Najčešće kožne gljivične infekcije: mogu zahvatiti prepone, stopala i nokte

Gljivice su živa bića koja se kreću širenjem ili slanjem spora u zrak ili okoliš. Mnoge gljivice prirodno žive u ljudskom tijelu, ustima, probavnom traktu i na koži, ali se pod određenim okolnostima mogu pretjerano razmnožiti.

Znanstvenici procjenjuju da u svijetu postoje milijuni gljivica, no poznato je da samo mali broj uzrokuje bolesti kod ljudi. To uključuje određene kvasce i plijesni. Gljivice obično žive na vlažnim dijelovima tijela gdje se dodiruju površine kože; između nožnih prstiju, u području genitalija i ispod dojki.

Što su gljivične infekcije?

Gljivična infekcija, odnosno mikoza, kožna je bolest uzrokovana gljivicama, a obično zahvaća kožu, kosu, nokte ili sluznicu, no može inficirati pluća ili druge dijelove tijela. Iako svatko može dobiti gljivičnu infekciju, osobito one koje zahvaćaju kožu ili nokte, veći rizik od gljivičnih infekcija imaju osobe oslabljenog imunološkog sustava te osobe sa šećernom bolešću kao i pretile osobe koje imaju prekomjerne kožne nabore.

Gljivične infekcije liječe se antifugalnim mastima ili oralnim lijekovima, a ponekad i kortikosteroidima koji se koriste za ublažavanje upale i svrbeža uzrokovanih nekim gljivičnim infekcijama. Kortikosteroidi se koriste isključivo na preporuku dermatologa.

Gljivične infekcije mogu se razviti:

• na površini kože, noktiju ili sluznice, to su površinske ili mukokutane infekcije
• ispod kože, potkožne infekcije
• unutar organa kao što su pluća, mozak ili srce; to su takozvane duboke infekcije

Simptomi gljivičnih infekcija na koži

Simptomi gljivičnih infekcija ovise o vrsti gljivične infekcije te o dijelu tijela koje je zahvaćeno.

Simptomi površinskih ili potkožnih infekcija mogu uključivati:

• svrbež, bol, crvenilo ili osip na zahvaćenom dijelu kože
• ljuskanje kože
• promjena boje, debeli ili ispucali nokti
• bol tijekom jela, gubitak okusa ili bijele mrlje u ustima ili grlu
• bezbolna kvržica ispod kože

Što uzrokuje gljivične infekcije?

Kvasci, plijesni i druge vrste gljivica uzrokuju gljivične infekcije. Većina gljivica ne uzrokuje bolest kod ljudi, ali nekoliko ih može pokrenuti. Neke su infekcije oportunističke, što znači da obično ne uzrokuju infekcije, ali mogu iskoristiti određene situacije, poput oslabljenog imunološkog sustava.

Neke uobičajene gljivice od kojih se možete zaraziti uključuju:

• dermatofiti: su skupina gljivica koje žive od keratina, tvari u kosi, noktima i vanjskom sloju kože. Ne inficiraju živo tkivo
• Candida: Candida albicans je kvasac koji prirodno živi na tijelu, obično ne uzrokujući probleme. Pod određenim uvjetima može previše narasti i izazvati svrbež i crvenilo. Rijetko može uzrokovati ozbiljne infekcije
• ekološke gljivice koje žive u tlu ili vodi: primjeri uključuju gljivice naziva Histoplasma, Coccidioides, Blastomyces i Aspergillus

Kako se gljivične infekcije šire?

Uobičajeni načini dobivanja gljivičnih infekcija uključuju:

• iz vlažnih javnih prostora, poput tuševa i svlačionica
• kroz rane na koži
• udisanjem gljivica iz zemlje ili prašine
• uslijed uzimanja antibiotika, što može omogućiti da neke gljivice koje se prirodno nalaze na tijelu izmaknu kontroli
• neke infekcije dermatofitima mogu se dobiti izravnim kontaktom sa zaraženom osobom ili životinjom

Najčešće kožne gljivične infekcije

Površinske gljivične infekcije zahvaćaju nokte, kožu i sluznicu kao što su usta ili vagina.

Primjeri površinskih gljivičnih infekcija uključuju:

• dermatofitoza: skupina gljivica koje žive od stanica kože, kose i noktiju (dermatofiti) te uzrokuju lišajeve. Mogu zaraziti stopala (tinea pedis ili atletsko stopalo), prepone i unutarnju stranu bedara (tinea cruris), vlasište (tinea capitis), ruke (tinea manuum), dlake na licu i kožu oko njih (tinea barbae ) i drugim dijelovima tijela (tinea corporis)
• onihomikoza: mnoge vrste gljivica uzrokuju infekcije noktiju na rukama ili nogama (onikomikoza). To može uzrokovati promjenu boje i pucanje noktiju
• kandidijaza: gljivica Candida, obično Candida albicans, uzrokuje infekcije kože i sluznice (mukokutane) koje se nazivaju kandidijaza. To uključuje neke vrste pelenskog osipa, vaginalne gljivične infekcije (vulvovaginitis), kandidijazu jednjaka i kandidijazni intertrigo
• Tinea versicolor: gljivica Malassezia uzrokuje promjenu boje kože koja se naziva tinea versicolor ili pityriasis versicolor

1. Altetsko stopalo

Tinea pedis ili atletsko stopalo česta je gljivična infekcija koja zahvaća stopalo. Atletsko stopalo obično se povezuje sa sportom i sportašima jer gljivice savršeno rastu u toplim, vlažnim okruženjima, kao što su čarape i cipele, sportska oprema i svlačionice. Najčešća je u toplijim krajevima i ljetnim mjesecima, gdje se može brzo razmnožiti.

Simptomi atletskog stopala

Atletsko stopalo je uobičajena infekcija kod koje gljivice rastu u toplim i vlažnim okruženjima. Simptomi atletskog stopala mogu se malo razlikovati od osobe do osobe.

Klasični simptomi atletskog stopala su:

• promjena boje kože i mjehurići na zahvaćenom području
• zaražena koža može biti mekana ili se slojevi mogu početi raspadati
• ljuštenje ili pucanje kože
• svrbež ili peckanje u zaraženom području

Dijagnoza, liječenje i prevencija atletskog stopala

Nije svaki svrbež stopala posljedica atletskog stopala. Liječnici obično dijagnosticiraju infekciju laboratorijskom analizom uzroka kože. Postoji nekoliko gljivica koje mogu uzrokovati atletsko stopalo, a infekcija se može ponašati drugačije ovisno o specifičnoj gljivici koja je izazvala infekciju.

Atletsko stopalo često se liječi topikalnim antifungalnim mastima, koje se mogu kupiti u ljekarni. Teške infekcije pak mogu zahtijevati i uzimanje oralnih antifungalnih lijekova. Stopala je potrebno njegovati i održavati suhima kako bi se ubile gljivice. Metode prevencije uključuju omogućavanje stopalima dovoljno zraka te održavanje stopala čistima i suhima. Dobro je nositi sandale u javnim tuševima ili svlačionicama.

2. Vaginalne gljivične infekcije

Vaginalne gljivične infekcije čest su oblik prekomjernog rasta Candide u žena, obično uzrokovane gljivicom Candidom albicans. Prekomjerni rast Candide remeti normalnu ravnotežu bakterija i gljivica u vagini. Između ostalog, ova neravnoteža bakterija može biti uzrokovana uzimanjem antibiotika, stresom, hormonskom neravnotežom ili lošim prehrambenim navikama. Infekcije kandidom također mogu često uzrokovati gljivične infekcije noktiju na nogama i pelenski osip.

Simptomi vaginalne gljivične infekcije uključuju:

• svrbež i oticanje oko vagine
• peckanje ili bol tijekom mokrenja ili spolnog odnosa
• crvenilo i bol na i oko vagine
• neobičan vaginalni iscjedak, kao što su sive nakupine koje podsjećaju na svježi sir ili vrlo vodenast iscjedak

U nekim slučajevima s vremenom se može razviti osip. Gljivične infekcije treba brzo liječiti jer simptomi mogu postati ozbiljni ako se ne liječe.

Dijagnoza, liječenje i prevencija vaginalnih gljivičnih infekcija

Klasični simptomi gljivične infekcije olakšavaju dijagnosticiranje. Liječnici mogu pitati o zdravstvenoj povijesti osobe, kao što su prethodne gljivične infekcije ili spolno prenosive infekcije. Također mogu pitati je li osoba nedavno uzimala antibiotike.

Liječnik će zatim pregledati vaginalne stijenke i cerviks na znakove infekcije. Liječenje gljivičnih infekcija ovisi o njihovoj težini. Standardni tretmani uključuju kreme i tablete koji su dostupni na recept, u ​​slobodnoj prodaji ili online. Komplicirane infekcije mogu zahtijevati složeno liječenje.

Izbjegavanje gljivičnih infekcija počinje uravnoteženom prehranom i pravilnom higijenom. Nošenje široke odjeće od prirodnih vlakana također može pomoći u sprječavanju vaginalne infekcije. Pranje donjeg rublja u vrlo vrućoj vodi i često mijenjanje higijenskih uložaka i tampona također može spriječiti rast gljivica.

3. Gljivična infekcija prepona (tinea cruris)

Tinea cruris, poznata kao gljivična infekcija kože na preponama, još je jedna česta gljivična infekcija kože. Ove gljivice vole topla i vlažna okruženja i bujaju u vlažnim dijelovima tijela, poput prepona, stražnjice i unutarnje strane bedara.

Gljivična infekcija kože na preponama izaziva svrbež koji je blago zarazan i često se širi izravnim kontaktom sa zaraženom osobom ili predmetom koji je kontaminiran gljivicom. Tinea cruris obično se pojavljuje kao osip koji svrbi i često ima kružni oblik.

Simptomi gljivične infekcije prepona uključuju:

• prepone, stražnjica ili bedra mogu biti crvene, perutave ili ljuskave, a na tamnijoj koži osip može izgledati sivo ili smeđe
• iritaciju, svrbež ili peckanje u zaraženom području
• osip kružnog oblika i uzdignutih rubova
• pucanje ili ljuštenje kože na zaraženom području

Dijagnoza, liječenje i prevencija gljivične infekcije prepona

S obzirom na to da ova gljivična infekcija ima specifičan izgled, obično se dijagnosticira fizičkim pregledom. Ako liječnici nisu sigurni, mogu uzeti uzorak kože kako bi pregledali i potvrdili svoju dijagnozu.

Liječenje svrbeža obično uključuje topikalne antifungalne masti i pravilnu higijenu. Mnogi slučajevi svrbeža mogu se ublažiti lijekovima koji se izdaju bez recepta, iako su za neke potrebni lijekovi na recept. Higijena zahvaćenog područja može pomoći u ubijanju gljivica.

Svrbež se može spriječiti nošenjem široke odjeće prirodnih vlakana, kao i pamučnog donjeg rublja. Također, važno je izbjegavati kontakt s drugima koji imaju infekciju. Izbjegavanje dijeljenja zajedničkih predmeta, poput ručnika i sportske odjeće također može pomoći.

Bez obzira na propisanu terapiju, svakako:

• perite i osušite inficirano područje čistim ručnikom svaki dan
• koristite lijek protiv gljivica prema uputama
• mijenjajte odjeću, osobito donje rublje, svaki dan

4. Kožni lišaj (tinea corporis)

Tinea corporis je infekcija kože uzrokovana gljivicama koje žive na mrtvim tkivima kao što su koža, kosa i nokti, a u većini slučajeva uzrokuje osip prstenastog oblika. Infekcije lišajima vrlo su česte i mogu zahvatiti različite dijelove tijela poput ruku, nogu ili trupa.

Lišaj je zarazan i možete ga dobiti fizičkim kontaktom s osobom koja ima lišaj ili dodirivanjem kontaminiranih predmeta poput odjeće ili posteljine. Životinje, uključujući mačke i pse, također mogu nositi gljivicu koja izaziva pojavu lišaja. Treba biti na oprezu zato što odrasle životinje, osobito dugodlake mačke, ne pokazuju uvijek znakove infekcije lišajevima. Štenci i mačići najčešće imaju dijelove na krznu na kojemu nema dlake, a koža je na tim mjestima prekrivena mrljama nepravilnog oblika koje se ljuskaju ili su prekrivene krastama i crvenilom te mogu, ali i ne moraju izazivati ​​svrbež. Ako sumnjate da vaš ljubimac ima lišaj, svakako ga odvedite veterinaru.

Lišaj možete dobiti u bilo kojoj dobi, ali najviše pogađa djecu. Ljuskave mrlje se razvijaju na tjemenu i mogu izazvati svrbež. Kod nekih ljudi mrlje se upale i pocrvene te imaju mrlje ispunjene gnojem. Lišaj na tjemenu pak možete dobiti ako dijelite kontaminiranu četku za kosu ili odjeću koju koristi netko tko je zaražen.

Simptomi kožnog lišaja

• kružne mrlje s crvenim izdignutim rubom obično na stražnjici, trupu, rukama i nogama
• jako crvene i snažne ljuske na rubovima osipa
• lagano uzdignuti prstenovi koji se šire
• preklapajući prstenovi
• upaljene gnojne ranice

Dijagnoza, liječenje i prevencija lišaja

Lišaj se dijagnosticira fizičkim pregledom i Obično se provodi liječenje antifungalnim kremama ili mastima. Teži oblici infekcije liječe se Za teže infekcije, antifungalnim lijekovima koji se uzimaju oralno, tijekom nekoliko tjedana, a propisuje ih specijalist.

S obzirom na to da je lišaj teško spriječiti zato što su gljivice koje ga uzrokuju široko rasprostranjene, a stanje je zarazno čak i prije nego što se pojave simptomi, poduzmite ove korake kako biste smanjili rizik od lišajeva:

• održavanjem higijene: često perite ruke, a ako se bavite kontaktnim sportovima, istuširajte se odmah nakon treninga ili utakmice i održavajte svoju sportsku odjeću i opremu čistima
• izbjegavajte zaražene životinje: infekcija često izgleda kao mrlja kože na kojoj nema krzna. Ako imate kućne ljubimce ili druge životinje, zamolite veterinara da ih pregleda
• nemojte dijeliti osobne stvari: ne dopustite drugima da koriste vašu odjeću, ručnike, četke za kosu, sportsku opremu ili druge osobne predmete. I ne posuđujte te stvari

---

Stručni izvori korišteni za ovaj članak:

Cleveland Clinic

WebMd

Medical News Today

Mayo Clinic