Imamo plan Borasove ekipe za reformu visokog školstva. Suprotstavljaju se svemu što najavljuje Fuchs

Izostavio je reći da prijedlog zakona, paralelan Fuchsovom koji se tek ima pisati, već postoji. Sastavio ga je, znakovito, isti krug ljudi koji je 2019. napisao zakon paralelan zakonskom rješenju Blaženke Divjak i njenog državnog tajnika Tome Antičića. Riječ je, ujedno, i o krugu ljudi koji su 2017. sastavili višestruko štetan prijedlog, tzv. Lex Borasa odnosno Lex Barišića.

Tko su ljudi koji uporno pišu paralelne prijedloge zakona?

Telegram je u ekskluzivnom posjedu cjelovitog prijedloga zakonskog teksta kojeg je sastavilo povjerenstvo imenovano krajem 2020. godine i formalizirano pri Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Prijedlog sadrži 243 članka (aktualni zakon broji ih 124), a neki od autora isti su oni koji su 2019. pisali zakonski prijedlog paralelan nikad donesenom zakonu za znanost i visoko školstvo iz administracije ministrice Blaženke Divjak.

Tu su Ivo Družić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Ivica Kostović s Medicinskog fakulteta, Željko Potočnjak, Frane Staničić i Lana Ofak s Pravnog te Zvonimir Guzović s Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Usporedbom s 2017. godinom kada je, za vrijeme tadašnjeg ministra Pave Barišića, skrojen štetan Lex Boras (kojeg je odmah po dolasku u ministarstvo odbacila Divjak) ponavljaju se još neka imena.

Osim već navedenih Staničića, Družića, Potočnjaka, Lex Boras je, kao i najnoviji paralelan zakon, pisao i HDZ-ov eurozastupnik Tomislav Sokol. Sokol i Staničić tijekom 2017. bili su, osim samog rektora Borasa, najistaknutiji autori Lex Borasa. Dakle, u tri prijedloga zakona među autorima se pojavljuju manje-više isti ljudi. Preciznije, isti ljudi uporno oponiraju zakonskim pokušajima i rješenjima, tkogod bio ministar (osim kada su u formalnoj proceduri – tijekom Barišićevog ministarskog mandata – pisali Lex Boras).

Kako ova skupina slaže svoje prijedloge?

Zanimljive su zakonske artikulacije te skupine; u pravilu se prilagođavaju aktualnom trenutku i u pravilu idu kontra onoga što predlaže službena politika Ministarstva znanosti. Pogledajmo kako funkcioniraju na primjeru nadahnjujućeg trenutka iz 2017., kada Sveučilište u Zagrebu prebacuje Hrvatske studije (HS) u status sveučilišnog odjela. Važeći zakon kaže da odjel može djelovati u samo jednom znanstvenom polju. HS djeluju u više njih, no zagrebačko sveučilište usprkos tome 2017. provodi svoju odluku.

Kasnije te godine, u prijedlogu Lex Borasa, predlaže se da sveučilišni odjel može djelovati u jednom ili više znanstvenih polja. Novim su zakonom, dakle, namjeravali sanirati krajnje prijepornu odluku o prebacivanju HS-a u odjel. Međutim, ista ova skupina u prijedlogu iz 2019. i aktualnom prijedlogu iz 2021., odjel vraća na nužno samo jedno znanstveno polje. Širi kontekst je sljedeći; Hrvatski su studiji dotad i dosad već sanirani i neproblematični, pa nije nužno dalje izvoditi zakonske vratolomije.

Sjetimo se i kako je krajem 2016. novinske stupce punila Borasova dob, odnosno otvoreno pitanje kako će nakon 65. godine života i dalje biti rektor, pa je u Lex Boras ugrađeno da rektoru mandat ne prestaje kada navrši 65. godinu života. Osim toga, sastavljen je i niz simpatičnih odredbi kojima se profesori iznad 65. godine minucioznim manevrima mogu spasiti od mirovine.

Što žele od Fuchsa i kako mu oponiraju?

U najnovijoj zakonskoj iteraciji koju je uhodana skupina skrojila pod okriljem Nacionalnog vijeća za znanost, zapravo reagiraju na Fuchsove najave programskog financiranja – financiranja visokih učilišta na temelju rezultata – i zadržavaju stroge kriterije izlaska pojedinih fakulteta iz sveučilišta. To je posebno zanimljivo jer se u akademskim kuloarima posljednjih godina često mogu čuti glasovi o sve izraženijoj volji pojedinih fakulteta da izađu iz okvira zagrebačkog sveučilišta.

U prijedlogu ostavljaju da je i dalje potrebna dvotrećinska većina ruku u Senatu za puštanje fakulteta van sa sveučilišta. Pritom uvode novi članak kojim žele propisati da nije dopušteno osnivanje novih sveučilišta nastalih izdvajanjem iz postojećeg sveučilišta bez dvotrećinske suglasnosti Senata sveučilišta iz kojeg bi se novo sveučilište izdvojilo. Dodaju i članak kojim eksplicitno žele zabraniti da se posebnim zakonom izdvajaju fakulteti iz sveučilišta s ciljem osnivanja novog sveučilišta.

Što se tiče programskog financiranja, u paralelnom ga prijedlogu začuđujuće ne niječu, no detaljno određuju kako bi sve funkcioniralo i za što bi sveučilišta točno dobivala novac. Osim novca za hladni pogon (plaće, infrastruktura, kadrovski razvoj), propisuju jasno definirane tri točke u slučaju kojih sveučilišta ostvaruju tzv. varijabilno programsko financiranje (za nagrađivanje nastavne, znanstvene i istraživačke izvrsnosti) prema kriterijima koje su u prijedlogu zakona također raspisali.

Prevrtljivost oko upravljačkih pozicija

Slijedi još pet definiranih točaka u slučaju kojih sveučilišta ostvaruju tzv. stimulativno programsko financiranje (sredstva za poticanje studentske mentorske stručne prakse, mentorske ili višejezične nastave, sredstva za prijavu EU projekata te za prijavu inovacija i patenata). Drugim riječima, predlažu programsko financiranje bez ikakvih pregovora s državom oko financijskih sredstava. Smisao programskih ugovora je, inače, upravo to – pregovori za stolom oko ugovaranja rezultata koje će u određenom periodu sveučilište ostvariti i koliki će novac za to uprihoditi iz državnog proračuna.

Set brzopoteznih iz prijedloga ove skupine; ravnatelju znanstvenog instituta propisuju petogodišnji mandat koji se ne može ponoviti uzastopce (prije samo dvije godine predlagali su da se može jednom ponoviti), rektoru sveučilišta mandat propisuju na jedan šestogodišnji mandat koji se ne može ponoviti (u prijedlogu iz 2019. rektorov mandat ograničavaju na četiri godine, s time da se jednom može ponoviti), a dekanov mandat zamišljaju ne kraćim od tri niti dužim od četiri godine, uz opasku da se ne može ponoviti (prije dvije godine ideja im je bila da se takav dekanov mandat može jednom ponoviti). Argumentacija više-manje istih ljudi, koja stoji iza ove prevrtljivosti oko upravljačkih pozicija, nije nam poznata.

Prijedlozi za 67+ entuzijaste

Ova je skupina zamislila i da znanstvenici u institutima i profesori na sveučilištima moraju u mirovinu kada navrše 67. godinu života, umjesto dosadašnjih 65. Dakako, minuciozno su razrađeni detalji kako nekoga sačuvati od mirovine i nakon 67. godine. Na primjer, ako je 67-godišnji znanstvenik ili sveučilišni profesor i dalje potreban institutu/sveučilištu i ako zadovoljava kriterije izvrsnosti, može mu se produljiti radni odnos do godine u kojoj slavi 70. rođendan. Sve, dakako, na teret državnog proračuna.

Pobrinuli su se i za one 67+ entuzijaste kojima njihove matične institucije ne žele produljiti radni odnos. Oni se mogu zaposliti na nekom drugom fakultetu/institutu, ako se na natječaj nije javio nitko tko ispunjava uvjete za to radno mjesto. Ovom se prigodom možda prikladno sjetiti perfektno skrojenih natječaja na Učiteljskom i Grafičkom fakultetu prije nekoliko godina, koji su se magično pojavili baš u trenutku kada rektoru Borasu njegov matični Filozofski fakultet nije htio produljiti radni odnos nakon 65. godine.

Rastakanje Sveučilišnog savjeta

Paralelnim prijedlogom zakona, formalizira se rastakanje Sveučilišnog savjeta, koji bi trebao voditi brigu o zakonitosti rada ključnih sveučilišnih tijela. Naime, probuđeni Sveučilišni savjet, na primjeru Zagreba, pokazao se kao važan akter u sveučilišnom životu pa se predlaže da dvije petine Savjeta imenuje Senat sveučilišta, a tri petine osnivač (država), županija ili grad te Hrvatska gospodarska komora. Zanimljivo, prije samo dvije godine, više-manje isti ljudi predlagali su u tadašnjem paralelnom zakonu da Senat u sveučilišni savjet imenuje pola članova, a drugu polovicu osnivač, grad i HGK.

Sveučilišnom se savjetu daje mogućnost da natpolovičnom većinom glasova svojih članova nalože nadležnim sveučiličnim tijelima ispravljanje nekih uočenih nepravilnosti, a tek ako to izostane, Sveučilišni savjet dvotrećinskom većinom glasova svojih članova može sazvati sjednicu Senata sveučilišta. U aktualnom zakonu, naravno, takve odredbe nema, odnosno stoji da Savjet može sazvati sjednicu Senata.

Svemoćno Nacionalno vijeće za znanost

Spomenimo i kako se glavnina ovlasti u sustavu znanosti i visokog obrazovanja daje Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Primjerice, kako je to zamislila ova skupina, Nacionalno vijeće predlaže Vladi i resornom ministru kako raspodijeliti financijska sredstva za znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje.

Nacionalno bi vijeće trebalo i imenovati članove Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (koji je, inače, saborski odbor), članove upravnog odbora Hrvatske zaklade za znanost i članove Upravnog vijeća Agencije za znanost i visoko obrazovanje.

Minucioznim iščitavanjem ipak nismo uspjeli pronaći odredbu prema kojoj Nacionalno vijeće imenuje predsjednika Vlade i resornog ministra. No, predlažu da to Vijeće izravno ili putem svojih imenovanih predstavnika sudjeluje u izradi zakona koje nadležna državna tijela donose u području znanosti i visokog obrazovanja.

Prijedlog nije raspravljen na Nacionalnom vijeću

O tome kako je ovaj prijedlog zakona izrađen, mnogo govori i kratak razgovor Telegrama s dubrovačkim rektorom Nikšom Burumom. Burum je u ovom paralelnom zakonskom prijedlogu naveden kao član povjerenstva koje je radilo na tekstu. Međutim, Burum nam je nedvosmisleno kazao kako on u pisanju tog prijedloga niti u jednom trenutku nije sudjelovao te da mu je tekst prijedloga zakona dostavljen kada je u cijelosti finaliziran.

Spomenimo i kako je prije nekoliko tjedana ovaj paralelan prijedlog zakona trebao biti raspravljen na sjednici Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. No, prema neslužbenim informacijama Telegrama, takva je ideja većinom glasova odbijena u samom Nacionalnom vijeću.

U takvoj situaciji, a s obzirom da je paralelni prijedlog iz 2019. predstavljen u velikoj dvorani Hrvatske gospodarske komore, nije posve neobično očekivati da bi – za predstavljanje ovoga prijedloga – i sada mogla uskočiti uvijek prijateljska HGK.