Analiza Jagode Marić. Što nas čeka u 2024.? Ključevi rasta BDP-a i usporavanja inflacije nisu u Zagrebu, nego u Rimu i Berlinu

Vlada i proračun u izbornoj godini

Nije to još uvijek ni željena ni bezopasna godišnja stopa inflacije, ali je svakako bolja od one u 2023. godini, koja će biti oko osam posto, ili one dvoznamenkaste iz 2022. godine. Hrvatska će i u 2024. godini svoj rast temeljiti na izvozu usluga, odnosno turizmu, investicijama iz EU fondova te potrošnji svojih građana. Ali i države.

Jer država je za sljedeću, izbornu godinu priredila proračun koji je čak 11 posto veći od ovogodišnjeg, u što je ugrađen i rast troška plaća koje se isplaćuju iz državnog proračuna, za gotovo trećinu. Dvije godine plaće koje isplaćuje država nisu se mogle nositi s inflacijom, ali nagodinu bi to sve trebalo biti ispravljeno – onima koji rade za državu plaće bi trebale rasti znatno brže od inflacije.

U opasnosti prerađivačka industrija

Mozaik što ga je Vlada posložila, a koji još svjetlije oslikavaju pojedine institucije poput HNB-a, ipak ima u sebi i neke kamenčiće koji bi u pitanje mogli dovesti cijelu sliku. Već krajem ove godine hrvatski je izvoz počeo padati, na glavnim hrvatskim tržištima – talijanskom i njemačkom – ipak ne cvjetaju ruže kao u Hrvatskoj. Neizvjesno je hoće li nagodinu taj trend jačati ili će se talijanska i njemačka ekonomija brzo pribrati.

Ako se to ne dogodi, drvna industrija više neće biti sama u žalopojkama da joj pada izvoz i da mora smanjivati broj zaposlenih. Zasad iz te grane možda više žale za izgubljenom dobiti, ali jedan je korak do smanjenja proizvodnje i stvarne potrebe da se smanji broj zaposlenih. Ako se njemačke i talijanske boljke preliju i na druge grane, to će onda opasno ugroziti hrvatsku prerađivačku industriju.

Dio manjih poduzeća nije se oporavio

Koliko god je državni miljenik djelatnost turizma, prerađivačka industrija još uvijek zapošljava najviše građana Hrvatske i baš je ona bila ta koja je održavala gospodarstvo u vrijeme pandemijskih mjera te pružila oporavak nakon što su one popustile.

Uz to, puno teže od primjerice turizma vraća izgubljena radna mjesta. Prije globalne financijske krize 2008. godine prerađivačka industrija u Hrvatskoj imala je oko 315 tisuća radnih mjesta, a uz blagi oporavak sad je još uvijek na 60 tisuća radnih mjesta manje. Dio bi nestao i bez krize, poput radnih mjesta u nekoliko tekstilnih tvrtki, ali dio manjih poduzeća nikada se nije oporavio od gubitka posla na izvoznim tržištima i nikada nije obnovio svoju proizvodnju i radna mjesta.

Stiže li nam pad zaposlenosti?

Ako se odulji kriza u velikim europskim gospodarstvima, Hrvatska to mora pokušati izbjeći. Ovaj put će teže ići dodjela potpora baš svima, kako je to Vlada učinila za vrijeme koronakrize i izbjegla gubitak radnih mjesta. Naravno, ako posla ne bude, onda neće biti ni plaća, a to će ugroziti i rast temeljen na domaćoj potrošnji. U tom slučaju premijer Andrej Plenković bi se po prvi put u svoja dva mandata mogao suočiti s padom zaposlenosti, ali nadajmo se da nećemo svjedočiti njegovoj reakciji na to.

O tome što će se događati u velikim europskim državama ovisit će i uspjeh domaćeg turizma. Ako kriza u Njemačkoj potraje, značit će to i manje gostiju. Pokazala je to i ova godina.

O Njemačkoj i Italiji ovisi puno toga

U slučaju da se na glavnim hrvatskim tržištima dogodi neželjeni scenarij, smanjit će to potrošnju i u Hrvatskoj, ali onda će se posljedično usporiti i inflacija, i to više od očekivanog.

U tom slučaju ne treba strahovati od toga da će inflacija biti veća od prognoziranih oko četiri posto. No, HNB je u svojim prognozama upozorio na mogućnost i da inflacija bude nešto veća, ako domaće tvrtke, koje su zbog nedostataka radnika pod pritiskom povećanja plaća, odluče nadoknaditi izgubljeni profit povećanjem marži. U tom slučaju, uz rast plaća, treba se nadati i nešto većoj inflaciji.

Što će biti s prihodima od poreza na dohodak?

Za državu to znači ostvarenje plana proračunskih prihoda i mogućnost financiranja rasta plaća i mirovina. No, taj Vladin plan ima i nekoliko slabosti i one su nakon dugo vremena na lokalnoj razini.

Vlada je lokalne vlasti ostavila bez prireza porezu na dohodak i pritom stisnula lokalne jedinice u kojima je HDZ na vlasti da se suzdrže od povećanja poreznih stopa. Nitko još nije siguran kako će se u sljedećoj godini kretati prihodi od poreza na dohodak, a gubitak dijela prihoda posebice bi mogao biti bolan za zajednice koje više ovise o radu svog stanovništva, a manje o položajnoj renti, poput jadranskih općina i gradova.

Neke općine i gradovi po novac bi mogli u Zagreb

To što pojedine općine i gradovi neće dizati tu stopu, neće ih osloboditi zahtjeva njihovih zaposlenika za podizanje plaća, primjerice u vrtićima ili ostalim službama. Te će jedinice manje moći ponuditi svojim zaposlenima, ali i građanima, i nije teško zamisliti scenarij u kojem će tražiti dodatni novac iz zajedničke nacionalne blagajne.

Koliko god za to ne postoji previše zakonskih mogućnosti, teško je zamisliti da će ih Vlada samo tako odbiti u godini u kojoj se održavaju parlamentarni izbori, izbori za Europski parlament i predsjednički izbori. Konstrukciju poreza na dohodak koji je sama složila, na kraju bi intervencijama mogla od urušavanja spašavati – sama Vlada.