Glumi u novoj all girls predstavi HNK-a Zagreb. Olga Pakalović: ‘Ljudi su sebični i potkupljivi, ali to nije simptom samo našeg vremena’
Glumica Olga Pakalović poziva vas da pogledate predstavu 'Nebeski svod' koju u HNK-u Zagreb postavlja Marina Pejnović. Premijera je 12. travnja
Ova predstava ispod žita progovara o demokraciji, pritajenom feminizmu i o tome koliko je svijet surov, a ljudi su govna. Koliko zapravo nitko nikoga ne voli, koliko smo površni, sebični, usamljeni i potkupljivi. Ne znam čemu se mogu nadati jer zbilja ima različitih smjerova, ali se nadam da će dirnuti u neke tipke i da će publika prepoznati da - o kojem god se vremenu radilo - ljudi jednako griješe i jednako ustraju.
Dvanaest žena različitih provenijencija i dobi okuplja se kako bi odlučile hoće li njihova sugrađanka Sally Poppy, optužena za ubojstvo, biti proglašena krivom za zločin. Odluka ove ženske porote ovisi o tome je li Poppy – kao što tvrdi – trudna, ili laže. Škura je ovo okosnica komada britanske dramatičarke Lucy Kirkwood “Nebeski svod”, koji na scenu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu ovoga petka premijerno u režiji Marine Pejnović donosi trinaest glumica i jedan glumac.
Godina je 1759. i zemlja čeka najavljeni dolazak Halleyjeva kometa. Kći Lady Wax je ubijena, a stanovnici ovoga ruralnog grada željni su krvi. Neke od žena jedva čekaju obaviti svoju dužnost, dok druge jedva čekaju da im dužnost završi. Usred njihove svađe i zadirkivanja, jedna žena shvaća važnost njihove prisutnosti u porotničkoj sobi.
Članica dvanaesteročlane porote je i Mary Middleton, koju u podjeli igra prvakinja drame zagrebačkog HNK-a Olga Pakalović.
TELEGRAM: Tko je Mary Middleton?
PAKALOVIĆ: Prostodušna, blesava dvadesetpetogodišnjakinja s petero djece i šestim na putu, djevojka u svom filmu koja pokušava udovoljiti mužu i uloviti korak s egzistencijom.
TELEGRAM: Po čemu se ovaj komad izdvaja od ostalih iz repertoara HNK-a?
PAKALOVIĆ: Osim po tome da glumim uz bok s dvanaest predivnih žena, komad progovara o vječno aktualnim temama, ali rekla bih ispod žita… Progovara i o demokraciji, pritajenom feminizmu i o tome koliko je svijet surov, a ljudi su govna. Koliko zapravo nitko nikoga ne voli, koliko smo površni, sebični, usamljeni i potkupljivi.
TELEGRAM: Jeste li ikada poželjeli biti pravnica ili sutkinja?
PAKALOVIĆ: Bez obzira na romantično-uzbudljive prikaze u filmovima i serijama, razumijevanje mi kaže da taj posao nije nimalo jednostavan. Pravo i pravda ne idu uvijek ruku pod ruku, pa bi me i taj dio vjerojatno mučio. Sigurna sam da postoji kreativnost i u tom poslu, no ja se ipak držim kreativnosti na daskama.
TELEGRAM: Komad problematizira anglosaksonski sistem porote. Sviđa li vam se taj sistem?
PAKALOVIĆ: Ne poznajem puno razlike između američkog i našeg pravnog sistema, sistem porote poznajem iz filmova. Teško je biti bez predrasuda i nositi odgovornost za procjenu, kada znamo koliko lako mijenjamo svoje stavove u odnosu na neke sitnice koje nesvjesno utječu na našu prosudbu, a ona nekome može promijeniti život.
TELEGRAM: Sudite li danas ljudima manje no ranije?
PAKALOVIĆ: Naravno, s godinama i iskustvom mogu vidjeti koliko sam kao mlada bila brza na obaraču, što se suđenja tiče. No, sudila sam i sebe, taj dio ljudi teže primijete, a povezani su. Ono što kod sebe ne mogu prihvatiti, svakako neću moći niti kod drugog. S godinama vidim da je život kompleksan i sviđa mi se kad primijetim da sam u tome “olabavila”.
TELEGRAM: Kako? Borbom sa samim sobom?
PAKALOVIĆ: Možda se ne treba boriti, već samo udahnuti i izdahnuti par puta prije nego opalim neki sud. Pa pogledajmo sebe iz prošlosti, ono u što smo se nekada kleli, promijenilo se i naša prosudba se promijenila. Zato, udahnem i izdahnem, pa vidim gdje sam.
TELEGRAM: Vjerujem da ste se i sami osjećali osuđivanom.
PAKALOVIĆ: Naravno, to je dio bivanja u društvu. Počne od vrtića i prve društvene sredine, pa se nastavlja kroz školovanje. Dovoljno je biti malo drugačiji od većine. Nije bezazleno, boli jako, ali je smisao rada na sebi.
TELEGRAM: Ovo je gotovo pa all girls show. Kako je igrati u brojčano snažnoj ženskoj podjeli?
PAKALOVIĆ: Jako dobro! Znala sam reći da smo pravi hormonalni predatori, divila se snazi i praktičnosti i smijala kokošinjcu. Ponovila bih!
TELEGRAM: Kako biste voljeli da publika gleda ovu predstavu?
PAKALOVIĆ: Jedva čekam da čujem kako će ovaj komad i u kojoj mjeri doprijeti do ljudi. Ne znam čemu se mogu nadati jer zbilja ima različitih smjerova, ali se nadam da će dirnuti u neke tipke i da će publika prepoznati da – o kojem god vremenu se radi – ljudi jednako griješe i jednako ustraju.