Cijenjeni profesori za Telegram o Kissingerovoj knjizi Svjetski poredak
Prilično opsežna knjiga približava pivotalne trenutke razvoja čovječanstva
Relativno nedavno, potkraj 2015., Školska knjiga izdala je posljednje djelo nobelovca Henryja Kissingera, Svjetski poredak. Prilično opsežna knjiga, u originalu lansirana godinu dana ranije u Americi, kroz devet poglavlja pretendira približiti pivotalne trenutke razvoja čovječanstva.
Objašnjavajući okolnosti koje su svijet dovele do aktualnih kriza (uključujući one u Ukrajini, Siriji i Iraku), Kissinger prolazi kroz tisućljeća političke povijesti te podastire svoje projekcije razvoja događaja u sljedećih 50 godina. Svjetski poredak je, inače, treće u nizu Kissingerovih djela prevedenih na hrvatski. Prethodili su mu naslovi Godine nemira i Diplomacija.
Henry Kissinger rođen je 1923. godine u Njemačkoj kao Heinz Alfred Kissinger, a potječe iz obitelji bavarskih Židova. Obitelj mu je nakon dolaska nacista na vlast prvo prebjegla u London, da bi se konačno skrasila u New Yorku, gdje se mladi Kissinger relativno dobro asimilirao u društvo, iako nikad nije izgubio svoj njemački naglasak. Za vrijeme studija mobiliziran je u američku vojsku kako bi se borio na europskom bojištu, a nakon poraza Njemačke dokazao se kao vrstan obavještajac i organizator poslijeratne Njemačke. Za svoje je zasluge nagrađen i Brončanom zvijezdom.
Objašnjavajući okolnosti koje su dovele do aktualnih kriza, prolazi kroz povijest i projicira događaje u idućih 50 godina
No, njegov put zapravo počinje tek nakon povratka u Ameriku, kad upisuje političke znanosti na Harvardu, sveučilištu na kojem kasnije postaje i profesor. U politiku se aktivno uključuje još za vrijeme Kennedyja, da bi u Nixonovo doba objedinio dvije izrazito važne funkcije: one državnog tajnika i savjetnika za sigurnost.
“Sve administracije do Obamine redovito su ga konzultirale oko različitih svjetskih kriza. On je primjer čovjeka briljantnog uma, s profesorskom karijerom na najboljem sveučilištu na svijetu, iznimnom političkom karijerom i vrlo istaknutom aktivnosti nakon političkog umirovljenja”, kaže Tvrtko Jakovina, jedan od cijenjenih znanstvenika s kojim smo o Kissingeru razgovarali u povodu hrvatskog prijevoda njegove posljednje knjige.
Novi Bečki kongres
“Teško je reći da je imao više autoriteta od predsjednika kojima je služio, ali možemo slobodno reći da se njegovo mišljenje uvijek respektiralo”, nadovezao se Branko Caratan, legendarni profesor Fakulteta političkih znanosti i stručnjak za međunarodnu politiku.
Caratanova nasljednica na fakultetu, dr. sc. Đana Luša, smatra da Svjetski poredak predstavlja iznimno vrijedan pokušaj unošenja bogatog političkog i životnog iskustva u jedan teorijski koncept, koncept svjetskog poretka. Zanimljivo je, nastavlja Luša, da Kissinger u svojoj novoj knjizi ne zagovara određene političke sustave koji su se dosad javljali diljem svijeta, nego se kroz analize trudi pokazati na koji je način svijet u kojem živi postao takvim kakvim ga mi danas znamo.
Dotiče se Indije, Kine, Europe i Bliskog Istoka te pritom izdvaja četiri specifična sustava kojima se u nastavku knjige bavi: europski vestfalski, islamski, azijski i američki. Zaključkom koji donosi predlaže svojevrsno uprizorenje Bečkog kongresa u 21. stoljeću, odnosno da svjetski čelnici ponovo sjednu za stol, baš kao što je to bio slučaj nakon Napoleonova poraza, i dogovore nove granice koje bi realnije odražavale stvarne geopolitičke odnose. Na taj bi se način, po njemu, obnovili gdjekad zamrli politički odnosi, a istodobno bi se izbjegli sukobi jer bi taj proces ipak bio legitiman.
Malo novih elemenata
Henry Kissinger i u ovoj knjizi ostaje dosljedan svojim prijašnjim tezama pa smatra da bi SAD trebao biti sila koja će predvoditi proces nove preraspodjele moći, ali u svoju političku misao ipak uvodi jedan važan novitet. Uvidio je da svijet više ne može funkcionirati na sliku i priliku Zapada, nego se zalaže za to da novi svjetski poredak usvoji i elemente nezapadnih civilizacija.
“Kissinger je sukus američke politike Hladnoga rata i poslije hladnoratovskog razdoblja. Najtraženiji je sugovornik svih medija na svijetu kad je u pitanju neka kriza svjetskih razmjera. On jednostavno poznaje svjetske prilike bolje od bilo koga drugoga. Govorimo o čovjeku koje je zadržao važnost od 70-ih do danas”, sumirao je profesor Jakovina.
Kontekst krize u Siriji
Kissinger, jasno, nije bio nepogrešiv. “Jedan od negativnih aspekata njegove politike bilo je svrgavanje Allendea u Čileu, jer je nakon njega na vlast došla Pinochetova vojna diktatura. No, najviše je ipak pogriješio kad je u pitanju bila politika našeg prostora. On je na primjer zagovarao podjelu BiH, Hrvati na jednu stranu, a Srbi na drugu. To je bila njegova teza koju američka vlada nije prihvatila”, rezimira profesor Caratan.
Svoje posljednje djelo napisao je u vrijeme kad svijet vapi za rješenjem koje će dokinuti konfliktne situacije raspršene diljem svijeta. Luša ukazuje kako se Kissinger u Svjetskom poretku dotiče svih aktualnih kriza, uključujući i onu u Siriji. Pojašnjavajući kontekst tekućih problema, služi se širokim spektrom povijesnih primjera.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 9. siječnja 2016.