Oni su mladi i predstavljaju budućnost hrvatskog teatra. U novoj predstavi bave se gubitkom bliskih ljudi i istražuju emocije
Sve predstave novoosnovanog Khaos Kolektiva bavit će se ispoljavanjem mraka u čovjeku
U mladosti se većina ljudi ne zamara mnogim stvarima. Gubitak voljene osobe jedna je od onih tektonskih životnih promjena o kojima se u mladosti previše ne razmišlja, no koje, ukoliko do njih dođe, imaju razarajuću snagu i, ako nismo spremni nositi se s mrakom koji donose, mogu voditi i u nešto tako ozbiljno kao što je depresija.
Kako se nositi sa smrću voljene osobe? Tematska je to okosnica predstave “Vilan” novoosnovane umjetničke organizacije Khaos Kolektiva, čija će premijera biti 9. ožujka u Centru za kulturu Trešnjevka u Zagrebu, a koju po tekstu Patrika Gregureca postavlja redateljica Kristina Grubiša.
Polazeći od ideje da je kazalište “vježbanje života u nesigurnim uvjetima”, predstava “Vilan”, po riječima autora teksta Gregureca, zamišljena je kao svojevrsni poligon za istraživanje i procesuiranje teških emocija koji omogućuje mladoj osobi da bezbolno iskusi i tako istraži emociju koja bi se u stvarnom životu mogla učiniti nepremostivom.
Kako se nositi s gubitkom?
Gregurec autorski istražuje društvena pitanja poput nošenja s osobnom krivicom, financijskog nesrazmjera ili prijateljskih odnosa. Njegova drama “Vilan” bavi se dinamikom samoidentifikacije s Drugim putem uspomena. Na božićnom sastanku, glavni lik ritualno priziva svoje uspomene pri čemu mu, bez njegova znanja, pomaže četvero dugogodišnjih prijatelja.
Glavna tema koja se obrađuje u tekstu je mogućnost nošenja sa smrću voljene osobe, a najvažniji motiv i sveprisutna silnica teksta je koncept krivnje koji se u isto vrijeme podrazumijeva, ali i iznenađuje. Dramaturška obrada koncepta krivnje funkcionira kao slojeviti veo koji obavija sve likove u tekstu u različitoj mjeri.
Patrik Gregurec
Patrik Gregurec redovito piše poeziju i druge književne, dramske i izvedbene tekstove i scenarije, a bavi se i praktičnom dramaturgijom. Potpisuje, između ostalog, dramatizaciju i adaptaciju romana “1984” Georgea Orewella u radiodramu za Hrvatski radio, dok je za kazalište zapaženo adaptirao i “Zagrepčanku” Branislava Glumca (Teatar Erato).
U fokusu njegovog novog teksta je odnos mlade osobe prema gubitku koji je kao i svi njemu slični gubitci – stvaran ali nezamisliv.
Perspektivna mlada ekipa
Sam naziv, “Vilan”, govori autor, iznikao je iz neobičnog spleta okolnosti. “Slučajno sam na YouTubeu naišao na klip u kojemu se jedna pjesma koju volim izvodila u klubu koji se zove Vilan. Kako vilan (engl. villain) označava negativca na engleskom, ime je došlo samo od sebe, jer ono na neki način odražava i mišljenje glavnog lika o samome sebi”, pojašnjava.
U predstavi igraju mladi glumci koji se tek pokušavaju afirmirati na kazališnoj sceni, Dora Dimić Rakar, Lorenzo Raušević, Domagoj Ikić, Lana Ujević i Dora Hasanec. “Sviđa mi se način na koji rade i disciplina koju posjeduju, dok su istovremeno dovoljno fleksibilni što je nužno za ovakav komad”, kaže Gregurec.
On je dosta rano u svome pisanju shvatio da su imena likova u njegovim dramama i scenarijima “ili potpuno nebitna, ili jako bitna”. Probe za “Vilana” tekle su, kaže, kroz međuigru, istraživanje simbolike i varijacija kojima se do nje dolazi, a mladi su glumci, vrlo lako uzeli svoje likove i postali njihovi “vlasnici”, te tako njega lišili “vlasništva” nad napisanim licima. “Ponudili su nešto što je bolje od onoga što bih ja ikada mogao zamisliti na temelju dramskog teksta”.
Mrak u čovjeku
Khaos Kolektiv nova je umjetnička organizacija koja teži slobodnim kreativnim izazovima, s posebnim fokusom na mlade generacije i stvaranje osviještene publike. Kolektiv okuplja mlade umjetnike koji imaju zajedničku želju za slobodnim kreativnim izrazima, interdisciplinarnim praksama i projektima koji se razvijaju u suradnji s njihovim autorima.
“Sve predstave koje se u Khaosu zasad planiraju na ovaj su ili onaj način povezane s ispoljavanjem neke vrste mraka u čovjeku”, napominje Gregurec. To ne mora značiti da su te predstave istovremeno tužne i depresivne, već da “pružaju drugi pogled na stvarnost”. “Važno je da se mlade udruge, pogotovo neke koje zaista imaju evokativno ime, bave nekom vrstom niše, bila ona emocionalna, duhovna ili neka treća, i da izgrade svoj stil”, smatra dramatičar.
Tribina s psihologom
Nošenje s osobnom krivnjom, financijski nesrazmjer društva i susret prijatelja nakon dugo vremena – teme kojima se bavi “Vilan” – posebno su aktualne u vremenu nakon pandemije. Mladi, kojima je epidemija po prvi put pružila strah globalne razine, trebaju emotivni oslonac pri povratku u svijet. “Vilan” nudi upravo to. Neovisno o pandemiji, predstava se bavi mentalnim zdravljem mladih izoliranih osoba i njihovim pokušajima u pronalaženju načina da se vrate među ljude.
Autorski tim još čine oblikovatelj svjetla Igor Markić-Nikolac i scenograf Kristijan Popović.
Na repriznoj izvedbi 10. ožujka nakon izvedbe organizirat će se razgovor između publike i autorskog tima, u koji će biti uključeni i glumci iz predstave kao i mladi psiholog Sandro Krašić iz udruge Kako si?, koja se bavi osnaživanjem mentalnog zdravlja mladih i povećanjem kompetentnosti mladih u nošenju sa svakodnevnim izazovima.