Predstava 'Majka i dijete' nobelovca Fossea stiže u ZKM. Cijenjeni koreograf Matija Ferlin ovim komadom okrenuo se dramskom teatru
S Jadrankom Đokić i Ugom Koranijem u glavnim ulogama, predstava 'Majka i dijete' gostuje 6. i 7. veljače u ZKM-u
Pisan stilom koji karakterizira verbalni minimalizam, dosljednost u ritmu i strukturi, te nedostatak interpunkcije i određena sintaktička nedovršenost, ovaj tekst otvara transgeneracijsku traumu o nespojivosti slobode i obiteljske brige.
Samo pet dana nakon premijere predstave “Majka i dijete” pulskog Istarskog narodnog kazališta u režiji Matije Ferlina, autor te dramske jednočinke Jon Fosse dobio je Nobelovu nagradu za književnost. To je, kaže Ferlin u razgovoru koji vodimo uoči gostovanja pulske predstave u Zagrebu, dodatno naglasilo važnost intuicije u njegovu odabiru tog teksta za otvaranje ovogodišnje sezone INK-a u rujnu prošle godine.
“Prije deset godina kolegica i prijateljica Jasna Jasna Žmak proslijedila mi je pet tekstova Jona Fossea, što je označilo početak mog interesa za ovog autora. Sjećam se potajne želje za postavljanjem tih tekstova, a koristio sam ih godinama i tijekom predavanja na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku za rad s studentima”, govori Ferlin.
S Jadrankom Đokić i Ugom Koranijem u glavnim ulogama, predstava “Majka i dijete” gostuje u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) danas i sutra, 6. i 7. veljače.
Transgeneracijska trauma
U predstavi se majka i sin susreću nakon mnogo godina odsutnosti iz međusobnih života, ali s jasnom naznakom da ni ono malo vremena koje su proveli zajedno nije zadovoljilo potrebe ni jedne ni druge strane.
Ta odsutnost generira ključno pitanje o samoj esenciji odnosa majke i djeteta, te emotivnim i psihološkim posljedicama koje taj odnos može proizvesti. Pisan prepoznatljivim autorovim stilom koji karakterizira verbalni minimalizam, dosljednost u ritmu i strukturi te nedostatak interpunkcije i određena sintaktička nedovršenost, ovaj tekst otvara transgeneracijsku traumu o nespojivosti slobode i obiteljske brige.
Kroz tišine i oklijevanja sugovornika da izgovore bez zadrške ono što zapravo i misle, “Majka i dijete” donosi teme o pravu na izbor i pravu na ljubav u kojoj je teško odabrati strane ili osuditi osobne odluke.
Prva režija
Nagrađivanom koreografu, redatelju i izvođaču Matiji Ferlinu ovo je prva režija u ulozi umjetničkog voditelja INK-a Pula.
“Želja mi je produkciju INK-a pozicionirati kroz komorne projekte snažnih izvedbenih jezika i intuitivno sam osjetio da moram okupiti ekipu koja mi snažno vjeruje, a Jadranka Đokić i Ugo Korani, osim što su vrhunski umjetnici i bliski prijatelji, savršeni su za taj dramski predložak”, govori.
Iako dramski tekst kao polazište za izvedbu nije čest u njegovu umjetničkom opusu, Ferlin smatra da nakon 20 godina intenzivne plesačke karijere slijedi “logičan period reorijentacije”.
Povjerenje je od suštinskog značaja
“Uvijek sam bio umjetnik koji se prvenstveno bavi tijelom i ne doživljavam veliku razliku između kazališnih praksi kojima se bavim, a činjenica je da će publika možda češće moći vidjeti moje ime kao redatelja dramskih tekstova u budućnosti”, kaže. Ovaj korak prema dramskom teatru dogodio se, dodaje, intuitivno, “potaknut unutarnjom logikom da je sada pravo vrijeme za takav izazov”.
Đokić i Koranija opisuje kao sjajne suradnike s kojima dijeli slična razmišljanja o izvedbenim umjetnostima. “Kada je riječ o radu s njima, ključno je da izvođač posjeduje otvorenost prema istraživanju nepoznatog. Povjerenje je od suštinskog značaja, a njihova velikodušnost u tom pogledu izuzetno doprinosi kvaliteti rada”.
“Rad s takvim umjetnicima pruža inspiraciju i omogućava stvaranje izvan uobičajenih okvira. Zahvalan sam na tome”, zaključuje Ferlin.
Monumentalan naslov
“Majka i dijete” jedan je od ranijih Fosseovih dramskih tekstova, čiji jednostavan ali istovremeno monumentalan naslov s nevjerojatnom adekvatnošću i preciznošću definira snažnu duodramu o pokušaju komunikacije u jednom od najkompleksnijih odnosa koji dvoje ljudi može imati – onom majke i njezina potomka.
Ekipu predstave čine i Vedrana Klepica (dramaturgija), Luka Prinčič (glazba i dizajn zvuka), Elvis Butković (dizajn svjetla), a djelo se izvodi u prijevodu Dubravka Torjanca.
