Da vam što zornije dočaram današnju temu, počet ću s jednom neveselom pričom iz bliske budućnosti. Srijeda je, 6. studenog ove godine, i oči svijeta uprte su u Ameriku. Na izborima prethodnog dana ponovno je pobijedio bivši predsjednik Donald Trump, a aktualni predsjednik Joe Biden priznao je poraz i tako postao i Trumpov nasljednik i Trumpov prethodnik.
Pobjednički posjet Bijeloj kući
Situacija je doduše bez presedana po tome što je Trump jedini predsjednik koji je pokušao državnim udarom ostati na vlasti nakon što je izgubio prošle izbore. Nije bolje ni po njegovim planovima za drugi mandat jer je u kampanji već obećao kako namjerava biti diktator.
Trump je izbjegao kaznenu odgovornost za pokušaj državnog udara zahvaljujući tome što je Bidenov ministar pravosuđa Merrick Garland izgubio barem dvije godine pripremajući istragu i optužnicu; dotad je Trump dobio i povoljno mišljenje Vrhovnog suda na kojem sjedi čvrsta većina ultrakonzervativnih sudaca, od kojih je trećinu imenovao on sam.
Kako bi ukazao na razliku između Trumpova upornog odbijanja da prihvati poraz na prošlim izborima i činjenice da on sam igra po pravilima demokratske utakmice, Biden je još u izbornoj noći nazvao Trumpa, čestitao mu na pobjedi i pozvao ga u pobjednički posjet Bijeloj kući idući dan. Trump tako drugi put – prvo kod Baracka Obame, sad kod Bidena – dobiva čast kakvu sam nije pružio u trenutku kad je izgubio izbore.
Sudbina koju je sam zazivao
Dvojica predsjednika sjede nasmiješeni u predsjedničkom uredu, Trump je malo smrknut ali pun sebe, Biden je izvukao najširi mogući osmjeh iako se ne čini da mu je do smijeha, ali sve ide po protokolu jer državna lađa mora ploviti dalje. Nakon par kratkih komentara, ljudi iz ureda za tisak izguraju reportere iz sobe i dvojica najstarijih kandidata koji su se ikad natjecali za mjesto predsjednika Amerike ostanu jedan s drugim.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Hey, Joe…”, započne Trump okrećući se prema Bidenu. U tom trenutku, Biden dohvati novine složene na obližnjem stoliću, izvuče ispod njih pištolj, nacilja u narančastu glavu s niti metar udaljenosti i opali dva metka. Trump se stropošta iz naslonjača na pod Ovalnog ureda i krv krene nezaustavljivo natapati debeli tepih u kojem je izvezen pečat predsjednika Sjedinjenih Država. Mrtav-hladan Biden kaže osiguranju da pozovu liječnika Bijele kuće, ali sve što on može je utvrditi smrt Donalda Trumpa.
Gotovo svi Trumpovi nekrolozi spominju da je doživio sudbinu koju je “sam na sebe navukao” ili “besramno zazivao”. U političkom kaosu koji uslijedi, republikanska većina u Zastupničkom domu hitro pokrene impeachment aktualnog predsjednika, koji i provedu u jedan dan te optužnicu pošalju u Senat. No, tamo nema dovoljno ruku za osudu Bidena, kojemu ionako istječe mandat za dva mjeseca, jer demokrati odbijaju glasati s republikancima za potrebnih 67 glasova.
Fiktivna žrtva traži imunitet
Biden tako izbjegava bilo kakvu odgovornost, političku ili kaznenu, za ubojstvo najpopularnijeg političara u zemlji koji je upravo dobio izbore. U siječnju 2025. nasljeđuje ga Elise Stefanik, koja je trebala biti Trumpova potpredsjednica, ali je eto postala prva predsjednica Amerike. Unatoč neprestanim prosvjedima, Bidena štiti Tajna služba i on do smrti sedam godina kasnije nikad ne odgovara za jedino ubojstvo ikad počinjeno u Ovalnom uredu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako vas je ova nevesela priča iz bliske budućnosti zgrozila (ili možda razgalila?), znajte da bi se ona, u teoriji, mogla i dogoditi ako Vrhovni sud prihvati redefiniciju predsjedničkog imuniteta kakvu je predložio ne Joe Biden, nego Donald Trump. Upravo naša fiktivna žrtva predlaže da predsjednik može učiniti što god mu drago i za to ne mora odgovarati, osim u slučaju da ga osude u Kongresu, što se u pravilu nikad ne događa jer je letvica previsoko, a stranke obično brane svoje predsjednike.
Može li predsjednik naložiti specijalnim jedinicama da ubiju njegova političkog rivala, pitala je sutkinja Okružnog suda u Washingtonu Trumpove odvjetnike kad su branili njegov podnesak o predsjedničkom imunitetu. Da, rekli su Trumpovi odvjetnici.
Pravne teorije velikim slovima
“Predsjednik mora imati apsolutni i potpuni imunitet od bilo kakve kaznene odgovornosti ili je obavljanje predsjedničke dužnosti posve nemoguće”, napisao je, sve velikim slovima, Donald Trump na svojoj društvenoj mreži. Trump tu misli na sebe, jer se želi zaštititi od suđenja za pokušaj državnog udara koje je zakazano za ljeto. No, u zagovaranju apsolutnog imuniteta zaboravlja da je trenutačno predsjednik netko drugi; otud ona mračna fikcija s početka teksta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sud na kojem su predsjednički imunitet zagovarali Trumpovi odvjetnici uzeo si je nešto više vremena da napiše čvrsto argumentiranu odbijenicu tog prijedloga. Iako su time išli Trumpu na ruku – jer oni koji su neupitno krivi jedini spas vide u odgodi – Okružni sud Distrikta Kolumbija potrudio se dati mišljenje koje neće imati rupa, nedovršenih argumenata ili dvosmislenih interpretacija; presuda je napisana vrlo precizno i zato da idućoj pravosudnoj instanci, Vrhovnom sudu, bude lakše odbiti Trumpovu žalbu.
Vrhovni sud ne mora uzeti niti jedan kazneni slučaj, a što je presuda nižeg suda kvalitetnije napisana, veći su izgledi da će Vrhovni sud taj slučaj preskočiti i trošiti vrijeme na važnije stvari.
Garland je u svemu zakasnio
Pitanje kalendara ovdje je vrlo važno pa vrijedi potrošiti par riječi na njega. Spomenuti Merrick Garland, Bidenov ministar pravosuđa, izgubio je američkoj demokraciji barem dvije godine, a možda i presudnu bitku, svojim nečinjenjem. Prve dvije godine Bidenova mandata, raspoloženje u Ministarstvu pravosuđa – koje je u Americi ujedno i Državno tužiteljstvo – bilo je da Trump neće biti kazneno gonjen za pokušaj državnog udara 6. siječnja 2021. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tek nakon predugo vremena i na indirektni signal Bijele kuće, koja se ne petlja u kaznene progone, Garland je imenovao specijalnog tužitelja Jacka Smitha i počeo je progon Trumpa za eklatantne napade na najsvetiji proces neke demokracije, miran prijenos vlasti. No, unatoč Smithovoj ekspeditivnosti i taktički raspoređenim optužnicama kako bi se omogućilo brzo suđenje, sve je počelo prekasno.
Svrha pravde je da, među ostalim, spriječi ponavljanje djela. Također, svrha pravosudnog postupka je da optuženi dobije priliku dokazati svoju nevinost i skinuti ljagu sa svog imena, ako je nevin. U idealnom svijetu, dakle, i optužbi i obrani bilo bi u interesu da se suđenje dogodi što prije. Ovdje to nije slučaj.
Kriv je i sam to zna
Iako to ne jamči osudu – za koju se mora složiti svih 12 porotnika, što često nije lako postići – nema nikakve sumnje da je Trump kriv za pokušaj preokretanja rezultata izbora 2020. godine i napad na zgradu Kongresa kad se tamo potvrđivala Bidenova pobjeda u siječnju 2021. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To ne kažem jer bih bio pristran, nego zato što sam gledao i slušao što on sam radi i govori. Ponavljam, iako to još ne znači i da će biti proglašen krivim, Trump jest kriv i on sam to zna.
Zato Trump ne želi brzo suđenje koje bi ga oslobodilo, jer zna da ga ne bi oslobodilo. On će reći “witch hunt” kao i uvijek, ali on zna da je kriv. Jedini način da se izvuče od odgovornosti je da pobijedi na izborima u studenom. U tom slučaju jednostavno bi rekao svom ministru pravosuđa da povuče optužnice, ili ih prestane zastupati na sudu. U tom trenutku Trump bi bio šef čovjeku koji progoni Trumpa i sve bi se brzo završilo.
Presuda prije ponavljanja čina
Njegova taktika zato je odgoda, što duže to bolje, u nadi da će nagodinu on biti taj koji odlučuje o vlastitoj kaznenoj odgovornosti. Iako ne sumnjam da Trumpov autoritarni um zbilja vjeruje u to da predsjednik treba imati apsolutni imunitet opisan na početku teksta, taj argument nije iskorišten kao stvarna strategija, nego kao taktička diverzija
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad je Trumpova obrana to iznijela, dovela je u pitanje nadležnost tužitelja i samog suda u procesu optuženiku koji je bio najviši državni dužnosnik, pa je sutkinja Tanya Chutkan zaustavila proces dok se to ne protrese na višim instancama. Stvar je otišla na Okružni sud, i tu je već Trump dobio mjesec i pol-dva vremena, pa je Okružni sud to dugo pisao, pa smo već došli do kraja veljače, pa su se žalili Vrhovnom sudu i… tu je stvar trebala stati.
S obzirom na a) čvrstoću argumenata iz presude Okružnog suda i b) skandaloznost same ideje da predsjednik može bez ikakve odgovornosti raditi što hoće – očekivalo se da će Vrhovni sud samo preskočiti ovaj slučaj. Time bi na snazi ostala presuda Okružnog suda u Distriktu Kolumbija i sutkinja Chutkan mogla bi nastaviti proces; Trump bi do ljeta izašao pred sud i ispunila bi se barem jedna od svrha pravde: počinitelju bi se sudilo za djelo prije prve prigode da ga ponovi. Ali ne u ovakvoj Americi.
Nitko neće biti kralj
Kad su se kolonisti na drugoj stani Atlantika pobunili protiv britanske krune, jedan od njihovih glavnih i najuvjerljivijih argumenata bio je taj da nitko – pa ni kralj George III. – nije iznad zakona. Bilo je to doba u kojem su kraljevi još osobno vladali, a Sjedinjene Države nastale su na revoltu protiv svog tadašnjeg kralja.
Svi Amerikanci, uključujući i izabranog prvog među njima – kojem su morali odabrati ime pa su ga nazvali “predsjednikom” – bit će jednaki pred zakonom; u Americi nitko neće biti kralj. Bilo je to inovativno rješenje, nekima teško probavljivo ne samo krajem 18. stoljeća nego sve do suvremenenih dana – Richard Nixon sažeo je svoju političku filozofiju u rečenicu “Ako predsjednik nešto napravi, to znači da to nije protuzakonito”. Zbog takve prakse Nixon je morao podnijeti ostavku, ali ideja o predsjedničkoj nekažnjivosti živi dalje u Trumpovoj obrani i podnescima Vrhovnom sudu.
Imajući u vidu takvu prošlost, trebalo bi očekivati da Vrhovni sud nastupi kao čuvar američke demokracije i ustavnog prava te jednostavno odbaci Trumpovu skarednu ideju da je predsjednik iznad zakona. Očekujem da će se to na kraju i dogoditi, osobito kad suci pogledaju s kakvim argumentima su im došli Trumpovi odvjetnici. No dogodit će se kad bude već kasno.
Odbijenica sa zakašnjenjem
Trumpova baština živi upravo na Vrhovnom sudu, koji je on oblikovao kao rijetko koji predsjednik prije njega. Iako će sud gotovo sigurno odbaciti ideju da je predsjednik iznad zakona, to će se dogoditi tek nakon što sasluša obje strane, pa razmotri, pa napiše mišljenja, pa ih objavi… drugim riječima, odbijenica će doći, ali tek za nekoliko mjeseci.
Dotad će Vrhovni sud postići ono što je Trumpu najvažnije – odgoditi slučaj do tako kasnog termina u predizbornoj godini, da će – po ranijim preporukama Ministarstva pravosuđa – suđenje doći preblizu izborima, pa će ga trebati odgoditi za kasniji datum.
Trump gotovo sigurno neće pobijediti na Vrhovnom sudu sa svojom suludom tezom o apsolutnom imunitetu, ali je zapravo već pobijedio jer je Vrhovni sud svojom odlukom da raspravi o meritumu Trupove žalbe de facto blokirao sva suđenja koja bi se mogla dogoditi ovog proljeća i ljeta.
Imena sudaca koji su glasali za prihvaćanje Trumpove žalbe nisu poznata, ali uz dva najkonzervativnija – Clarencea Thomasa i Samuela Alita – trebalo se složiti još samo dvoje od troje sudaca koje je imenovao Trump – za uzimanje slučaja ne treba ni većina nego samo četiri glasa.
Beskrajno licemjerna odgoda
Kad bi u meritumu presudio u Trumpovu korist, Vrhovni sud mogao bi se i samoukinuti. Takva presuda pretvorila bi Ameriku u Rusiju Vladimira Putina gdje predsjednik može bez ikakve odgovornosti likvidirati Alekseja Navaljnog i druge vođe opozicije. Biden bi u tom slučaju zbilja mogao izvući pištolj ili poslati Navy SEALs da likvidiraju Trumpa.
To se neće dogoditi: Vrhovni sud će, vjerojatno s gnušanjem, odbaciti Trumpove argumente (Thomas i Alito će pisati izdvojena mišljenja, ali će ostati u manjini). No sve će biti beskrajno licemjerno jer je odgoda Trumpu zasad ravna pobjedi. Sad Trump doduše još treba pobijediti na izborima, što je po mom mišljenju gotovo nemoguće, ali nikad ne reci nikad. Korak po korak, tako, Amerika će možda ponovno dobiti kralja.
Trumpova velika pobjeda na Vrhovnom sudu ili kako je Biden izvukao pištolj u Ovalnom uredu i naciljao u narančastu glavu
Kad bi u meritumu presudio u Trumpovu korist, Vrhovni sud mogao bi se i samoukinuti
Trump gotovo sigurno neće prevagnuti sa svojom suludom tezom o apsolutnom imunitetu, ali je zapravo već pobijedio. Vrhovni sud je odlukom da raspravi meritum njegove žalbe de facto blokirao sva suđenja koja su se trebala održati ovog proljeća i ljeta
Da vam što zornije dočaram današnju temu, počet ću s jednom neveselom pričom iz bliske budućnosti. Srijeda je, 6. studenog ove godine, i oči svijeta uprte su u Ameriku. Na izborima prethodnog dana ponovno je pobijedio bivši predsjednik Donald Trump, a aktualni predsjednik Joe Biden priznao je poraz i tako postao i Trumpov nasljednik i Trumpov prethodnik.
Takva se situacija nije dogodila nego jednom u američkoj povijesti kad je Grover Cleveland služio dva nepovezana mandata, kao 22. i 24. predsjednik Amerike na kraju 19. stoljeća. Njegov Joe Biden bio je Benjamin Harrison; Trump je izabran za 47. predsjednika, nakon što je već bio 45. predsjednik.
Pobjednički posjet Bijeloj kući
Situacija je doduše bez presedana po tome što je Trump jedini predsjednik koji je pokušao državnim udarom ostati na vlasti nakon što je izgubio prošle izbore. Nije bolje ni po njegovim planovima za drugi mandat jer je u kampanji već obećao kako namjerava biti diktator.
Trump je izbjegao kaznenu odgovornost za pokušaj državnog udara zahvaljujući tome što je Bidenov ministar pravosuđa Merrick Garland izgubio barem dvije godine pripremajući istragu i optužnicu; dotad je Trump dobio i povoljno mišljenje Vrhovnog suda na kojem sjedi čvrsta većina ultrakonzervativnih sudaca, od kojih je trećinu imenovao on sam.
Kako bi ukazao na razliku između Trumpova upornog odbijanja da prihvati poraz na prošlim izborima i činjenice da on sam igra po pravilima demokratske utakmice, Biden je još u izbornoj noći nazvao Trumpa, čestitao mu na pobjedi i pozvao ga u pobjednički posjet Bijeloj kući idući dan. Trump tako drugi put – prvo kod Baracka Obame, sad kod Bidena – dobiva čast kakvu sam nije pružio u trenutku kad je izgubio izbore.
Sudbina koju je sam zazivao
Dvojica predsjednika sjede nasmiješeni u predsjedničkom uredu, Trump je malo smrknut ali pun sebe, Biden je izvukao najširi mogući osmjeh iako se ne čini da mu je do smijeha, ali sve ide po protokolu jer državna lađa mora ploviti dalje. Nakon par kratkih komentara, ljudi iz ureda za tisak izguraju reportere iz sobe i dvojica najstarijih kandidata koji su se ikad natjecali za mjesto predsjednika Amerike ostanu jedan s drugim.
“Hey, Joe…”, započne Trump okrećući se prema Bidenu. U tom trenutku, Biden dohvati novine složene na obližnjem stoliću, izvuče ispod njih pištolj, nacilja u narančastu glavu s niti metar udaljenosti i opali dva metka. Trump se stropošta iz naslonjača na pod Ovalnog ureda i krv krene nezaustavljivo natapati debeli tepih u kojem je izvezen pečat predsjednika Sjedinjenih Država. Mrtav-hladan Biden kaže osiguranju da pozovu liječnika Bijele kuće, ali sve što on može je utvrditi smrt Donalda Trumpa.
Gotovo svi Trumpovi nekrolozi spominju da je doživio sudbinu koju je “sam na sebe navukao” ili “besramno zazivao”. U političkom kaosu koji uslijedi, republikanska većina u Zastupničkom domu hitro pokrene impeachment aktualnog predsjednika, koji i provedu u jedan dan te optužnicu pošalju u Senat. No, tamo nema dovoljno ruku za osudu Bidena, kojemu ionako istječe mandat za dva mjeseca, jer demokrati odbijaju glasati s republikancima za potrebnih 67 glasova.
Fiktivna žrtva traži imunitet
Biden tako izbjegava bilo kakvu odgovornost, političku ili kaznenu, za ubojstvo najpopularnijeg političara u zemlji koji je upravo dobio izbore. U siječnju 2025. nasljeđuje ga Elise Stefanik, koja je trebala biti Trumpova potpredsjednica, ali je eto postala prva predsjednica Amerike. Unatoč neprestanim prosvjedima, Bidena štiti Tajna služba i on do smrti sedam godina kasnije nikad ne odgovara za jedino ubojstvo ikad počinjeno u Ovalnom uredu.
Ako vas je ova nevesela priča iz bliske budućnosti zgrozila (ili možda razgalila?), znajte da bi se ona, u teoriji, mogla i dogoditi ako Vrhovni sud prihvati redefiniciju predsjedničkog imuniteta kakvu je predložio ne Joe Biden, nego Donald Trump. Upravo naša fiktivna žrtva predlaže da predsjednik može učiniti što god mu drago i za to ne mora odgovarati, osim u slučaju da ga osude u Kongresu, što se u pravilu nikad ne događa jer je letvica previsoko, a stranke obično brane svoje predsjednike.
Može li predsjednik naložiti specijalnim jedinicama da ubiju njegova političkog rivala, pitala je sutkinja Okružnog suda u Washingtonu Trumpove odvjetnike kad su branili njegov podnesak o predsjedničkom imunitetu. Da, rekli su Trumpovi odvjetnici.
Pravne teorije velikim slovima
“Predsjednik mora imati apsolutni i potpuni imunitet od bilo kakve kaznene odgovornosti ili je obavljanje predsjedničke dužnosti posve nemoguće”, napisao je, sve velikim slovima, Donald Trump na svojoj društvenoj mreži. Trump tu misli na sebe, jer se želi zaštititi od suđenja za pokušaj državnog udara koje je zakazano za ljeto. No, u zagovaranju apsolutnog imuniteta zaboravlja da je trenutačno predsjednik netko drugi; otud ona mračna fikcija s početka teksta.
Sud na kojem su predsjednički imunitet zagovarali Trumpovi odvjetnici uzeo si je nešto više vremena da napiše čvrsto argumentiranu odbijenicu tog prijedloga. Iako su time išli Trumpu na ruku – jer oni koji su neupitno krivi jedini spas vide u odgodi – Okružni sud Distrikta Kolumbija potrudio se dati mišljenje koje neće imati rupa, nedovršenih argumenata ili dvosmislenih interpretacija; presuda je napisana vrlo precizno i zato da idućoj pravosudnoj instanci, Vrhovnom sudu, bude lakše odbiti Trumpovu žalbu.
Vrhovni sud ne mora uzeti niti jedan kazneni slučaj, a što je presuda nižeg suda kvalitetnije napisana, veći su izgledi da će Vrhovni sud taj slučaj preskočiti i trošiti vrijeme na važnije stvari.
Garland je u svemu zakasnio
Pitanje kalendara ovdje je vrlo važno pa vrijedi potrošiti par riječi na njega. Spomenuti Merrick Garland, Bidenov ministar pravosuđa, izgubio je američkoj demokraciji barem dvije godine, a možda i presudnu bitku, svojim nečinjenjem. Prve dvije godine Bidenova mandata, raspoloženje u Ministarstvu pravosuđa – koje je u Americi ujedno i Državno tužiteljstvo – bilo je da Trump neće biti kazneno gonjen za pokušaj državnog udara 6. siječnja 2021. godine.
Tek nakon predugo vremena i na indirektni signal Bijele kuće, koja se ne petlja u kaznene progone, Garland je imenovao specijalnog tužitelja Jacka Smitha i počeo je progon Trumpa za eklatantne napade na najsvetiji proces neke demokracije, miran prijenos vlasti. No, unatoč Smithovoj ekspeditivnosti i taktički raspoređenim optužnicama kako bi se omogućilo brzo suđenje, sve je počelo prekasno.
Svrha pravde je da, među ostalim, spriječi ponavljanje djela. Također, svrha pravosudnog postupka je da optuženi dobije priliku dokazati svoju nevinost i skinuti ljagu sa svog imena, ako je nevin. U idealnom svijetu, dakle, i optužbi i obrani bilo bi u interesu da se suđenje dogodi što prije. Ovdje to nije slučaj.
Kriv je i sam to zna
Iako to ne jamči osudu – za koju se mora složiti svih 12 porotnika, što često nije lako postići – nema nikakve sumnje da je Trump kriv za pokušaj preokretanja rezultata izbora 2020. godine i napad na zgradu Kongresa kad se tamo potvrđivala Bidenova pobjeda u siječnju 2021. godine.
To ne kažem jer bih bio pristran, nego zato što sam gledao i slušao što on sam radi i govori. Ponavljam, iako to još ne znači i da će biti proglašen krivim, Trump jest kriv i on sam to zna.
Zato Trump ne želi brzo suđenje koje bi ga oslobodilo, jer zna da ga ne bi oslobodilo. On će reći “witch hunt” kao i uvijek, ali on zna da je kriv. Jedini način da se izvuče od odgovornosti je da pobijedi na izborima u studenom. U tom slučaju jednostavno bi rekao svom ministru pravosuđa da povuče optužnice, ili ih prestane zastupati na sudu. U tom trenutku Trump bi bio šef čovjeku koji progoni Trumpa i sve bi se brzo završilo.
Presuda prije ponavljanja čina
Njegova taktika zato je odgoda, što duže to bolje, u nadi da će nagodinu on biti taj koji odlučuje o vlastitoj kaznenoj odgovornosti. Iako ne sumnjam da Trumpov autoritarni um zbilja vjeruje u to da predsjednik treba imati apsolutni imunitet opisan na početku teksta, taj argument nije iskorišten kao stvarna strategija, nego kao taktička diverzija
Kad je Trumpova obrana to iznijela, dovela je u pitanje nadležnost tužitelja i samog suda u procesu optuženiku koji je bio najviši državni dužnosnik, pa je sutkinja Tanya Chutkan zaustavila proces dok se to ne protrese na višim instancama. Stvar je otišla na Okružni sud, i tu je već Trump dobio mjesec i pol-dva vremena, pa je Okružni sud to dugo pisao, pa smo već došli do kraja veljače, pa su se žalili Vrhovnom sudu i… tu je stvar trebala stati.
S obzirom na a) čvrstoću argumenata iz presude Okružnog suda i b) skandaloznost same ideje da predsjednik može bez ikakve odgovornosti raditi što hoće – očekivalo se da će Vrhovni sud samo preskočiti ovaj slučaj. Time bi na snazi ostala presuda Okružnog suda u Distriktu Kolumbija i sutkinja Chutkan mogla bi nastaviti proces; Trump bi do ljeta izašao pred sud i ispunila bi se barem jedna od svrha pravde: počinitelju bi se sudilo za djelo prije prve prigode da ga ponovi. Ali ne u ovakvoj Americi.
Nitko neće biti kralj
Kad su se kolonisti na drugoj stani Atlantika pobunili protiv britanske krune, jedan od njihovih glavnih i najuvjerljivijih argumenata bio je taj da nitko – pa ni kralj George III. – nije iznad zakona. Bilo je to doba u kojem su kraljevi još osobno vladali, a Sjedinjene Države nastale su na revoltu protiv svog tadašnjeg kralja.
Svi Amerikanci, uključujući i izabranog prvog među njima – kojem su morali odabrati ime pa su ga nazvali “predsjednikom” – bit će jednaki pred zakonom; u Americi nitko neće biti kralj. Bilo je to inovativno rješenje, nekima teško probavljivo ne samo krajem 18. stoljeća nego sve do suvremenenih dana – Richard Nixon sažeo je svoju političku filozofiju u rečenicu “Ako predsjednik nešto napravi, to znači da to nije protuzakonito”. Zbog takve prakse Nixon je morao podnijeti ostavku, ali ideja o predsjedničkoj nekažnjivosti živi dalje u Trumpovoj obrani i podnescima Vrhovnom sudu.
Imajući u vidu takvu prošlost, trebalo bi očekivati da Vrhovni sud nastupi kao čuvar američke demokracije i ustavnog prava te jednostavno odbaci Trumpovu skarednu ideju da je predsjednik iznad zakona. Očekujem da će se to na kraju i dogoditi, osobito kad suci pogledaju s kakvim argumentima su im došli Trumpovi odvjetnici. No dogodit će se kad bude već kasno.
Odbijenica sa zakašnjenjem
Trumpova baština živi upravo na Vrhovnom sudu, koji je on oblikovao kao rijetko koji predsjednik prije njega. Iako će sud gotovo sigurno odbaciti ideju da je predsjednik iznad zakona, to će se dogoditi tek nakon što sasluša obje strane, pa razmotri, pa napiše mišljenja, pa ih objavi… drugim riječima, odbijenica će doći, ali tek za nekoliko mjeseci.
Dotad će Vrhovni sud postići ono što je Trumpu najvažnije – odgoditi slučaj do tako kasnog termina u predizbornoj godini, da će – po ranijim preporukama Ministarstva pravosuđa – suđenje doći preblizu izborima, pa će ga trebati odgoditi za kasniji datum.
Trump gotovo sigurno neće pobijediti na Vrhovnom sudu sa svojom suludom tezom o apsolutnom imunitetu, ali je zapravo već pobijedio jer je Vrhovni sud svojom odlukom da raspravi o meritumu Trupove žalbe de facto blokirao sva suđenja koja bi se mogla dogoditi ovog proljeća i ljeta.
Imena sudaca koji su glasali za prihvaćanje Trumpove žalbe nisu poznata, ali uz dva najkonzervativnija – Clarencea Thomasa i Samuela Alita – trebalo se složiti još samo dvoje od troje sudaca koje je imenovao Trump – za uzimanje slučaja ne treba ni većina nego samo četiri glasa.
Beskrajno licemjerna odgoda
Kad bi u meritumu presudio u Trumpovu korist, Vrhovni sud mogao bi se i samoukinuti. Takva presuda pretvorila bi Ameriku u Rusiju Vladimira Putina gdje predsjednik može bez ikakve odgovornosti likvidirati Alekseja Navaljnog i druge vođe opozicije. Biden bi u tom slučaju zbilja mogao izvući pištolj ili poslati Navy SEALs da likvidiraju Trumpa.
To se neće dogoditi: Vrhovni sud će, vjerojatno s gnušanjem, odbaciti Trumpove argumente (Thomas i Alito će pisati izdvojena mišljenja, ali će ostati u manjini). No sve će biti beskrajno licemjerno jer je odgoda Trumpu zasad ravna pobjedi. Sad Trump doduše još treba pobijediti na izborima, što je po mom mišljenju gotovo nemoguće, ali nikad ne reci nikad. Korak po korak, tako, Amerika će možda ponovno dobiti kralja.