Dragan Markovina: Zašto smo odlučili osnovati Novu ljevicu

Treća bitna stavka koja može zbunjivati javnost leži u činjenici da smo svi mi koji smo se našli u procesu osnivanja stranke postigli određenu profesionalnu i osobnu javnu afirmaciju pa se čini prilično logičnim kako nam politički angažman može isključivo odmoći i otežati egzistenciju, znatno prije nego što nas može afirmirati u bilo kojem pogledu.

To što se mnogi neće slagati s nama, nije problem

Kad se ovako poslože stvari, pitanje o tome što nama sve to treba i zašto se bavimo s nečim što će sigurno oduzeti puno vremena i čiji su konačni ishodi krajnje neizvjesni, odgovor kojeg možemo ponuditi je jednostavan. U osnivanje stranke se nismo upustili unatoč svemu navedenom, nego upravo zbog toga. Drugim riječima, jedini način na koji će građani prestati razumijevati politiku kao nešto dubinski iskvareno i kao sustav kojeg treba s populističkih pozicija potpuno rušiti, jeste taj da u politiku uđu ljudi koji će principijelno i dosljedno zagovarati iste stvari koje su zagovarali u javnom djelovanju mimo politike.

Siguran sam da će ljudi koji su se angažirali u Novoj ljevici upravo na taj način djelovati i da će građani unaprijed znati naše stavove o ključnim društvenim i političkim procesima, bez obzira na cijenu suprostavljanja dominantnim narativima. To što se mnogi ljudi s nama neće slagati pa i to što ćemo mnogima ići na živce je i legitimno i logično u demokratskom društvu i ne predstavlja nikakav problem, ukoliko sva ta neslaganja ostanu u okvirima normalne demokratske rasprave. U konačnici, posljednji, a možda i ključni motiv angažmana odnosi se na činjenicu da vrijednosti i stavove značajnog dijela građana, uključivši i naše, nitko u mainstream politici nije dosljedno zastupao.

Povlačenje institucionalne ljevice

To je posebno došlo do izražaja u proteklih tri godine, unutar kojih je hrvatsko društvo u tolikoj mjeri otklizalo udesno, da atmosfera sve više podsjeća na onu iz devedesetih godina. Pojednostavljeno govoreći, došli smo do zida, tj. do točke u kojoj se ispostavilo kako isključivi individualni javni angažman, kao i angažman putem aktivističkih kampanja i udruga civilnog društva više naprosto nije dovoljan za usmjeravanje društvenih procesa.

Kako je u istom razdoblju došlo do povlačenja institucionalne ljevice s istinski lijevih pozicija, na tom se dijelu političkog spektra otvorio ogroman ispražnjen prostor, koji je vapio za tim da ga netko popuni. Izlišno je i napominjati kako vjerujemo da je Nova ljevica to u stanju, jer da u to ne vjerujemo, ne bismo se toga ni prihvatili.

Sve navedeno dovodi nas do sadržaja politika koje ćemo ponuditi javnosti. One će s jedne strane morati odgovoriti na potrebe značajnog dijela ljudi koji nemaju od čega živjeti, na situaciju u kojoj dobar dio zaposlenih građana ne ostvaruje niti minimum sindikalnih prava i na čitavu problematiku prekarnih radnika koji se prehranjuju isključivo od povremenih honorarnih poslova i ne mogu ostvariti niti osnovno mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

Povratak sekularnih vrijednosti u društvo

S druge pak strane te politike će pružati aktivnu podršku svim nastojanjima građanskih aktivista diljem zemlje na očuvanju javnih resursa i sprječavanju dovršetka procesa monokulture turizma i uslužnih djelatnosti. Na konkretnim primjerima, to znači da će Nova ljevica podupirati prosvjedne akcije građana poput onih vezanih uz pitanje Varšavske ulice, Cvjetnog trga i parka na Savici u Zagrebu, Srđa u Dubrovniku, Muzila u Puli te akcijama usmjerenih ka zaštiti Marjana i kritičkog preispitivanja novog GUP-a u Splitu.

U civilizacijskom i svjetonazorskom smislu, te politike će se zauzimati za povratak sekularnih vrijednosti u društvo, uklanjanje vjeronauka iz javnih škola i uvođenje crkvenog poreza, ali i za ozbiljnu i sustavnu edukaciju o zločinačkoj praksi i ideji ustaške države te afirmaciju antifašizma kao skupa vrijednosti. Osmišljavanje svih navedenih politika koje bi trebale biti sveobuhvatne, uključivši i kulturnu te obrazovnu politiku, bit će u konačnici praćeno zalaganjem za prava svih vrsta manjina, od nacionalnih, preko seksualnih, do svjetonazorskih.

Osobno vjerujem da je prostor ljevice ispražnjen

Ključno pitanje koje se na koncu postavlja jest to da li je ovaj program ostvariv u ovakvom društvu i hoće li Nova ljevica zadobiti dovoljno povjerenje građana da postane relevantna i parlamentarna stranka. Ovo pitanje se posebno postavlja u svjetlu dosadašnjih dugoročnih neuspjeha svih sličnih inicijativa. Odgovor na njega će ponuditi vrijeme, a umnogome će ovisiti o terenskom i programskom radu same stranke.

No, ako iza nekog zaključka možemo neupitno stati, to je zaključak o tome kako vrijeme za jednu ovakvu stranku nikad nije bilo povoljnije i kako ona nikad nije bila potrebnija. Navodim to iz razloga što istinski vjerujem da je prostor ljevice gotovo u potpunosti ispražnjen, što je u svakom smislu riječi činjenica koja je dugoročno opasna po društvo u cjelini.