Trump traži novog potpredsjednika, na prošlog je poslao rulju da ga objesi. Ovo su glavni favoriti

Pitanje je koliko će se Trump pri odabiru šegrta voditi izbornom logikom, iako gotovo svi analitičari očekuju da će uzeti ženu

Trump bi mogao biti osuđen i poslan u zatvor već ovog ljeta, ali ostati kandidat na listiću. U slučaju da pobijedi na izborima, mogao bi podnijeti ostavku iz zatvora, potpredsjednik bi ga potom pomilovao i… dalje je nejasno što bi se događalo, ali barem bi izišao iz zatvora.

Posve je jasno da će kandidat Republikanske stranke za predsjednika u studenome biti Donald Trump, bivši predsjednik koji je nakon poraza na posljednjim izborima htio ostati na vlasti, pa je pokušao državni udar. Bit će to prvi put da se na predsjedničkim izborima natječe jedan bivši predsjednik još od 1912. godine, kad je neuspješni kandidat bio jedan od najomiljenijih američkih predsjednika svih vremena, Teddy Roosevelt.

Njegova je politička priča sjajan primjer visina u koje se, ako sudbina prohtije, mogu vinuti potpredsjednici Amerike. Roosevelt je bio na dužnosti jedva pola godine kad je njegova šefa Williama McKinleyja pokosio anarhistički metak. Teddy je s 42 godine, na kraju ljeta 1901. postao najmlađi predsjednik Amerike u povijesti, rekord koji drži do danas. Njegova dva mandata, do 1909. godine, bila su među najuspješnijima i najtransformativnijima od svih predsjednika.

Nelagodan odnos

Teddyjeva popularnost nije proslavila samo njegovo ime, nego i prezime, pa je dva desetljeća kasnije pomogla izabrati još jednog Roosevelta. Njegov rođak iz druge stranke, demokrat Franklin Roosevelt – oženjen, bljak, Teddyjevom nećakinjom Eleanor – danas se smatra najvažnijim američkim predsjednikom nakon Georgea Washingtona i Abrahama Lincolna.

FDR je Ameriku izvukao iz Velike depresije, uveo elemente socijalne države i osigurao pobjedu u Drugom svjetskom ratu, ali njegov kraj nije doživio. Posao je opet završio potpredsjednik, Harry Truman, kojemu je dopalo i da odluči o prvoj upotrebi nuklearnog oružja u povijesti, protiv Japana u ljeto 1945.

Potpredsjednici dakle mogu biti jako važni. No, uglavnom nisu jer žive u sjeni svojih šefova, u nelagodnom odnosu gdje politička budućnost jednoga ovisi o fizičkom kraju drugoga. U prilog zrelosti našeg vremena govori činjenica da povijest nije prepuna potpredsjedničkih urota protiv predsjednika, kakva bi sigurno bila u predmoderno doba.

‘Hang Mike Pence!’

No, postoji jedna iznimka, koja nas lijepo dovodi do naše glavne teme: iznimka je prošli potpredsjednik Mike Pence, koji se nije bio urotio protiv Donalda Trumpa nego su uloge bile zamijenjene. U trenutku kad je Trump zaključio da njegova politička budućnost ovisi o postupcima potpredsjednika koji ga neće poslušati, poslao je na Kongres, gdje je ovaj predsjedao Senatom, predmodernu rulju koja ga je opsjela zajedno s galgama što su ih podigli za potpredsjednika.

Skandiranje “Hang Mike Pence!” i danas visi nad svakim tko bude razmatran da preuzme tu ulogu u Trumpovom trećem pohodu na Bijelu kuću. Ne da bi njima to smetalo: neki od kandidata, vidjet ćemo, u tren oka bi pristali sudjelovati u državnom udaru, a neki su šestog siječnja 2021. barem u mislima, ako ne fizički, bili s “patriotima” koji su zanjihali omču za Pencea.

Današnji stav prema događajima tog dana bit će eliminirajuće pitanje; jednostavno je nezamislivo da Trumpov partner na listiću bude osoba koja priznaje da je Joe Biden pošteno pobijedio 2020. No, Trumpa će zanimati puno više od toga. On u ovim izborima vidi dvije prilike, i trebat će mu potpredsjednik koji će bespogovorno surađivati u obje, a ne ga na kraju zajebati kao Pence.

Deal o pomilovanju

Trumpu su izbori važni da ne završi u zatvoru (ili da iziđe iz njega, ovisno što bude prije), i da se osveti svima koje smatra odgovornima za poraz na prošlim izborima i za svoje probleme sa zakonom. Izbori se održavaju u godini kad je upravo završilo jedno, a počinje još pet suđenja Trumpu. Sudski kalendar isprepleten je s političkim, kao što su i njegovi politički motivi isprepleteni s privatnima. Teško je vjerovati da Trump neće potencijalne kandidate testirati na tu temu i na kraju sklopiti deal s onim koga odabere.

Postoji više kombinacija. Trump bi mogao biti osuđen i poslan u zatvor već ovog ljeta, ali ostati kandidat na listiću. U slučaju da pobijedi na izborima, mogao bi podnijeti ostavku iz zatvora, potpredsjednik bi ga potom pomilovao i… dalje je nejasno što bi se događalo, ali barem bi izišao iz zatvora. U teoriji bi mogao iz Mar-a-Laga upravljati svojim potpredsjednikom/novim predsjednikom, ali pitanje je bi li njegov ego to podnosio. Sigurno će se cijelo ljeto raspravljati o ustavnim, pravnim, političkim i psihijatrijskim aspektima ovog scenarija.

Moguće je i da suđenja ne završe prije izbora, scenarij oko kojeg se Trump svim silama trudi. Tad je uloga potpredsjednika minimalna jer bi Trump preko svog glavnog tužitelja povukao optužnice protiv sebe i zaštitio se od tih procesa, ili ih barem odgodio dok je na vlasti, a možda bi u to vrijeme oni otišli u zastaru.

Neiscrpna motivacija

Druga posebnost izbora 2024. je to što Trump dosad nije pokazao nikakav politički program osim plana osvete. Govori on o mnogim stvarima, poput deportacije migranata, zabrane ulaska muslimanima, izgradnje zida, ali sve su to podgrijane teme iz 2016. Jedina novost, i njegova neiscrpna motivacija, je osveta. Trumpove žrtve bili bi svi koji nisu njegovi sljedbenici, dakle Biden i svi demokrati, svi umjereni republikanci i svi tužitelji koji ga pokušavaju dovesti pred lice pravde.

Plan osvete prati radikalno zaoštrena retorika, koja je posljednjih mjeseci skrenula u otvoreni fašizam. Takav, dodatno pomahnitali Trump za potpredsjednika će bez sumnje izabrati osobu koja će biti suglasna s njegovim planovima i OK s takvom retorikom. Tko bude s Trumpom na listiću neće biti “zadnja nada” američke demokracije—tu je lekciju Trump davno naučio—bit će to njen grobar, ili barem grobarov šegrt.

Pitanje je koliko će se Trump pri odabiru šegrta voditi izbornom logikom, iako gotovo svi analitičari očekuju da će uzeti ženu. U normalnim uvjetima to bi bila značajna varijabla, iako nitko nikad nije dobio ili izgubio izbore samo zbog potpredsjednika. No, potpredsjednički kandidati figuriraju u izborno doba kao znatno važniji nego što to budu kad postanu potpredsjednici, pa profil “broja dva” može nadopuniti ili ublažiti ili zaoštriti ukupni dojam pojedine kandidature.

Razmontirati liberalnu demokraciju

Prije nego što pređemo na imena, još samo dvije napomene: prvo, ako Trump zbilja misli provesti “osvetu” i razmontirati pravnu državu i demokraciju u Americi—a nema razloga sumnjati u njegove namjere—onda bi mu dobro došla osoba koja zna kako funkcioniraju poluge vlasti.

U prvom mandatu je šteta nakon Trumpa ostala relativno umjerena jer je bio okružen “osovinom odraslih” koja je kočila najdestruktivnije poteze, a ekstremisti koje bi uveo izvana nisu znali kako sistem funkcionira. Ovog puta Trump neće biti usamljen; nekoć ugledni konzervatvni think-tank Heritage Foundation navodno već mjesecima radi na Programu 2025, uputi kako razmontirati liberalnu demokraciju u Americi. Svejedno, potpredsjednik koji bi znao dati ruke ne bi bio na odmet.

Najstariji kandidati u povijesti

Drugo, i Trump i Biden su najstariji kandidati koji su se ikad natjecali za predsjednika i već to daje Kamali Harris i republikanskom potpredsjedničkom kandidatu ili kandidatkinji veću važnost. Prosječan birač se ovog puta zbilja ima razloga pitati kakav bi “broj dva” bio da postane “broj jedan” jer su izgledi za to veći nego inače.

U slučaju republikanaca, ovo vjerojatno umanjuje šanse ne-bijelih, osobito crnih kandidata, jer se Republikanska stranka već desetljećima implicitno i manje implicitno profilira kao stranka bijelaca, gdje ne-bijeli kandidat može biti ukras, ali ne i netko kome bismo zbilja dali vlast.

U političkim i medijskim krugovima spominje se desetak imena za koje su svi suglasni da spadaju u širi krug. Prođimo kroz te kandidate, počevši s muškima jer oni imaju slabije šanse.

Tim Scott

Senator iz Južne Karoline podržao je Trumpa, poslavši tako šamar Nikki Haley kojoj može zahvaliti svoju političku karijeru. Ona ga je kao guvernerka 2012. imenovala u Senat; crni republikanac teško da bi inače daleko dogurao u državi u kojoj je počeo Građanski rat. Scott bi mogao Trumpu donijeti neke glasove, u teoriji, jer je dosta različit od njega.

I sam se neuspješno natjecao u predizborima i imao snažnu podršku Wall Streeta. To signalizira da ga se doživljava umjerenim i vjerojatno nespremnim na najradikalnije poteze, a Trumpu ne treba novi Mike Pence. Osim toga, vidi gore što smo rekli o crncima.

Vivek Ramaswamy

Ovaj sigurno ne bi bio preumjeren. Cijela njegova predstava je da je veći Trump od Trumpa. Ni drugi kandidati u predizborima nisu kritizirali Trumpa, ali je jedino Vivek baš navijao za njega. Trump ga voli, ali ne i birači: ankete pokazuju da je ljudi kojima ide na živce dvostruko više od onih kojima se sviđa.

Kandidat podrijetlom Indijac protiv aktualne potpredsjednice podrijetlom Indijke bila bi zgodna debata, ali se vrlo vjerojatno neće dogoditi. Trumpov “mini-me” ne bi donio ništa na izborima, a na vlasti Vivek ne bi bio od velike koristi jer nema nikakvog iskustva, nije ni političar. Osim toga, vidi gore što smo rekli o ne-bijelcima.

Ron DeSantis

Guverner Floride bio bi spreman napraviti što se od njega traži, ali sam Trump je nedavno rekao da bi potpredsjedničko mjesto za njega bila vrlo, vrlo daleka mogućnost. DeSantis ima relativno dobru prođu kod Trumpove baze, nema kralježnicu, ali ima nešto iskustva na vlasti. No, odnosi dvojice Floriđana trajno su narušeni u predizborima gdje je Trump smatrao uvredljivim da se DeSantis uopće kandidirao.

Osim toga, problem bi bilo i to što su obojica s Floride: ako jedan ne bi promijenio prebivalište, po zakonu bi izgubili prevažne elektorske glasove Floride. DeSantis se ne bi mogao preseliti iz države kojoj je guverner, a Trump se ne bi htio seliti iz Mar-a-Laga, tako da smo našli i formalni razlog zašto se ovo neće desiti.

Nikki Haley

Strateški, ova kombinacija bila bi najpametnija ako republikanci žele osvojiti Bijelu kuću jer bi nešto ponudila i republikanskim biračima koji ne vole Trumpa. No, slabo je izgledno da bi Nikki Haley prihvatila ponudu, a još manje da bi joj je Trump uputio. U prvom mandatu Haley je bila Trumpova ambasadorica u UN-u, što je u Americi funkcija u rangu ministra, ali taj odnos nije ni tad funkcionirao.

Haley je bila samostalna, nastupala je kao vanjskopolitički jastreb i pripadnica republikanskog establišmenta. Trump bi s njom dobio Mikea Pencea i Johna Kellyja u jednoj osobi, reinkarnaciju “osovine odraslih” čije dociranje je prezirao—i to u suknji, što prezire još više. Debata Indijke i Indijke bi bila zgodna, ali se neće dogoditi iz više spomenutih razloga.

Sarah Huckabee Sanders

Gdje bi Haley prkosila, ova bi bespogovorno slušala—vidjeli smo to u prvom mandatu. Trumpova glasnogovornica s posebnom se slašću nagutala govana za svojeg šefa i time kupila njegove trajne simpatije. U međuvremenu joj je on pomogao da bez puno muke bude izabrana za guvernerku Arkansasa. Tamo je pokrenula niz ideoloških ratova, što se bivšem šefu jamačno sviđa.

Iako je Sarah Huckabee tako bezlična da podsjeća na Pencea, ovaj izbor nije isključen jer bi Trump dobio sve što mu treba. Ona bi ga i pomilovala i pomogla mu u osveti i ne bi smetala kad ne treba i bila bi pri ruci kad treba. Od svih spomenutih, jedina se već dugo i dobro poznaje s Trumpom.

Kristi Noem

I u Americi slabo poznata, guvernerka Južne Dakote slična je po svemu Viveku Ramaswamyju, ali joj ide u prilog što će mjesto vjerojatno otići ženi. Noem zna kako igrati: jednom je Trumpu poklonila maketu Mt Rushmorea na kojoj je njegova njuška dodana uz lica Teddyja Roosevelta, Lincolna, Washingtona i Thomasa Jeffersona.

Odustala je od fakulteta da bi vodila obiteljsku farmu, ultrakonzervativna je, za zabranu abortusa, ukidanje Obamacarea… Nosi se kao ruralna Kardashian, taman kako Trump voli da izgleda svaka njegova zaposlenica: zrihtana i poslušna. Iako je nepoznata, ima solidne šanse.

Kari Lake

Kad bi biralo srce, ona bi bez sumnje bila Trumpov prvi izbor. Mnogi od spomenutih kandidata su proračunati igrači; Kari Lake je naprosto luda. Poput one naše kanidatkinje za predsjednicu Republike koja je svojedobno u DIP donijela “nevidljive potpise”, Lake i dan-danas tvrdi da je 2022. zapravo izabrana za guvernerku Arizone, iako je izgubila s dvadesetak tisuća glasova.

Prethodno je promovirala teoriju da je Trump 2020. osvojio tu državu, ali mu je preoteta ilegalno dopremljenim glasovima iz Kine; kad je zatraženo prebrojavanje, specijalnim uređajima su na listićima tražili ostatke bambusa, jer valjda sve što dolazi iz Kine mora imati bambus na sebi. Nisu našli ni pandu ni bambus, ali Lake je ostala jedna od najtvrđih “election deniera”.

Nije političarka nego TV-voditeljica, borbena u nastupu, najzagriženija je sljedbenica Trumpova kulta i od svih kandidata najlakše bi je bilo zamisliti kao fašističku poglavnicu. No, nema nikakvog iskustva s državnim aparatom, bila je neuspješna na izborima i teoretski bi mogla biti radikalnija i od samog Trumpa. Svejedno, držao bih oko na ovoj mogućnosti.

Elise Stefanik

Kako danas stoje stvari, čini mi se da je ovo gotovo “safe bet”: zastupnica s ruralnog sjevera države New York najizgledniji je Trumpov izbor za potpredsjedničku kandidatkinju. Tri njene karte: žena je, upućena je u to kako vlast funcionira i kako je se može upotrebiti i zloupotrebiti, te je karikaturalno poslušna. Ovo potonje doista je besramno: Stefanik je spremna bez da trepne tvrditi da Trump nije rekao nešto što je upravo rekao, poput inzistiranja da prošlog tjedna nije pobrkao Nikki Haley i Nancy Pelosi.

Da bi mu se domilila, okrenula se 180 stupnjeva, pa je izbrisala priopćenje od 6. siječnja 2021. u kojem je bila osudila napad i napadače danas naziva “taocima”. Njenoj kandidaturi nesvjesno su pomogle tri poluretardirane rektorice—Harvarda, Pennsylvanije i MIT-a—koje je Stefanik prošlog mjeseca u Kongresu ispitivala o valu antisemitizma na sveučilišnim kampusima, a one su svojim skandaloznim odgovorima sebi zapečatile karijere, a Stefanik dale odskočnu dasku.

To što je ranije bila kritična prema njemu pa se ponizila da mu danas ljubi stopala posebno pali Trumpa, koji obožava takve obraćenike (kakav je i friški senator iz Ohija J. D. Vance, ali njegove su šanse nikakve). Stefanik je iskusna u politici, posebno se istaknula u svrgavanju Liz Cheney—na Trumpov zahtjev—s mjesta trećerangirane osobe u republikanskom klubu zastupnika, mjesto na koje je onda sama zasjela. Bolesno je ambiciozna, prazna, ne drži ni do kakvih političkih vrijednosti i dugoročno može biti vrlo opasna. Trump je voli i već pomalo natuknjuje kao svoj mogući izbor.