Nekad je nužno odabrati stranu

Đurović: Kako je Bannon, ugledni bankar, postao populist i antisemit? Čitao sam knjigu koja nudi odgovor

Odlaskom Bannona, Trump je izgubio ideologa koji je njegovoj sklonosti populizmu dao intelektualno pokriće i uobličio je u sustavan set ideja

Satirična emisija Saturday Night Live predstavljala ga je kao “Predsjednika Bannona“, kao lik obučen u kostim Smrti koji manipulira bedastim Trumpom kako hoće. To se predsjedniku nije svidjelo. Još mu se manje svidjelo kad je njegov glavni strateg Steve Bannon pozirao za naslovnicu tjednika Time, ispod naslova “Veliki manipulator”. U suludom svijetu u kojem je Donald Trump “veći od života”, Bannon se često činio većim od Trumpa. To je moralo loše završiti. Na kraju tjedna u kojem je Trump pokazao što je sve naučio od Bannona – prvenstveno kako biti još veći rasist i ekstremist nego što je dotad bio – Bannon je otpušten iz Bijele kuće.

U intervjuu istog dana najavio je da će nastaviti rat protiv ljudi u administraciji s kojima nije mogao izaći na kraj, a koji uključuju i članove Trumpove obitelji. Bivši urednik ekstremno desnog portala Breitbart News vratio se na uredničku poziciju. “Predsjedništvo Donalda Trumpa za koje smo se borili i koje smo osvojili, završilo je. Sad je Trump sam, a ja sam slobodan. Ponovno imam oružje u svojim rukama. Od Breitbarta sam napravio jebenu mašinu i sad mu se vraćam, sa svim što znam. Bannon barbarin se vratio!”

Njegova ideologija pretvorena je u trumpizam

Iako se danas naziva barbarinom, životna i politička filozofija koju je Bannon izgradio i prenio na Donalda Trumpa temelji se upravo na ideji obrane zapadne civilizacije od “islamskih barbara”. Trumpovog “Rasputina”, šaptača u predsjednikovo uho, autora politike “Amerika prva” i inauguracijskog govora o “američkom pokolju”, mrzili su gotovo svi u Washingtonu, a najviše Trumpovi suradnici i drugi republikanci. No, Donald Trump ne bi bio pobijedio na izborima da nije bilo tog neurednog, nepočešljanog, bahatog i ekstremnog ideologa. Bannonova karijera prije Trumpa doista je impresivna, posebno zato što je tako kontradiktorna.

Iako prikriveni antisemit, Bannon je svijetu dao seriju Seinfeld; iako bivši bankar s Wall Streeta, formulirao je žestoku antikorporativnu populističku politiku; iako je ratovao protiv odljeva poslova u Kinu, obogatio se upravo na jeftinoj kineskoj radnoj snazi. Brak Stevea Bannona i Donalda Trumpa bio je savez jednog od najinteligentnijih i najbedastijeg političara u suvremenoj američkoj povijesti. Kad se pridružio kampanji, Bannon je Trumpu donio ekspertizu u dva prevažna područja: zarazio ga je svojom reakcionarnom ideologijom, koja je nadogradila Trumpove bazične impulse i postala ono što se danas zove politikom “America First” ili trumpizmom.

Još važnije, Bannon je Trumpu isporučio svoju “mašinu”. To je ista ona mašina o kojoj ponovno govori nakon što je otpušten. Taj ratni stroj – Breitbart News, think-tankovi, produkcijske i kuće za istraživanje tržišta – osnovani su da bi uništili Hillary Clinton, ali i one republikance koji su previše skretali prema liberalnom polu. Sam Bannon rekao je da je Breitbart News platforma za Alt-right, ekstremno desni dio političkog spektra kojemu je umjereni republikanski establišment jednako neprihvatljiv kao i liberalni političari iz Demokratske stranke.

Od Trumpova populizma stvorio konkretan set ideja

Bannon je nesumnjivo inteligentan, ali s Trumpom dijeli sklonost teorijama zavjere, koje je spremno koristio ne bi li hranio predsjednikovu paranoju. On je Trumpa uvjerio da se glavni neprijatelj krije u državnim institucijama, u birokratskom aparatu koji se nazivao “deep state” – posebno u obavještajnim agencijama, državnom odvjetništvu, sudovima i ministarstvu vanjskih poslova. Sedam mjeseci mandata Trump neumorno ratuje protiv institucija one iste vlade kojoj je na čelu, bez ikakva stvarnog dokaza da doista postoji “duboka država” koja bi mu oponirala.

S odlaskom Bannona, Trump je izgubio ideologa koji je njegovoj sklonosti populizmu dao intelektualno pokriće i uobličio je u sustavan set ideja. Ideologija koju je Trumpu isporučio ima nekoliko sastavnica, koje su sve izravno štetne Americi i Zapadu – u čiju se civilizaciju Bannon zaklinje. Temeljno Bannonovo uvjerenje je da je zapadna civilizacija ugrožena zato jer je postala dekadentna i zato jer je islam želi uništiti. Nikad prije u Bijeloj kući nisu sjedili ljudi s tako islamofobnim pogledima. Dan nakon terorističkog napada na New York i Washington 11. rujna 2001., predsjednik George Bush posjetio je džamiju u Washingtonu i poručio da Amerika nije u ratu s islamom.

Steve Bannon je pak javno poručivao da je “zapadna civilizacija u ratu na život i smrt s islamskim fašizmom”. Bannon-Trumpova ideologija zagovara američko povlačenje iz svijeta, izolacionizam (“America First”) i napuštanje UN-a i međunarodnih institucija. Kao glavni strateg američkog predsjednika, Bannon je bio opasniji neprijatelj Europske unije nego što su to Marine Le Pen, Vladimir Putin ili Nigel Farage. EU je u njegovim očima najopasnije ostvarenje liberalnodemokratske ideje na svijetu. I kao urednik Breitbarta i kao savjetnik u Bijeloj kući zagovarao je raspad EU, podržavao i lijeve (Aleksis Cipras) i desne (Geert Wilders) planove za njeno uništenje.

Breitbart u tekstovima označava Židove

Slična je i njegova pozicija oko NATO-a, koji Europi pruža sigurnost, ali egzistencijalno ovisi o Americi. Bannon je, preko svog učenika Trumpa, minirao NATO u svakoj prilici koja mu se pružila. Konačno, Steve Bannon veliki je zagovornik ekonomskog nacionalizma – odustajanja od globalizacije i slobodne trgovine te uvođenja merkantilističkog režima carina. Tu je imao najmanje utjecaja, jer da ga imao, svijet bi zbog promjene američke politike već završio u recesiji, takvoj da bi se mogla mjeriti samo s Velikom depresijom koja je na kraju pomogla dovesti Adolfa Hitlera na vlast. Ne spominjem Hitlera bez razloga.

Portal Breitbart, platforma ekstremne desnice koju vodi Bannon, otvoreno koketira s antisemitizmom. Bannon se u Bijeloj kući najviše sukobljavao s grupom umjerenih Trumpovih suradnika – ekonomskim savjetnikom Garyjem Cohnom, Trumpovom kćeri Ivankom i njezinim mužom Jaredom Kushnerom – koje je Breitbart nemilosrdno napadao. Kad piše o Cohnu, naprimjer, Breitbart oko njegova imena u naslovu stavi emoji Zemljine kugle. To izgleda ovako: “Steve Bannon Proud of Trump; ?Gary Cohn? Disgusted”. To navodno rade ne bi li ukazali na “globaliste”, ljude koji se protive Bannonovoj nacionalističkoj politici. No, to slabo prikriva pravi razlog: Cohn, Kushner i Ivanka Trump, ljudi kojima Breitbart pored imena stavlja znak ?, su Židovi.

“Stvarno više nema smisla da se skrivaju, zašto im jednostavno pored imena ne stave žutu Davidovu zvijezdu, da svi vide što rade”, ogorčeno je pitala novinarka Atlantica Julia Ioffe. Ta vrsta mržnje moguća je danas u Americi zbog Stevea Bannona i Donalda Trumpa. Antisemitizam samo je jedan, uvjerljivo najekstremniji, dio ideologije koju je Bannon donio u Bijelu kuću. Najbolji uvid u tu ideologiju u novoj knjizi “Vražja nagodba – Steve Bannon, Donald Trump i preuzimanje Bijele kuće na prepad” dao je novinar Bloomberga Joshua Green. U manje od mjesec i pol dana od objave, knjiga se već četvrti tjedan drži na prvom mjestu liste bestselera New York Timesa.

Trumpu se nije svidjela knjiga o njihovom odnosu

Uspjeh knjige, majstorski napisane i ozbiljno argumentirane na temelju nekoliko stotina razgovora s Bannonom i drugim ljudima iz Trumpova kruga, utoliko je veći jer se ona uopće ne bavi “glavnom sporednom stvari” u Americi – utjecajem Rusije na ishod predsjedničkih izbora. Green se fokusira na Trumpa i Bannona i uspijeva, novinarski odmjereno, ali vrlo intrigantno, ispričati uvjerljivu i zapanjujuću priču o tome kako je kolovođa ekstremne desnice došao na vlast preko Donalda Trumpa. Izgleda da je, kao i štošta drugo s Trumpom, ova knjiga odigrala i meta-tekstualnu ulogu.

Trump nikad ništa ne čita. Suradnici su shvatili da ima raspon pažnje od maksimalno pola stranice, i to ako vidi da se u tekstu više puta spominje njegovo ime, pa mu službene dokumente, čak i izvještaje CIA-e, pišu u toj formi. Kad su mu rekli što piše u Greenovoj knjizi, isprva je njegovo poštovanje prema Bannonu poraslo. Ali onda se probudio njegov ego. Na naslovnici knjige je fotografija Trumpa i Bannona na kojoj su “iste veličine”. To je Trumpu zasmetalo, jer je njemu “dana ista težina” kao i njegovu savjetniku. Kao u bizarnoj dvorskoj spletki kakva se ne bi dogodila ni u Igri prijestolja, Trumpovu taštinu iskoristili su Bannonovi neprijatelji u Bijeloj kući, često podsjećajući Trumpa na Greenovu knjigu. To je kod njega redovito izazivalo ispade bijesa koji su na kraju pomogli u odluci da smijeni Bannona.

Joshua Green puno je ozbiljniji čovjek od ovih luđaka i knjiga mu je otvorila prostor da postane jedan od najutjecajnijih komentatora Trumpove Bijele kuće. “Vražja nagodba” objašnjava kako je životno iskustvo i svjetonazorska pozadina Stevea Bannona ne samo dovela Donalda Trumpa na vlast, nego od uspješnog ali nesuvislog kandidata stvorila predsjednika koji je eksponent najmračnije ekstremne ideologije koja je ikad vladala Amerikom. Svaka od sastavnica te ideologije ima pozadinu u privatnom životnom iskustvu Stevea Bannona.

Put prelaska na mračnu stranu

Taman u skladu s nadimkom bivšeg glavnog stratega – Darth Bannon – knjiga Joshue Greena otkriva dugi put njegova prelaska na mračnu stranu. Čovjek čija bi karijera bila dovoljna za barem pet-šest pojedinačnih uspješnih biografija iz svakog je važnijeg posla, životnog iskustva ili uspjeha naučio nešto što ga je odvelo dublje u mrak. Na dnu ponora pronašao je Trumpa i prenio mu svoje mračne vještine. Kad je otpušten, netko je komentirao: “Što će ti Bannon, ako si sam postao Bannon.” Prvu ideju, to da je zapadna civilizacija pod opsadom, Bannon je stekao u najranijim danima.

Rodio se u Virdžiniji 1953. godine – vršnjak je Tonyja Blaira, Jeba Busha i hrvatskih premijera Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Roditelji, oboje irskog podrijetla, pripadali su radničkoj klasi i glasali za demokrate – kad je Steve bio dijete čak su volontirali u kampanji za izbor Johna Kennedyja, prvog katolika na čelu Sjedinjenih Država. Martin i Doris bili su vrlo pobožni, ali ona vrsta vjernika koja se nije mirila s modernizacijom što ju je u Crkvu unio Drugi vatikanski koncil – kad je početkom 1980-ih papa Ivan Pavao II. ukinuo “modernu” obavezu da se euharistija služi na narodnom jeziku, postali su “tridentski katolici” i nedjeljom odlazili na misu u udaljenu župu u Richmondu, gdje se misa služila na latinskom, a ne na engleskom.

Srednja škola Sv. Benedikta u koju je Steve išao bila je “desničarska katolička vojna akademija”, kako ju je opisao Greenu. Desetljećima kasnije, Bannona će ovaj pristup religiji povezati s još jednom poznatom osobom koja se protivila osuvremenjenju Katoličke crkve – naći će se u istom holivudskom intelektualnom krugu i u istoj produkcijskoj kompaniji s Melom Gibsonom. Katoličko obrazovanje koje je Bannonu usađeno u Sv. Benediktu glavni je naglasak stavljalo na specifičnu interpretaciju povijesti. “Podučavali su nas da je zapadna civilizacija spašena prije pet stoljeća u Španjolskoj, kad su Ferdinand i Izabela porazili Arape.

Nikada nije bježao od radničkog podrijetla

Pouka je bila – tad su muslimani zamalo zagospodarili svijetom. To nas je formiralo”, ispričao je Greenu Bannonov šulkolega. Osim katoličkog, budući vođa Alt-righta tu je stekao i klasni identitet. Sv. Benedikt nije bila elitna, nego škola za radničku djecu. Glavni rivali, na igralištu i na cesti, bili su im srednjoškolci iz privatne škole Sv. Kristofora. “Gledali su nas svisoka. Govorili bi nam: ‘Kad narastete, radit ćete za nas’, a mi bismo ih opalili šakom u glavu.” Bannon nikad nije bježao od svog radničkog podrijetla, možda zato što mu je ideja iz škole – da je pozvan braniti zapadnu civilizaciju od neprijatelja koji nadiru – davala osjećaj višeg poslanja.

To se nije promijenilo ni kad ga je život odveo u najelitnije američke institucije – prvo na Harvard, pa u investicijsku banku Goldman Sachs, potom u Hollywood i na kraju u Bijelu kuću – “uvijek je ostao apokaliptični, vatreni, konzervativni populist”, piše Green. Nakon srednje škole, Bannon je diplomirao urbano planiranje na sveučilištu Virginia Tech, ali prije prave karijere htio je prvo ići u vojsku. Zamišljao je da će “jednog dana biti ministar obrane”, pa se dobrovoljno prijavio u mornaricu.

Dvije godine proveo je na razaraču u zapadnom Pacifiku i Perzijskom zaljevu, gdje je u travnju 1980. svjedočio pripremama vojne operacije za oslobađanje američkih talaca, koje je u ambasadi u Teheranu držao iranski revolucionarni režim ajatolaha Homeinija. Plan je propao na ponižavajući način – zbog loše organizacije i pješčane oluje američki helikopteri nisu došli ni blizu Teherana. Bannon je to sebi objasnio kukavičlukom tadašnjeg demokratskog predsjednika Jimmyja Cartera. “U mornarici nisam bio posebno političan. Ali onda vidiš kako tip poput Cartera može sjebati stvar. Moji politički pogledi formirali su se dok sam gledao kako slabi lider vodi Ameriku u debakl na Bliskom istoku.”

Kako je postao ekonomski populist

Tu je Bannon raskinuo s obiteljskom tradicijom podržavanja demokrata i političkog idola našao u ratobornom i glasnom Ronaldu Reaganu, koji će pobijediti na izborima kasnije te godine. Pa iako je Reagan bio hladnoratovski borac protiv Sovjetskog Saveza, Bannon je gledao dalje od komunizma. Iz iskustva u Zaljevu rodila se njegova islamofobija. Neuspjeh operacije izvlačenja talaca u njegovim je očima bio znak opće slabosti zapadne civilizacije u srazu s islamom. “Nije mi teško bilo shvatiti, a bio sam tek mornarički dočasnik, da će to postati velika stvar. Sjećam se, uplovili smo u Karachi u Pakistanu – to je bilo 1979. i nikad to neću zaboraviti – grad je tad imao 10 milijuna stanovnika.

Iskrcali smo se i njih je 8 milijuna bilo mlađe od 15 godina! To mi je otvorilo oči. Potpuno mi je otvorilo oči”, ispričao je Bannon Greenu. Paranoja i predrasude koje su se tu začele rast će u Bannonu u iduća tri desetljeća i pretvoriti ga u zagovornika “globalnog rata protiv islamskog fašizma”. Razočaran u mornaricu, iskrcao se i kratko radio u Pentagonu. No, rane 1980-e bile su doba Reaganova ekonomskog buma, pa je odlučio zaraditi novac na Wall Streetu. Upisao se u najprestižniju školu, Harvard Business School, a uskoro ga je vrbovao Goldman Sachs. U njujorškoj investicijskoj banci, za koju danas kažu da vlada svijetom, radio je od ponedjeljka do nedjelje, u prosjeku 100 sati tjedno.

Paradoksalno, upravo je iskustvo u Goldmanu od Bannona stvorilo ekonomskog populista, političara čiji su stavovi o bankama bliži onima Bernija Sandersa nego republikanskom ili demokratskom mainstreamu. Kad je došao u firmu, usred trenda neprijateljskih preuzimanja i iznuđenih korporativnih spajanja, Goldman Sachs još nije bio izlistan na burzi, nego je bio relativno malo društvo s potpunom odgovornošću. To je značilo da su vlasnici banke, svojim ograničenim kapitalom, jamčili klijetima ako investicija pođe po krivu.

Filozofija dugoročne pohlepe

“Filozofija firme je bila da smo ‘dugoročno pohlepni’, ne kao Gordon Gekko, nego na dugi rok. To je bilo nevjerojatno intenzivno, prostor za pogrešku – nula, ali je bilo izvrsno, kao da sam ponovno bio u mornarici. To je bio stvarni životni poziv – kao da sam se zaredio i postao jezuit. Izgradi i razvijaj kompaniju! Netko mi je tad rekao ‘Vi ste u prvoj fronti borbe da se Amerika restrukturira kao postindustrijska ekonomija.’ Mi smo to doista vjerovali.” No, “plemenito” investicijsko bankarstvo nije potrajalo jer je Goldman Sachs uskoro izašao na burzu. Vlasnici su keširali dio svojih udjela i otvorili mogućnost teoretski neograničenog financiranja Goldmanovih investicija.

To je zauzvrat značilo da su oprez i odmjerenost na kojoj se Bannon izgradio prestali biti važni. Sad se za rizične plasmane uvijek moglo naći pokriće – praksa koju su druge banke kumulativno do 2008. odvele do tih razmjera da su izazvale financijsku krizu i globalni ekonomski slom. “Wall Street je postao kasino čije gubitke na kraju moraju pokrivati porezni obveznici”, ogorčeno je Bannon ispričao Joshui Greenu. No, prije nego što se to dogodilo, Goldman Sachs je poslao Bannona u Hollywood, gdje je asistirao u nekim od najvećih korporativnih preuzimanja filmskih studija.

Bogatstvo je zaradio na seriju Seinfeld

Bio je to korak koji će ga, mimo njegovih planova, uvesti u entertainment industriju i na kraju u medijski biznis i politiku. Zajedno s grupom suradnika, Bannon je osmislio revolucionarni način određivanja vrijednosti studija, koji dotad nisu znali kako bi procijenili vrijednost svojih starih filmova, koje su držali u arhivi i puštali u distribuciju na VHS-u i na televiziji. Specijalizacija u filmskoj industriji išla mu je tako dobro da je uskoro dao otkaz u Goldman Sachsu i u Los Angelesu osnovao svoju malu investicijsku banku. Financirao je investicije Silvija Berlusconija, producirao film Seana Penna i na kraju zaradio ozbiljne novce na prodaji megastudija MGM. Ali pravo bogatstvo, koje mu je omogućilo da ostatak života više ne mora raditi, stekao je slučajno.

Bannonova banka bila je financijski savjetnik vlasniku CNN-a Tedu Turneru kad je kupovao studio Castle Rock Entertainment. Bio je to dobar dil i Bannon nije htio da propadne, ali je Turner bio kratak s parama. Zato je Bannon preko volje pristao da svoje usluge ne naplati u kešu, nego u pravima na paket Castle Rockovih ne previše uspješnih TV-serija. Jedna od njih, već u trećoj sezoni, izgledala je posebno očajno, po rejtingu nije ušla niti u 30 najgledanijih, a bolji nije bio ni njezin opis – “serija o ničemu”. No, Bannon je prihvatio ponudu i investirao u četvrtu sezonu. “Računali smo koliko bismo maksimalno mogli zaraditi kad bismo je uspjeli prodati na više od jedne televizije. Ispalo je da smo bili u krivu – zaradili smo pet puta više od planiranog.”

Serija se zvala Seinfeld, a novac Stevea Bannona je od nje napravio globalnu senzaciju koja je na kraju doživjela devet sezona. Bivši direktor Universal Picturesa Thom Mount, kojega je Bannon zaposlio u svojoj banci, primijetio je u to vrijeme kod njega uznemirujuću crtu. “Svaki poslovni razgovor on bi odveo u priču o velikim ratnicima iz prošlosti, poput Atile Biča Božjeg. Stalno je pričao o ljudima koji su rušili carstva. OK, nije neobično da ljudi u biznisu imaju interes za lekcije iz vojne povijesti. Ali je puno ozbiljnija stvar kad je netko time opsjednut. A Steve je bio opsjednut. Pobjeda pod svaku cijenu je opasan pogled na svijet”, kaže Mount.

World of Warcraft i armija trolova

U svjetlu njegove prijašnje karijere, otkaz Bannonu u Bijeloj kući ne izgleda neobično. On se očito brzo zasiti svakog posla i ne samo da krene dalje, nego potpuno promijeni područje u kojem djeluje. Nakon mornarice i bankarstva (svoju holivudsku investicijsku banku masno je prodao Société Généralu), prešao je kratko u entertainment industriju (zastupao je Leonarda DiCaprija, Cameron Diaz, Ice Cubea i Limp Bizkit), da bi 2005. sve to ostavio i otišao u Hong Kong i tamo se bavio – videoigricama. Tu je naučio možda najvažniju vještinu koja mu je pomogla da dovede Donalda Trumpa na vlast u Americi. Biznis se zvao World of Warcraft, online igrica u kojoj se više od deset milijuna ljudi natjecalo jedni protiv drugih. Vješti igrači mogli su osvojiti bonuse – dodatna oružja, oklope i zlato.

Ti su se bonusi mogli i razmjenjivati. Najzagriženiji igrači bili su spremni platiti te bonuse stvarnim novcem i tu je Bannon prepoznao priliku za zaradu. Procjena je bila da tržište za razmjenu bonusa iz virtualne igre za stvarni novac vrijedi oko milijarde dolara. Bannon je stigao s investicijom od 60 milijuna dolara, zaposlio jeftinu kinesku radnu snagu, uglavnom besposlene mlade muškarce koji su po cijeli dan igrali World of Warcraft za plaću, a on je bonuse koje bi skupili prodavao za gotovinu. Pa iako je posao bio jako isplativ, glavna lekcija koju je Bannon tu naučio nije se ticala novca. Postao je svjestan da je za male pare moguće pokrenuti vojsku milijuna mladih, inače besposlenih ljudi, koji će zaroniti u alternativnu stvarnost i ne izlaziti iz nje danima, čak i tjednima.

Shvatio je koja je snaga online communityja. Rodila se ideja armije trolova, koji mogu igrati igrice, ali mogu sudjelovati i u političkom projektu ako ih se ispravno upregne. Fenomen će Bannon uskoro iskoristiti na Breitbartu i u Trumpovoj kampanji, a on će se raširiti diljem svijeta – neke od tih ljudi naći ćete i u komentarima ispod ovog članka. World of Warcraft bilo je presudno iskustvo za Bannona, a njegovi odjeci vide se i danas. Kad je prije dva tjedna Donald Trump zaprijetio Sjevernoj Koreji nuklearnim ratom, rekao im je da mogu očekivati “fire and fury”, “vatru i bijes” kakve svijet nikad prije nije vidio. “Fire & Fury” fraza je iz Bannonovog repertoara – to je ime jednog nivoa u igrici World of Warcraft.

Bannon i Trump kliknuli su odmah

Po povratku is Hong Konga, Bannon je u Hollywoodu upoznao Andrewa Breitbarta, desničarskog poduzetnika koji je bio ključan u pokretanju Drudge Reporta, Huffington Posta, a na kraju je osnovao portal nazvan po sebi. Njegova filozofija političkog angažmana (“Vodim kulturne ratove, a ne političke, jer je politika samo derivacija dominantne kulture”) i pristupa medijima (“Ne brinem o prometu, nego stvaram community”) savršeno je sjela na dotadašnje Bannonove poglede na svijet i potencijal koji je prepoznao u gejmerima iz Hong Konga. Kad je Breitbart iznenada umro, sa samo 43 godine, Bannon je preuzeo vođenje portala i pretvorio ga u platformu za Alt-right, ekstremnu desnicu.

“Ako povučete crtu od izbora Donalda Trumpa unazad, brzo ćete doći do online mreža motiviranih gejmera i ljudi koji vise na message-boardovima koji su bili ludi za Trumpom, kao što su 4chan, 8chan i reddit. U vrijeme kampanje, korisnici ovih message-boardova bili su glavni propagatori rasističkih i Alt-right napada, poput antisemitske ikone Žapca Pepea. Povucite crtu malo dalje i doći ćete do Breitbart Newsa i Bannona, koji je plaćao mnoge od ovih trolova, a najslavniji među njima bio je antifeministički trol Milo Yiannopoulos, Breitbartov urednik tehnologije, čiji je uspjeh dao krila mnogima da samo pojačaju trolanje”, piše Joshua Green.

Veza Stevea Bannona s Donaldom Trumpom počela je pet godina prije nego što je urednik Breitbarta postao šef kampanje republikanskog kandidata. “Svi izvori kažu da su Trump i Bannon kliknuli istog časa kad su se upoznali, u Trump Toweru 2011. Poput Trumpa, i Bannon je prošao kroz nekoliko brakova, bio je bogat, bahat, karizmatičan, neobuzdanog karaktera, imao je mišljenje o svemu i nikad ga nije grizla sumnja. I on je bio biznismen, onaj koji radi dilove, i preživio je u karijeri mnoge teške tipove, poput Teda Turnera. Bio je vješt u žargonu Wall Streeta i Hollywooda, a stekao je i neku vrstu šestog čula za izlaženje na kraj s golemim egom raznih milijardera.

Kako je nastala suluda ideja o zid na granici

Trump se uvijek okruživao onima koji su mu povlađivali, ali je Bannonove savjete počeo prihvaćati ozbiljno, vjerojatno zato jer je poštovao njegovu karijeru. Steve je postao jedini alfa-mužjak u Trumpovom svemiru”, piše Green. Trumpov notorni savjetnik Roger Stone rekao je to još sažetije: “Odmah je bilo jasno da je veza između njih dvojice iskrena. Trump prezire neuredne ljude, a Steve je uvijek bio neuredna svinja. Unatoč tome, Trump ga je obožavao”. O Bannonovoj reputaciji čovjeka koji ne mari za konvencije, mrzi odijela i češljanje, ne treba puno govoriti – dosta je pogledati bilo koju njegovu fotografiju. Na dan predsjedničkih izbora prošle godine Stone je Trumpu rekao da “ne bi bilo loše kad bi se Steve, barem na današnji dan, otuširao”.

Taj lik Stone, o kojemu se mogu napisati romani, već desetljećima najmutniji operativac u republikanskom polju, čovjek koji na leđima ima istetoviranu glavu Richarda Nixona, bio je ključan u formuliranju najpoznatijeg dijela Trumpove ideologije. Bannon i Stone prepoznali su da je Trumpov napad na meksičke imigrante i Meksiko korisna politička pozicija jer je nitko od drugih republikanaca neće zauzeti. Ali, Trump se nevjerojatno teško koncentrira i savjetnici su se domišljali načinu kako da ga zadrže na toj poruci, koju bi on uglavnom zaboravio spomenuti. Trebao im je trik, mnemotehničko sredstvo. I onda su se dosjetili.

Roger Stone došao je s idejom o “zidu” i razgovarao o njoj s Bannonom. “Zid” je bio dovoljno jednostavan da ga Trump ne zaboravi, a ako ga spomene, onda su savjetnici znali da će ga to ponukati da nastavi govoriti o ilegalnim imigrantima. Kad su mu iznijeli ideju o “zidu”, Trump nije bio impresioniran. No, kad je u siječnju 2015. otišao na skup u Iowu, priča Roger Stone, rekao je “Sagradit ću zid na granici s Meksikom!” i rulja je poludjela. Oduševljen reakcijom, Trump je pričekao par trenutaka da se publika smiri i onda zadovoljno dodao rečenicu koja ih je još više raspametila: “A nitko ne gradi poput Trumpa!”.

Jedan bad guy manje u Bijeloj kući

Iako su cijelo vrijeme održavali bliske kontakte, Bannon je postao šef Trumpove kampanje tek u kolovozu 2016., manje od tri mjeseca prije izbora. U tom trenutku Trump je bio na dnu popularnosti, najviše zbog njegova divljačkog napada na roditelje američkog vojnika koji je poginuo u Iraku, a koji je bio musliman. Poraz na izborima činio se neizbježan i republikanci su se počeli distancirati od njega. Rebekah Mercer, članica obitelji milijardera koji su glavni financijeri Bannona i Alt-righta, našla se nasamo s Trumpom. “Loše je, znam”, rekao joj je Trump. “Nije loše. Gotovo je”, uzvratila je Mercer. “Osim ako nešto ne promijeniš”.

Trump je pristao na njezin prijedlog, bez da se konzultirao s članovima obitelji, što je inače uvijek činio. Da je pitao Ivanku i Jareda što misle o tome da za šefa kampanje dovede vođu ekstremne desnice, oni bi ga vjerojatno odgovorili od te ideje. No, u presudnom trenutku Ivanka i Jared nisu bili prisutni – bili su na Mljetu i u Dubrovniku, na godišnjem odmoru na jahti Davida Geffena. Idućeg dana, Bannon je postao šef kampanje koja je uspjela dovesti najvećeg autsajdera u povijesti na mjesto američkog predsjednika.

U izbornoj noći, s 8. na 9. studenog 2016. godine, Bannon je izgledao kao netko tko još ne vjeruje što se dogodilo. Jedan novinar mu je rekao da rasplet priče izgleda kao iz nekog holivudskog filma. “Slušaj brate”, iskreno je uzvratio Bannon, “u Hollywoodu ne rade filmove u kojima bad guys na kraju pobijede.” Nakon Bannonove smjene, u Bijeloj kući je jedan bad guy manje. Ali njom i dalje upravlja bad guy in chief.