Liječnica o komplikacijama koje prate šećernu bolest: osobe s dijabetesom imaju šest puta veći rizik od infarkta

Čak 537 milijuna ljudi u dobi od 20 do 79 godina živi sa šećernom bolešću, a prema procjenama Međunarodne dijabetičke federacije (IDF) čak polovina oboljelih nema postavljenu dijagnozu i ne prima terapiju. Zato smo o pravovremenom otkrivanju te kontroli šećerne bolesti razgovarali s doc. dr. sc. prim. Valerijom Bralić Lang, specijalisticom obiteljske medicine i doktorskom disertacijom vezanom za skrb osoba s dijabetesom.

“Sve akcije kojima se podiže svijest stanovništva o zdravstvenom problemu i provodi edukacija, a šećerna bolest sa svojim posljedicama je izuzetno veliki problem, vrlo su važne i uvijek dobro došle. Najvažnije je da se nakon takve akcije, neovisno o rezultatu koji su dobili, pacijenti jave svom liječniku”, komentirala je docentica Bralić Lang kampanju ‘Sve je u tvojim rukama’ koju je Telegram povodom Svjetskog dana dijabetesa pokrenuo u suradnji s tvrtkom MEDILAB ONE.

S obzirom na to da, prema procjenama, oko 200 tisuća ljudi u Hrvatskoj ne zna da ima dijabetes, liječnica nam je otkrila tko bi trebao provjeriti je li u riziku. “S porastom životne dobi raste rizik razvoja šećerne bolesti i svaka peta osoba starija od 60 godina ima šećernu bolest pa je kod njih posebno važno provjeriti vrijednost šećera u krvi”, upozorava docentica.

Višak kilograma i dijabetes

Sugovornica smatra da je u populaciji potrebno na vrijeme započeti s probirom. “Većina stručnih društava navode da je to negdje s 40 do 45 godina, a ako je riječ o osobama koje su pretile ili imaju prekomjernu tjelesnu masu, treba početi neovisno o dobi. U djece koja su pretila ili su iznad 85. centilne krivulje za tjelesnu masu, također treba raditi probir”, ističe dodajući da je procijenjeno da su ta dva faktora povezana s 65-80 posto novih slučajeva dijabetesa tipa 2.

Rizik, dodaje, ovisi o dobi početka, trajanju pretilosti i debljanju tijekom odraslog života. Znatno povećan rizik za razvoj šećerne bolesti imaju i svi oni koji imaju člana obitelji koji ima dijabetes tip 2 – roditelja, brata ili sestru. “Povišen krvni tlak kao i povišene masnoće u krvi također povisuju rizik, posebno u kombinaciji s nezdravim navikama te je kod ovih stanja od posebne važnosti redovito provjeravati vrijednost glukoze u krvi”, upozorava liječnica.

Kako raste rizik od razvoja šećerne bolesti?

Priča tu ne staje. Postojanje rizika od šećerne bolesti potrebno je provjeriti i kod brojnih drugih bolesti. To su stanja povezana s inzulinskom rezistencijom, primjerice nealkoholna bolest jetre. Rizik je povezan i s poremećajima spavanja, takozvanom apnejom u snu, a u povišenom riziku su i osobe koje dugotrajno uzimaju kortikosteroide ili antipsihotike, ali i žene koje imaju policistične jajnike ili su u trudnoći imale dijabetes.

S obzirom na to da je riječ o iznimno izazovnoj bolesti koja zahtijeva promjenu životnog stila, kontrola je doista u rukama oboljelih. “Osim dobrih vrijednosti šećera u krvi, dobra kontrola šećerne bolesti između ostalog podrazumijeva i dobru kontrolu tjelesne mase, krvnog tlaka i masnoća”, pojašnjava naša sugovornica te otkriva koliko su pacijenti disciplinirani.

“Prema prosječnim vrijednostima najvažnijih indikatora kvalitete skrbi u 2021. godini, a koji se odnose na otprilike petinu oboljelih u Hrvatskoj, prosječna vrijednost HbA1c, odnosno tromjesečna vrijednost šećera u krvi je 7,21 posto, a preporuka je ispod ili oko 7 posto, ovisno o dobi i drugim bolestima”, kaže.

Oko 50 posto pacijenata ne uzima terapiju

Također, velik problem su i prosječan indeks tjelesne mase koji je kod oboljelih 30,21 kg/m2, a trebao bi biti niži od 26 te povišene masnoće u krvi koje su prosječno gotovo duplo više od preporučenih, ističe.

“Problem pretilosti je kompleksan i nije jednostavan za riješiti, ali za povišene masnoće postoji vrlo djelotvorna, dostupna terapija i vrlo je važno redovito uzimati propisane lijekove. Nažalost, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije redovitost uzimanja propisane terapije je oko 50% i tu grešku najlakše je izbjeći, odnosno ispraviti”, smatra.

Važnost redovitog kretanja

Najvažnije je razumijevanje da je riječ o kroničnoj bolesti kod koje je od izuzetne važnosti dosljednost u provođenju redovite tjelesne aktivnosti, zdravoj prehrani, postizanju i održavanju uredne tjelesne mase te prestanku pušenja.

“Što se tjelesne aktivnosti tiče, preporučuje se redovito provođenje umjerene do srednje aerobne tjelesne aktivnosti minimalno 150 minuta tjedno, a uz to i provođenje vježbi snage dva puta tjedno. Osim ovoga, važno je smanjiti vrijeme koje se provodi u neprekinutom sjedenju te bi osobe koje rade sjedilačke poslove trebale ustati svakih 30 minuta i prošetati”, savjetuje.

Iako je osobama kojima je šećerna bolest tek dijagnosticirana najizazovniji korak pravilna prehrana, lako je premostiti i tu prepreku. “Što se prehrane tiče, na prvom mjestu je kontrola veličine porcija, izbor namirnica niskog glikemijskog indeksa, smanjenje unosa rafiniranih ugljikohidrata i prihvaćanje zdravih prehrambenih navika poput mediteranske dijete”, nabraja docentica ističući da se preporučuje gubitak povišene tjelesne mase za od pet do sedam posto.

Kako se pravilno mjeri šećer u krvi?

Uz sve navedeno, za kontrolu bolesti potrebno je redovito provoditi mjerenje glukoze, a liječnica kaže da je “samokontrola koncentracije glukoze u krvi pomoću glukometra jedna od velikih prednosti, ako ne i najveća prednost u kontroli dijabetesa nakon otkrića inzulina prije 100 godina.”

Mjerenje glukoze u krvi u bilo kojem trenutku pomaže dugotrajno dobroj kontroli šećerne bolesti zato što se tako sprečavaju posljedice vrlo niskih ili vrlo visokih koncentracija šećera u krvi. Naša sugovornica kaže da ispravno mjerenje glukoze kod kuće uključuje nekoliko važnih koraka – “pravilnu pripremu, izvođenje mjerenja, zapisivanje rezultata, ali i provođenje akcije ovisno o dobivenom rezultatu.”

U pripremi treba provjeriti rok trajanja test traka na kutiji te se ne bi smjele koristiti one kojima je istekao rok. “Potom se pripreme glukometar, trakice, lancetar, lancete, alkohol, vata i papir ili dnevnik za zapisivanje rezultata”, kaže dodajući da je prije mjerenja glukoze u krvi važno oprati i osušiti ruke, a ako se ubodno mjesto dezinficira alkoholom i njega je potrebno dobro osušiti.

Kako si pomoći ako je šećer u krvi nizak?

Potom se pripreme lancetar s novom lancetom i glukometar s odgovarajućom test trakom. Koristeći lancetar formira se kap krvi koja se potom aplicira na test trakicu tako da se rubom trake dotakne kap.

Kada je test traka primila dovoljnu količinu krvi vrlo brzo se, unutar nekoliko sekundi, pojavi rezultat. Iskorištenu lancetu i test traku potrebno je odložiti tako da se netko na nju ne nabode ili ne dođe u kontakt s krvlju za što se može koristiti prazna plastična boca.

“Svaku izmjerenu vrijednost šećera u krvi važno je upisati u dnevnik samokontrole i pokazati liječniku na kontroli. Uz izmjerenu nisku vrijednost šećera koja iznosi manje od 3,9 mmol/l, važno je da si pacijenti znaju sami pomoći uzimanjem slatkog napitka ili bombona te, ovisno o prilikama, ugljikohidratnim obrokom. Ako se pak ponavljano mjere vrijednosti šećera više od 10 mmol/L potrebno je revidirati navike, posebno unos hrane, uzimanje lijekova, ali i dogovoriti raniju kontrolu liječnika”, savjetuje liječnica.

Godišnja kontrola dijabetesa

U brigu o svom zdravlju spadaju i kontrolni pregledi na koje bi osobe sa šećernom bolešću trebale odlaziti redovito. Osim specifičnih kontrola koje provodi liječnik, dinamikom koju određuje specifično za svakog pacijenta, svi oboljeli od šećerne bolesti trebali bi obaviti takozvanu godišnju dijabetičku kontrolu.

“To je pregled na kojem se mjere težina, visina, opseg struka, krvni tlak, računa indeks tjelesne mase, pregledaju stopala, upućuje na pregled očiju, upućuje na vađenje krvi i urina, razgovara o životnim navikama, a ponajviše o pušenju, konzumaciji alkohola, provedbi dijete i samokontroli”, kaže naša sugovornica pa nastavlja:

“Oboljeli od šećerne bolesti, posebno ako nemaju jako visoke vrijednosti šećera u krvi, vrlo često se osjećaju dobro, nemaju tegobe te se zbog toga neredovito javljaju na kontrole. Međutim, izuzetno je važno redovito ići na kontrole. Kasne komplikacije šećerne bolesti razvijaju se tiho i na početku ne daju simptome. No, upravo ih je tad i važno otkriti, kako bi se njihov razvoj usporio ili potpuno zaustavio”, poručuje.

Kronične komplikacije razvijaju se tiho

Budući da se dijabetes povezuje s nizom ozbiljnih komplikacija, liječnica je istaknula najčešće te otkrila kako ih se može spriječiti. Šećerna bolest sama za sebe, kaže, vrlo je značajna za povećanje rizika nastanka srčano-žilnih bolesti koje su vodeći uzrok smrti svugdje u svijetu pa tako i u Hrvatskoj. A s obzirom na to da je dijabetes vrlo često udružen i s ostalim kroničnim nezaraznim bolestima kao što su povišeni krvni tlak, povišene masnoće i pretilost, problem postaje još naglašeniji.

Kronične komplikacije šećerne bolesti dolaze na vidjelo nakon više godina trajanja bolesti, a dijele se na mikro i makrovaskularne. Mikrovaskularne primarno zahvaćaju male krvne žile oka koje izazivaju dijabetičku retinopatiju, male krvne žile bubrega koje su povezane s nastankom dijabetičke nefropatije te one živčanog sustava uslijed čega se razvija dijabetička neuropatija.

Do šest puta veći rizik od infarkta

Makrovaskularne komplikacije se pak očituju na velikim krvnim žilama, ubrzavaju aterosklerozu i manifestiraju se kao srčani udar, moždani udar ili bolesti perifernih arterija.

“Osobe koje imaju šećernu bolest imaju od dva do četiri puta veću šansu da razviju bolest krvnih žila srca, dvije od tri smrti oboljelih od šećerne bolesti mogu se pripisati srčano-žilnim bolestima, a dvije trećine oboljelih razvije neki oblik zatajenja srca”, napominje docentica dodajući da osobe sa šećernom bolešću imaju od dva do šest puta veći rizik od umiranja zbog infarkta miokarda ili moždanog udara.

Aktivnim sudjelovanjem u liječenju svoje bolesti svaki pojedinac može puno postići. “Važno je da su pacijenti informirani o tome kako dijabetes utječe na srce i krvne žile kako bi mogli poduzeti mjere u sprečavanju daljnjih komplikacija. Osobna je odgovornost oboljelih dosljednost u provođenju redovite tjelesne aktivnosti, zdrave prehrane, postizanju i održavanju uredne tjelesne mase te prestanku pušenja. Od neupitne važnosti je redovito uzimanje lijekova”, podsjetila je.

Visok je rizik od amputacija

Koliko su osobna angažiranost i disciplina važne u sprečavanju ozbiljnih komplikacija svjedoči podatak da je Hrvatska zemlja s najviše amputacija potkoljenica uzrokovanih dijabetesom. “Riječ je o još jednoj od dramatičnih komplikacija šećerne bolesti. Temeljem epidemioloških studija procjenjuje se da će 25 posto dijabetičara tijekom života razviti probleme sa stopalima te da će od 5 do 15 posto biti podvrgnuto amputaciji nogu”, upozorava docentica.

Rizik od amputacije noge je deset puta veći u ljudi koji istovremeno imaju perifernu arterijsku bolest i dijabetes, a oko 70 posto slučajeva periferne arterijske bolesti može se povezati s rizičnim čimbenicima kao što su starija životna dob, povišeni arterijski tlak, povišeni kolesterol, bolest prisutna u obitelji dok je pušenje ovdje vodeći rizični čimbenik, napominje.

Dijabetička retinopatija glavni je uzrok sljepoće

“Ne smije se zaboraviti ni da je dijabetička retinopatija glavni uzrok sljepoće ili da je dijabetička nefropatija glavni uzrok zatajenja bubrega koje u terminalnoj fazi zahtijeva dijalizu ili transplantaciju bubrega”, upozorava docentica.

“Podaci govore da i do 50 posto pacijenata koji imaju simptome intermitentne klaudikacije, bolnih grčeva u mišićima stražnjice i nogu, o tome nisu obavijestili svog doktora. Dakle, prestankom pušenja, dobrom kontrolom šećera, masnoća u krvi i vrijednosti arterijskog tlaka te tjelesne težine i pravovremenim javljanjem svom liječniku u slučaju pojave simptoma, mogu se spriječiti amputacije i produžiti život”, ističe naša sugovornica.

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom MEDILAB ONE.