Dijabetes: uzroci, simptomi, prevencija i liječenje šećerne bolesti
Dijabetes ne bira spol ni godine
Što je dijabetes?
Dijabetes (lat. diabetes mellitus) je kronična bolest koja nastaje kao posljedica nemogućnosti tijela da proizvodi ili da iskoristi postojeći inzulin. Kako nastaje dijabetes? Hrana koju jedemo u probavnom se sustavu razgrađuje u glukozu, odnosno šećer koji krvlju putuje u stanice. U stanicama se iz glukoze proizvodi energija koja je tijelu potrebna za normalno funkcioniranje. Za ulazak glukoze u stanice neophodan je inzulin, hormon koji luči gušterača. Ako gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina, ili inzulin koji gušterača luči nije djelotvoran, glukoza u manjoj mjeri ulazi u stanice i raste njezina koncentracija u krvi. Visoka koncentracija šećera u krvi naziva se hiperglikemija i to stanje, ako se ne liječi, može izazvati ozbiljne komplikacije – od oštećenja srca do oštećenja krvnih žila, očiju, bubrega i živaca.
Prema posljednjim podacima Međunarodne dijabetičke federacije (IDF) jedna od 10 osoba u svijetu, odnosno 537 milijuna osoba u dobi od 20 do 79 godina živi s dijabetesom. Procjenjuje se da će taj broj rasti te da će do 2045. godine dijabetes imati 783 milijuna odraslih. S obzirom na to da šećerna bolest godinama tinja i ne pokazuje nikakve jasne simptome, smatra se da skoro polovica osoba sa šećernom bolešću nema postavljenu dijagnozu.
Od ukupnog broja osoba sa šećernom bolešću, oko 90 posto ljudi ima dijabetes tipa 2 koji se najčešće javlja u odrasloj dobi te je najčešće posljedica nezdravog načina života, nezdrave prehrane, pretilosti i tjelesne neaktivnosti. Oko 10 posto ljudi ima dijabetes tipa 1 koji je autoimuna bolest te nije povezan sa stilom života.
Najčešći tipovi šećerne bolesti:
- dijabetes tipa 1 nastaje kada protutijela koja se stvaraju u organizmu uništavaju stanice gušterače odgovorne za lučenje hormona inzulina koji je neophodan za održavanje normalnih koncentracija glukoze u krvi. osobe s dijabetesom tipa 1 imaju apsolutni nedostatak inzulina. Ovaj tip dijabetesa se ne može spriječiti, a liječi se isključivo inzulinom i to doživotno. Dijabetes tipa 1 najčešće pogađa djecu i mlade.
- dijabetes tipa 2 nastaje kada tijelo razvije rezistenciju (postane otporno) na inzulin ili ne proizvodi dovoljno inzulina. Točnije, učinak proizvedenog inzulina je smanjen. Iako je češći u osoba starijih od 50 godina, dobna granica se sve više spušta te se bilježi porast slučajeva u mladih i djece. Uzrok tomu su nezdrave životne navike, a ponajviše pretilost. S vremenom, osobe sa šećernom bolešću tipa 2 mogu imati i nedostatak inzulina.
- gestacijski (trudnički) dijabetes je intolerancija glukoze koja se prvi puta pojavljuje tijekom trudnoće. Gestacijski dijabetes često je povezan s razvojem dijabetesa tipa 2 nakon trudnoće pa bi žene koje su imale trudnički dijabetes trebale nastaviti redovito kontrolirati šećer u krvi i nakon porođaja.
Rjeđi tipovi šećerne bolesti:
- LADA (engl. latent autoimmune diabetes of adults) još se naziva dijabetesom tipa 1.5. LADA je autoimune naravi, ali se za razliku od dijabetesa tipa 1 razvija sporije, i to u odraslih. Prate ga isti simptomi koji prate dijabetes tipa 1 i tipa 2 kao što su učestalo mokrenje, izražena žeđ, neobjašnjiv gubitak kilograma te umor.
- MODY (engl. Maturity-onset diabetes of the young) je u usporedbi s dijabetesom tipa 1 i tipa 2 vrlo rijedak oblik šećerne bolesti. Nasljedan je, a uzrokuje ga mutacija u jednom genu. Ako roditelj ima ovu mutaciju gena, svako dijete ima 50% šanse da će je naslijediti od roditelja. Ako dijete naslijedi mutaciju, općenito će razviti MODY prije 25. godine, bez obzira na svoju tjelesnu težinu, način života ili etničku pripadnost.
Simptomi dijabetesa
Kod dijabetesa tipa 1 koji se obično javlja u djetinjstvu ili adolescentskoj dobi, simptomi su vrlo izraženi i nastupaju naglo, u samo nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Pritom može nastupiti dijabetička ketoacidoza, životno ugrožavajuća komplikacija šećerne bolesti koja je često prvi pokazatelj neprepoznatog dijabetesa te zahtijeva hitnu medicinsku pomoć.
Simptomi dijabetičke ketoacidoze su:
- mučnina i povraćanje
- bolovi u trbuhu
- slabost i prekomjerna žeđ
- obilno mokrenje
- u težim slučajevima javljaju se i kratkoća daha te zadah koji ima voćni miris.
Dijabetička ketoacidoza može se javiti i u osoba koje već imaju dijagnosticiranu šećernu bolest zbog neredovite ili neadekvatne primjene inzulina.
S druge strane, šećerna bolest tipa 2, obično se polako i tiho razvija godinama tijekom kojih su koncentracije šećera u krvi blago povišene te nisu prisutni jasni simptomi. Taj se period naziva predijabetes – to je svojevrsna siva zona koja može potrajati od 5 do 12 godina, u kojoj je, uz dobru kontrolu i promjene životnih navika, moguće zaustaviti ili barem odgoditi daljnji razvoj šećerne bolesti. Zato je iznimno važno redovito kontrolirati razine glukoze u krvi, osobito ako imate rizične faktore za razvoj dijabetesa.
Simptomi dijabetesa su:
- neobjašnjivi gubitak tjelesne težine, osoba može izgubiti od 5 do 10 posto tjelesne težine u roku od 1 od 2 mjeseca
- povećana glad
- prekomjerna žeđ
- pretjerano mokrenje
- umor i iscrpljenost
- suhoća usta
- suha koža
- rane koje sporo zacjeljuju
- sklonost češćim infekcijama
- vaginalne infekcije
- iznenadne smetnje vida, zamućenje vida
- trnci u stopalima
- seksualni problemi
Većina ovih simptoma javlja se kad su koncentracije šećera u krvi jako visoke. Ako su blago povišene, kao što je to često slučaj kod predijabetesa, simptomi godinama ne moraju biti prisutni.
Uzroci dijabetesa
Šećerna bolest se manifestira visokom koncentracijom glukoze u plazmi, a uzroci šećerne bolesti su višestruki, bez obzira na njezin tip. Također, razlozi zbog kojih su razine glukoze u krvi visoke razlikuju se ovisno o vrsti dijabetesa.
Uzroci dijabetesa mogu biti:
- autoimuna bolest: Dijabetes tipa 1 i LADA nastaju kada imunološki sustav napada stanice koje proizvode inzulin u gušterači.
- inzulinska rezistencija: Dijabetes tipa 2 uglavnom nastaje zbog inzulinske rezistencije. Inzulinska rezistencija se događa kada stanice u mišićima, masnom tkivu i jetri ne reagiraju na inzulin kako bi trebale. Nekoliko čimbenika pridonosi različitim stupnjevima inzulinske rezistencije, uključujući pretilost, nedostatak tjelesne aktivnosti, prehranu, hormonsku neravnotežu, genetiku i određene lijekove.
- hormonska neravnoteža: Tijekom trudnoće posteljica otpušta hormone koji uzrokuju inzulinsku rezistenciju. Gestacijski dijabetes može se razviti ako gušterača ne može proizvesti dovoljno inzulina da prevlada inzulinsku rezistenciju.
- genetske mutacije: Određene genetske mutacije mogu uzrokovati MODY tip dijabetesa.
Rizični faktori za razvoj dijabetesa
Iako se još istražuju rizični čimbenici za dijabetes tip 1, neki genetski čimbenici, okolišni čimbenici, te izlaganje nekim virusnim infekcijama povećavaju rizik za obolijevanje. No, zbog modernog način života, odnosno nezdrave prehrane i tjelesne aktivnosti, a posljedično i pretilosti, sve je više djece i mladih koji obolijevaju od šećerne bolesti tipa 2 koji se prije smatrao isključivo “staračkim dijabetesom”. Svoj rizik od dijabetesa tipa 2 možete izračunati ovdje.
Rizični čimbenici za dijabetes tipa 2 su:
- dob: najčešće se javlja u dobi od 40 godina i više
- pretilost: jedan od najčešćih faktora rizika za razvoj dijabetesa je višak kilograma – oko 80 posto osoba sa šećernom bolešću je pretilo
- pozitivna obiteljska anamneza: dijabetes je češći u osoba koji u obitelji imaju bliskog člana obitelji koji je bolovao od dijabetesa (roditelj, djed i/ili baka, brat ili sestra)
- opseg struka: povećani rizik od dijabetesa imaju ljudi kod kojih se masno tkivo nakuplja oko abdomena i na gornjem dijelu tijela. Prema preporukama, rizik od razvoja dijabetesa raste ako je opseg struka kod muškaraca veći od 93 centimetra, a kod žena veći od 80 centimetara
- visoki krvni tlak: rizik dodatno raste ako je uz hipertenziju osoba proživjela srčani ili moždani udar
- povišene vrijednosti triglicerida i snižene vrijednosti HDL kolesterola
- šećerna bolest u trudnoći kod žena
- sindrom policističnih jajnika u žena
Glavni okidači za razvoj dijabetesa su:
- prekomjerna tjelesna masa, osobito abdominalna pretilost
- nekvalitetna i loše organizirana prehrana
- sjedilački način života, nedostatak tjelesne aktivnosti
- nasljedni faktor
- visoki arterijski tlak
- dugotrajna izloženost stresu
Dijagnoza dijabetesa
S obzirom na to da dijabetes tipa 2 godinama ne pokazuje nikakve jasne simptome vrlo često se otkrije tek prilikom prijema u bolnicu zbog nastalih komplikacija kao što su srčani i moždani udar, oštećenja bubrežne funkcije ili smetnje vida. Otkrije li se dovoljno rano, šećerna bolest se uz prilagodbu životnih navika i prema potrebi uz pomoć tableta, može držati pod kontrolom – ove mjere pridonose odgađanju i ublažavanju komplikacija šećerne bolesti.
Zato se svim osobama starijima od 40 godina preporučuje da naprave kontrolu šećera kod liječnika jedanput godišnje. No, s obzirom na to da se dijabetes tipa 2 zbog sve većeg udjela pretilosti javlja u sve mlađoj dobi, kontrola se preporučuje i ranije, osobito ako osoba, pa čak i dijete, ima rizične čimbenike za razvoj dijabetesa – višak kilograma, ako redovito ne provodi tjelesnu aktivnost, ako u obitelji ima osobu koja boluje od dijabetesa te ako je često izložena stresu. Dijagnoza dijabetesa postavlja jednostavnim laboratorijskim pretragama krvi i urina.
Osnovne pretrage koje treba napraviti za otkrivanje dijabetesa su:
- test opterećenja glukozom (OGTT – oralni test opterećenja glukozom ili oral glucose tolerance test) služi za otkrivanje poremećaja u metabolizmu glukoze
- određivanje glukoze u plazmi (GUP)
- određivanje hemoglobina A1C (HbA1c) koji se koristi i za praćenje tijeka šećerne bolesti i uspješnosti liječenja
- laboratorijske pretrage urina pomoću kojih se utvrđuje glukoze i ketonskih tijela u mokraći
Dijagnoza šećerne bolesti će se postaviti ako je u dva navrata razina šećera u krvi natašte veća od 7 mmol/L ili ako je razina šećera u krvi u bilo koje vrijeme dana veća od 11,1 mmol/L. Liječnik može zatražiti takozvani test opterećenja glukozom (OGTT) kod kojeg se prvo mjeri glukoza u krvi natašte pa se popije 75 grama glukoze rastopljene u vodi. Mjerenje glukoze u krvi ponavlja se za 2 sata. Vrijednost glukoze nakon 2 sata veća od 11,1 mmol/l također potvrđuje dijagnozu šećerne bolesti, a ako je glukoza u plazmi 2 sata nakon testa opterećenja 7,8-11 mmol/L smatra se da je to predijabetes. Liječnik može zatražiti i određivanje hemoglobina A1C (HbA1c) kojim se utvrđuju srednje vrijednosti glukoze u krvi u zadnja tri mjeseca – vrijednosti između 5,7 i 6,4 % se smatraju predijabetesom, a one iznad 6,5% se smatraju dijabetesom.
Liječenje dijabetesa
U liječenju šećerne bolesti, pa tako i u sprečavanju razvoja kroničnih komplikacija, najvažnije je održavati zadovoljavajuću koncentraciju glukoze u krvi i krvni tlak što bliže normalnim vrijednostima. Osobe koje imaju šećernu bolest tipa 1 ovisne su o inzulinu dok gotovo trećina osoba sa dijabetesom tipa 2 može kontrolirati bolest samo pravilnom prehranom i tjelesnom aktivnošću. Kod ostatka osoba sa dijabetesom tipa 2 potrebna je terapija lijekovima, a u najtežim oblicima bolesti i inzulinom.
Osobama koje primaju inzulin kao dio liječenja dijabetesa preporučuje se samopraćenje glukoze u krvi kako bi mogle podesiti svoju dozu inzulina, odrediti što će i kada jesti, ali i prilagoditi tjelesnu aktivnost prema dobivenim rezultatima. U Hrvatskoj su sve većem broju osoba s dijabetesom tipa 1 dostupne besplatne inzulinske pumpe i uređaji za kontinuirano mjerenje glukoze. Također, osobama sa šećernom bolešću dostupni su i najmoderniji lijekovi koji smanjuju kardiovaskularnu smrtnost te rizik od infarkta miokarda i moždanog udara.
Osim lijekovima, dijabetes se liječi i drži pod kontrolom promjenom načina života, odnosno pridržavanjem higijensko-dijetetskih mjera.
Ovo su najvažnije nefarmakološke mjere koje se preporučuju u liječenju šećerne bolesti:
- promjene u prehrani: preporučuje se izbjegavati hranu bogatu jednostavnim šećerima i zasićenim masnim kiselinama, kao i masnu te prženu hranu te alkohol. Također, prema mogućnosti se preporučuje konzultirati s kliničkim nutricionistom koji će vam dati detaljnije smjernice o pravilnoj prehrani
- redovita tjelesna aktivnost: preporučuje se najmanje 30 minuta tjelesne aktivnosti dnevno
- održavanje tjelesne mase u poželjnim vrijednostima: orijentir u tome vam mogu biti opseg struka i indeks tjelesne mase – više pročitajte ovdje
- prestanak pušenja: preporučuje se prestati pušiti zato što pušenje povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti
- izbjegavanje alkohola: alkohol smanjuje razinu glukoze u krvi tako što sprečava jetru u oslobađanju uskladištene glukoze u krv, a to može uzrokovati hipoglikemiju
- redovite kontrole: uz sve navedeno potrebno je odlaziti na redovite kontrole kako bi se na vrijeme otkrile i liječile moguće komplikacije šećerne bolesti. U dogovoru s nadležnim dijabetologom dogovara se dinamika kontrole krvnog tlaka i lipida kako bi se smanjio kardiovaskularni rizik i druge komplikacije, redoviti oftalmološki pregled, ali i ako je to potrebno pregledi kod nefrologa, kardiologa, neurologa i ostalih specijalista koji se bave komplikacijama šećerne bolesti te pregled u ambulanti za dijabetičko stopalo
Godišnja dijabetička kontrola
Osobe s dijabetesom imaju pravo na godišnju dijabetičku kontrolu koju obavlja nadležni liječnik obiteljske medicine. Ovim se pregledom dobiva bolji uvid u zdravstveno stanje osobe te, prema potrebi, mijenja ili prilagođava postojeća terapija.
Na godišnjoj dijabetičkoj kontroli se:
- mjeri težina, visina, opseg struka zato što debljina povećava šansu za razvoj kroničnih komplikacija
- mjeri krvni tlak zato što povišen krvni tlak povećava šansu za razvoj komplikacija na velikim i malim krvnim žilama
- upućuje na vađenje krvi i urina (HbA1c, masnoće u krvi, kreatinin, omjer albumina/kreatinina). Primjerice, glikirani hemoglobin (HbA1c) prikazuje prosječan nivo glukoze u krvi u posljednja dva do tri mjeseca te samim time i koliko je bolest dobro regulirana Nalazi kreatinina te omjer albumin/kreatinin pokazuju je li šećerna bolest oštetila bubrege
- računa se indeks tjelesne mase (ITM)
- vrši pregled stopala kako bi se spriječilo takozvano dijabetičko stopalo, stanje koje ako se ne liječi rezultira amputacijom dijela ili cijelog stopala
- upućuje na pregled očiju kako bi se što ranije otkrila dijabetička retinopatija, bolest koja oštećuje mrežnicu oka i u konačnici dovodi do sljepoće
- razgovara o životnim navikama (pušenju, konzumaciji alkohola, držanju dijete i samokontroli)
Komplikacije dijabetesa
Komplikacije šećerne bolesti dijele se prema vremenu nastanka na akutne i kronične. Među akutne spadaju hiperglikemija, stanje izrazito povišenog šećera u krvi sa ili bez poremećaja svijesti, dijabetička ketoacidoza i hipoglikemija, stanje niskog šećera u krvi sa poremećajem svijesti.
Hipoglikemija (niska koncentracija glukoze u krvi) može biti posljedica intenzivnog davanja inzulina ili lijekova koji oslobađaju inzulin, ali i nedovoljnog uzimanja hrane, pojačane tjelesne aktivnosti ili uzimanja alkohola. Teži oblici hipoglikemije mogu ugroziti život ako osoba ne prepozna znakove.
Hipoglikemiju prate ovi simptomi:
- znojenje
- podrhtavanje
- glad
- ubrzano lupanje srca
Kronične komplikacije šećerne bolesti razvijaju se postupno. Što šećerna bolest dulje traje, odnosno što je glukoza u krvi lošije kontrolirana, to je veći rizik od nastanka kroničnih komplikacija.
Hiperglikemija je stanje u kojem je koncentracija glukoze u krvi povišena, a njezini se simptomi se razvijaju sukladno vremenu razvoja hiperglikemije. U početku nastanka hiperglikemije simptomi su blagi no što hiperglikemija dulje traje, simptomi postaju intenzivniji.
Simptomi hiperglikemije su:
- pojačana žeđ
- učestalo mokrenje
- pojačana glad
Ako se hiperglikemija ne otkrije na vrijeme i ne liječi, može doći do razvoja dijabetičke ketoacidoze ili hiperosmolarnog sindroma.
Kronične komplikacije dijabetesa dijele se prema veličini zahvaćenih krvnih žila na:
- makrovaskularne: ove su komplikacije posljedica aterosklerotskog oštećenja velikih krvnih žila, u njih spadaju koronarna (srčanu) i cerebrovaskularna (moždanu) bolest kod kojih je iznimno visok rizik od srčanog i moždanog udara
- mikrovaskularne: ove su komplikacije posljedica oštećenja manjih krvnih žila, a u njih spadaju
a) oštećenje mrežnice oka (retinopatija) dijabetes može oštetiti male krvne žile u oku što u konačnici može dovesti do sljepoće
b) oštećenje bubrega (nefropatija) razvija se tako što visoke koncentracije glukoze potiču bubrege da pojačano filtriraju krv što dodatno opterećuje bubrege koji, ako se stanje ne liječi, postupno gube sposobnost filtracije te nastupa zatajenje bubrega koje se liječi dijalizom ili transplantacijom bubrega
c) oštećenje živaca (neuropatija) razvija se tako što visoke koncentracije glukoze u krvi oštećuju stjenke sićušnih krvnih žila (kapilara) koje hrane živce, osobito u nogama. To može uzrokovati trnce, obamrlost, žarenje ili bol koji obično počinju na vrhovima prstiju na nogama ili rukama
Prevencija dijabetesa
Prvi i najvažniji korak u sprečavanju razvoja dijabetesa su kontrole razine šećera u krvi koje možete obaviti kod nadležnog liječnika obiteljske medicine. Sve osobe starije od 40 godina trebale bi kontrolirati razinu šećera u krvi barem jedanput godišnje, a prema potrebi i ranije. Naime, kontrolu bi trebale obaviti osobe koje su u povećanom riziku od razvoja dijabetesa – pretile ili osobe koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu, one kod kojih se masno tkivo nakuplja oko abdomena i na gornjem dijelu tijela te osobe koje u obitelji imaju bliskog člana obitelji koji je bolovao od dijabetesa.
>>svoj rizik od dijabetesa tipa 2 možete izračunati ovdje
Kontrola šećera u krvi preporučuje se i djeci nakon početka puberteta ako imaju prekomjernu tjelesnu masu, te barem jedan od ovih rizičnih čimbenika – povišeni krvni tlak, poremećaj masnoća u krvi, ako su imali nisku porođajnu težinu, ako je majka imala šećernu bolest u trudnoći ili ako imaju bliskog srodnika sa šećernom bolesti tipa 2.
Dok se dijabetes tipa 1 trenutno se ne može spriječiti, čak 70 posto slučajeva dijabetesa tipa 2 može se spriječiti ili odgoditi usvajanjem zdravog stila života. važno je napomenuti da se redukcijom tjelesne mase može značajno smanjiti rizik od šećerne bolesti, a u tome su uravnotežena prehrana i tjelesna aktivnost vaši najbolji saveznici.
Najvažniji koraci u prevenciji dijabetesa tipa 2 su:
- uravnotežena prehrana: u prehranu se preporučuje uvrstiti više povrća i voća, smanjiti unos šećera i zasićenih masnoća te jesti redovito od 3 do 5 obroka na dan. Pokušajte se pridržavati tog ritma, zato što ako preskačete obroke tijekom dana, vjerojatnije je da ćete se prejesti za večeru te tako samo nakupljati dodatne kilograme. Preporučuje se izbjegavati gotova jela i brzu hranu te namirnice s dodanim šećerima i mastima, osobito slatkiše, kekse i slatka pića
- tjelesna aktivnost: može smanjiti rizik obolijevanja od šećerne bolesti tipa 2 za od 35 do 40 posto. Međunarodna dijabetička federacija (IDF) preporučuje minimalno 30 minuta tjelesne aktivnosti na dan. Kako biste bili dosljedni i ne biste odustali, odaberite aktivnost u kojoj ćete uživati i provoditi je svaki dan. To može biti brzo hodanje, plivanje, vožnja bicikla ili ples
- prestanak pušenja: u usporedbi s pušačima, osobe koje puše izložene su od 30 do 40 posto većem riziku da će razviti dijabetes tipa 2
- izbjegavanje alkohola: prekomjeran unos alkohola povezan je s povećanim rizikom od dijabetesa tipa 2.
- izbjegavanje stresa: u trenucima nervoze u tijelu se povećavaju razine hormona stresa koji pak povećavaju koncentraciju glukoze u krvi. U otpuštanju stresa uvelike će vam pomoći tjelesna aktivnost, dobra organizacija dnevnih zadataka, ali i tehnike opuštanja poput meditacije i tehnika dubokog disanja
Dijabetes u Hrvatskoj
Prema podacima CroDiab Registra osoba sa šećernom bolešću, u Hrvatskoj je u 2021. godine bilo 327.785 registriranih osoba sa šećernom bolesti, a ranija istraživanja pokazuju da u Hrvatskoj tek 60 % oboljelih osoba ima postavljenu dijagnozu tako da se procjenjuje da se ukupan broj oboljelih kreće oko pola milijuna. U 2021. godini pristigle su BIS (engl. Basic Information Sheet) prijave za 60.364 osobe sa šećernom bolešću. Regulacija glikemije bila je dobra (HbA1c<6,5%) u njih 32,45 posto, granično zadovoljavajuća (6,5%<HbA1c<7,5%) u 37,40 posto, a loša (HbA1c>7,5%) u 30,15 posto osoba sa šećernom bolešću.
Stručni izvori korišteni u ovom članku:
Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”
Hrvatski zavod za javno zdravstvo I
Hrvatski zavod za javno zdravstvo II
Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko neretvanske županije
Zavod za javno zdravstvo Zadar