku od nje, nitko ne vodi ni stranku, ni saborski klub. S HRT-a su, kažu, zamjenu odbili.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovakvu verziju događaja su u odgovoru za Telegram potvrdili i s Prisavlja. Još kroz jutro su iz stranke Možemo! dobili odgovor da Benčić dolazi, te su je i najavili kako gošću na svojoj web stranici. U kasnim poslijepodnevnim satima Možemo! otkazuje njen dolazak i nudi zamjenu, za što s HRT-a kažu da “nije uobičajeno niti se do sada ikad događalo”. Zamjenu nisu prihvatili, očito zaključujući da je bolje da im emisija ide bez ikog iz treće najjače stranke u zemlji.
Izvanzemaljci
Da se shvati u čemu je nastao kratak spoj nužno je znati i tko su bili gosti. Sabina Glasovac (SDP), Josip Borić (HDZ), Marija Selak Raspudić (Most) i – Hrvoje Zekanović. U stranci Sandre Benčić su, dakle, pogriješili kad su, kroz jutro, pristali na njeno gostovanje. Nakon što je obznanjeno da će biti premijerska kandidatkinja, posljednja stvar koja im treba je da sudjeluje u realityju sa Zekanovićem koji je Aktualno prijepodne u Saboru iskoristio za trabunjanja o izvanzemaljcima i oporbi koja ih upravo unosi u zgradu. No, to su očito shvatili tek naknadno.
HRT je, pak, pogriješio što nije prihvatio ponuđenu zamjenu. Emisija o saborskoj sjednici u koju se kvalificirao Zekanović, a ne može predstavnica treće najjače stranke, nema previše smisla. Ali, opet, sve skupa ništa pretjerano dramatično, zar ne?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa… ne. Priča o pedali Ivani Kekin nije priča o jednom sitnijem propustu jedne stranke i vodstva programa jedne TV-kuće. Radi se, zapravo, o nevjerojatno detaljnom zapisu, slici ultra HD rezolucije o demokraturi u koju se pretvara ova zemlja. Dovoljno je pogledati samo malo krupniji plan.
Vučić
Javna televizija je ovako zamislila utorak uvečer, nakon sjednice Sabora koja je, zapravo, označila neslužbeni početak najveće serije predizbornih kampanja koje je Hrvatska vidjela u svojoj povijesti. U ključnom terminu – onom u vrijeme Dnevnika, gostovat će premijer Andrej Plenković. Koji je tamo, bez bitnijih distrakcija, raspredao svoju uobičajenu, vučićevsku priču o marljivoj vlasti koja spašava Hrvatsku, za razliku od užasne opozicije koja, eto, to ne radi.
Koji sat kasnije, nakon što su se gledatelji zadovoljno uljuljkali u sigurnost koju im garantira mega i nikad uspješnija Vlada, na ekrane je trebala stupiti i premijerska kandidatkinja koja se drznula izazvati Plenkovića. I prepucavati se u javnosti s trećeešalonskim zastupnikom HDZ-a i žetončić-cirkusantom Zekanovićem. Vjerovati u slučajnost ovakvog aranžmana, dakako, zahtijeva bremenitu dozu naivnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mjera
No, ne treba propustiti priliku da se ukaže na bolne razmjere toga koliko je Plenkovićeva Hrvatska, zapravo, udaljena od stvarne demokracije. Točno, u milimetar onoliko koliko je zamisliv suprotan scenarij od onog koji su pripremili veliki meštri s HRT-a.
Da je, dakle, u Dnevniku HRT-a sinoć nakon Aktualnog sata gostovala Sandra Benčić. A u Otvorenom, u društvu, recimo, Kate Peović, Davora Dretara, Dalije Orešković i Mire Bulja, genijalnost svoje Vlade branio – Andrej Plenković. Točno to, ta količina nezamislivosti i nevjerice koju izazivaju dvije prethodne rečenice – mjera je toga koliko su stvari u ovoj zemlji otišle kvragu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HRT-ova klopka za Sandru Benčić. Samo bi naivac povjerovao u slučajnost aranžmana koji su osmislili na Prisavlju
U središnjem Dnevniku - premijer priča koliko je genijalan. U Otvorenom, nek' se Benčić cirkusira sa Zekanovićem
Demokratura u kakvu se Hrvatska već o-ho-ho pretvorila nije održiva ako se, prije svega, ne pripitome mediji. Kako to izgleda i dokle je to došlo u mediju koji bi, kao javno financiran, trebao biti lučonoša novinarstva, vidjelo se još jednom na primjeru Hrvatske radiotelevizije
Krupnih priča ima, nažalost, koliko god srce želi. Milijuni i milijarde koji nestaju u raznim “pozitivnim odstupanjima”, uz uglavnom potpuni izostanak bilo kakve vrste odgovornosti. Premijer koji, sasvim ozbiljno, godinama tvrdi kako je njegova Vlada super, a opozicija užasna jer, eto, opozicija ne smanjuje inflaciju i ne diže plaće.
Neovisne institucije koje postoje samo na papiru, poput Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa koje je od skoro četiri tisuće imovinskih kartica lani uspjelo provjeriti njih – sedam (a provjera svih im je zakonska obaveza)… Bezbroj je ozbiljnih, krupnih primjera ozbiljne demokratske regresije društva za koje bi uskoro i sama sintagma o “povratku u mračne devedesete” mogla postati prisjećanje na – bolja vremena.
Histerija
Postoje, međutim, i naoko suptilniji znakovi ozbiljnog i sve teže ispravljivog zarobljavanja Hrvatske u orbanovski skrojenu košulju po mjeri jedine prihvatljive stranke i jedinog prihvatljivog predsjednika Vlade. Dosta je, uostalom, pogledati koliku je histeriju izazvala samo činjenica da su se Peđa Grbin (predsjednik najjače oporbene stranke) i Sandra Benčić (supredsjedateljica druge najjače oporbene stranke) drznuli istaknuti svoje političke ambicije.
Dakako, demokratura u kakvu se Hrvatska već o-ho-ho pretvorila nije održiva ako se, prije svega, ne pripitome mediji. Kako to izgleda i dokle je to došlo u mediju koji bi, kao javno financiran, trebao biti lučonoša novinarstva, vidjelo se još jednom na primjeru Hrvatske radiotelevizije.
Otkaz
Na prvu se priča ne čini pretjerano dramatičnom. U udarnoj političkoj emisiji javne televizije, Otvoreno, na kojoj se razgovaralo o burnom Aktualnom prijepodnevu u Saboru, nije bilo predstavnika stranke Možemo!, koja je već godinama treća najjača u državi.
Jutros su se iz stranke koju vode Tomislav Tomašević i Benčić o tome oglasili na društvenim mrežama, nezadovoljni zbog činjenice da HRT nije htio prihvatiti njihovu saborsku zastupnicu Ivanu Kekin, koju su im ponudili kao zamjenu za Benčić. Zeleno-lijevi su odlučili mijenjati Benčić nakon što su shvatili da bi njihova premijerska kandidatkinja trebala biti u društvu zastupnika od kojih, za razliku od nje, nitko ne vodi ni stranku, ni saborski klub. S HRT-a su, kažu, zamjenu odbili.
Ovakvu verziju događaja su u odgovoru za Telegram potvrdili i s Prisavlja. Još kroz jutro su iz stranke Možemo! dobili odgovor da Benčić dolazi, te su je i najavili kako gošću na svojoj web stranici. U kasnim poslijepodnevnim satima Možemo! otkazuje njen dolazak i nudi zamjenu, za što s HRT-a kažu da “nije uobičajeno niti se do sada ikad događalo”. Zamjenu nisu prihvatili, očito zaključujući da je bolje da im emisija ide bez ikog iz treće najjače stranke u zemlji.
Izvanzemaljci
Da se shvati u čemu je nastao kratak spoj nužno je znati i tko su bili gosti. Sabina Glasovac (SDP), Josip Borić (HDZ), Marija Selak Raspudić (Most) i – Hrvoje Zekanović. U stranci Sandre Benčić su, dakle, pogriješili kad su, kroz jutro, pristali na njeno gostovanje. Nakon što je obznanjeno da će biti premijerska kandidatkinja, posljednja stvar koja im treba je da sudjeluje u realityju sa Zekanovićem koji je Aktualno prijepodne u Saboru iskoristio za trabunjanja o izvanzemaljcima i oporbi koja ih upravo unosi u zgradu. No, to su očito shvatili tek naknadno.
HRT je, pak, pogriješio što nije prihvatio ponuđenu zamjenu. Emisija o saborskoj sjednici u koju se kvalificirao Zekanović, a ne može predstavnica treće najjače stranke, nema previše smisla. Ali, opet, sve skupa ništa pretjerano dramatično, zar ne?
Pa… ne. Priča o pedali Ivani Kekin nije priča o jednom sitnijem propustu jedne stranke i vodstva programa jedne TV-kuće. Radi se, zapravo, o nevjerojatno detaljnom zapisu, slici ultra HD rezolucije o demokraturi u koju se pretvara ova zemlja. Dovoljno je pogledati samo malo krupniji plan.
Vučić
Javna televizija je ovako zamislila utorak uvečer, nakon sjednice Sabora koja je, zapravo, označila neslužbeni početak najveće serije predizbornih kampanja koje je Hrvatska vidjela u svojoj povijesti. U ključnom terminu – onom u vrijeme Dnevnika, gostovat će premijer Andrej Plenković. Koji je tamo, bez bitnijih distrakcija, raspredao svoju uobičajenu, vučićevsku priču o marljivoj vlasti koja spašava Hrvatsku, za razliku od užasne opozicije koja, eto, to ne radi.
Koji sat kasnije, nakon što su se gledatelji zadovoljno uljuljkali u sigurnost koju im garantira mega i nikad uspješnija Vlada, na ekrane je trebala stupiti i premijerska kandidatkinja koja se drznula izazvati Plenkovića. I prepucavati se u javnosti s trećeešalonskim zastupnikom HDZ-a i žetončić-cirkusantom Zekanovićem. Vjerovati u slučajnost ovakvog aranžmana, dakako, zahtijeva bremenitu dozu naivnosti.
Mjera
No, ne treba propustiti priliku da se ukaže na bolne razmjere toga koliko je Plenkovićeva Hrvatska, zapravo, udaljena od stvarne demokracije. Točno, u milimetar onoliko koliko je zamisliv suprotan scenarij od onog koji su pripremili veliki meštri s HRT-a.
Da je, dakle, u Dnevniku HRT-a sinoć nakon Aktualnog sata gostovala Sandra Benčić. A u Otvorenom, u društvu, recimo, Kate Peović, Davora Dretara, Dalije Orešković i Mire Bulja, genijalnost svoje Vlade branio – Andrej Plenković. Točno to, ta količina nezamislivosti i nevjerice koju izazivaju dvije prethodne rečenice – mjera je toga koliko su stvari u ovoj zemlji otišle kvragu.