Problem s premijerovom izjavom nije bio u činjenicama, nego u konotaciji: Ured europske javne tužiteljice (EPPO), kazao je prije dva mjeseca Andrej Plenković, u Hrvatskoj je zbog političke volje njegove Vlade. Činjenično je ta tvrdnja sasvim točna. Ured je osnovan zahvaljujući političkom dogovoru u kojem nisu sudjelovale sve zemlje članice EU-a. Hrvatska je, još u vrijeme prve Plenkovićeve Vlade, bila u prvoj skupini od 16 država koje su odlučile pokrenuti tu suradnju.
Problem nije bio u činjenicama, nego u konotaciji. Premijer je, istina, preventivno odbacio bilo kakva tumačenja, ali gorak okus je ostao: ako je nešto političkom voljom oformljeno, onda – jedino je logično – političkom voljom može biti i rasformirano. Tom se logikom vodio SDP-ov zastupnik Arsen Bauk kada je, kao vid provokacije HDZ-a, u saborsku proceduru uputio prijedlog zakona kojim bi EPPO bio ukinut.
Pridužuju se Poljska i Švedska
Politička volja, ona o kakvoj govori premijer Plenković – da Europska unija ima neovisne istražitelje koji će progoniti muljaže s EU novcem (a to je, da ne bi bilo zabune, naš novac) – u dijelovima EU-a sve je jača, a popis zemalja koje sudjeluju u radu EPPO-a sve duži. Ured, pod vodstvom glavne europske tužiteljice Laure Kövesi, uskoro će početi raditi u još dvije članice EU-a, Švedskoj i Poljskoj.
„Švedsko članstvo u EPPO-u omogućit će bolju suradnju u borbi protiv kriminala i zaštiti novca švedskih poreznih obveznika“, kaže švedski ministar pravosuđa Gunnar Strömer. U nedavnoj izjavi za Politico, bio je izravan i jezgrovit: „EPPO je uspješan“. U zakonodavnu proceduru poslan je propis koji će regulirati priključivanje Švedske Uredu europske javne tužiteljice, objavljeno je prošlog petka.
Pod vodstvom ultrakonzervativnog PiS-a, i Poljska je sve donedavno ostala izvan ovlasti europskih istražitelja, zbog navodne bojazni od uplitanja u poljski pravosudni sustav. Nova vlada Donalda Tuska to je promijenila; početkom godine ministar pravosuđa Adam Bodnar poslao je službeni zahtjev za uključivanje Poljske u rad EPPO-a.
Izvan sustava samo tri zemlje
Kada ove procedure završe, što bi se trebalo dogoditi do sredine ove godine, europski istražitelji imat će ovlast štititi financijske interese EU-a u 24, umjesto kao dosad, u 22 države članice. A to su interesi svakog europskog poreznog obveznika (jer, da ne bi bilo zabune, radi se ipak o našem novcu). Izvan sustava ostat će tek Mađarska te Danska i Irska (zadnje dvije imaju davno ispregovarano izuzeće od primjene EU prava u području pravosuđa).
Članak se nastavlja ispod oglasa
To, naravno, ne znači da suradnja europskih tužitelja i nacionalnih vlasti posvuda ide glatko. U Grčkoj je, na primjer, parlamentarna većina odbila prijedlog za pokretanjem istražnog povjerenstva u slučaju dvojice bivših ministara (Grčka ima posebnu proceduru istrage kad su u pitanju dužnosnici koja uključuje parlament).
(Ne)ovisni o političkoj volji
U Slovačkoj je, pak, pod novom vladom Roberta Fica zavladala drugačija „politička volja“. Laura Kövesi je u prosincu upozorila Europsku komisiju da bi predložene izmjene kaznenog zakonodavstva u Slovačkoj mogle ugroziti sposobnost EPPO-a da učinkovito istražuje kriminal iz svoje nadležnosti, na što je iz Bratislave stigla gotovo podrugljiva poruka o šest europskih tužitelja koji su uspjeli podići tek pet optužnica.
Kövesi je i na to uzvratila: „Radimo kao jedinstveni ured u 22 članice, koje čine ‘EPPO zonu’. Zato bi Slovačka, ako postane slaba karika, dovela u pitanje integritet cijele EPPO zone“.
Članak se nastavlja ispod oglasa
„EPPO zona“ se, dakle, uskoro širi. Jurisdikcija Ureda europske javne tužiteljica protegnut će se na još dvije članice EU-a. A što je popis država koje sudjeluju u ovom značajnom pravosudnom projektu duži, to će rad europskih istražitelja biti sve teže – bez ozbiljnih političkih posljedica – opstruirati manevrima. Ili, na primjer, nečijom političkom voljom.
Europski tužitelji šire svoju zonu. Njihov rad bit će sve teže opstruirati manevrima. Ili, recimo, nečijom političkom voljom
Ured, pod vodstvom glavne europske tužiteljice Laure Kövesi, uskoro će početi raditi i u Švedskoj i Poljskoj
„EPPO zona“ se uskoro širi. Jurisdikcija Ureda europske javne tužiteljica protegnut će se na još dvije članice EU-a. Što je popis država koje sudjeluju u ovom značajnom pravosudnom projektu duži, to će rad europskih istražitelja biti sve teže - bez ozbiljnih političkih posljedica - opstruirati manevrima. Ili, na primjer, nečijom političkom voljom
Problem s premijerovom izjavom nije bio u činjenicama, nego u konotaciji: Ured europske javne tužiteljice (EPPO), kazao je prije dva mjeseca Andrej Plenković, u Hrvatskoj je zbog političke volje njegove Vlade. Činjenično je ta tvrdnja sasvim točna. Ured je osnovan zahvaljujući političkom dogovoru u kojem nisu sudjelovale sve zemlje članice EU-a. Hrvatska je, još u vrijeme prve Plenkovićeve Vlade, bila u prvoj skupini od 16 država koje su odlučile pokrenuti tu suradnju.
Problem nije bio u činjenicama, nego u konotaciji. Premijer je, istina, preventivno odbacio bilo kakva tumačenja, ali gorak okus je ostao: ako je nešto političkom voljom oformljeno, onda – jedino je logično – političkom voljom može biti i rasformirano. Tom se logikom vodio SDP-ov zastupnik Arsen Bauk kada je, kao vid provokacije HDZ-a, u saborsku proceduru uputio prijedlog zakona kojim bi EPPO bio ukinut.
Pridužuju se Poljska i Švedska
Politička volja, ona o kakvoj govori premijer Plenković – da Europska unija ima neovisne istražitelje koji će progoniti muljaže s EU novcem (a to je, da ne bi bilo zabune, naš novac) – u dijelovima EU-a sve je jača, a popis zemalja koje sudjeluju u radu EPPO-a sve duži. Ured, pod vodstvom glavne europske tužiteljice Laure Kövesi, uskoro će početi raditi u još dvije članice EU-a, Švedskoj i Poljskoj.
„Švedsko članstvo u EPPO-u omogućit će bolju suradnju u borbi protiv kriminala i zaštiti novca švedskih poreznih obveznika“, kaže švedski ministar pravosuđa Gunnar Strömer. U nedavnoj izjavi za Politico, bio je izravan i jezgrovit: „EPPO je uspješan“. U zakonodavnu proceduru poslan je propis koji će regulirati priključivanje Švedske Uredu europske javne tužiteljice, objavljeno je prošlog petka.
Pod vodstvom ultrakonzervativnog PiS-a, i Poljska je sve donedavno ostala izvan ovlasti europskih istražitelja, zbog navodne bojazni od uplitanja u poljski pravosudni sustav. Nova vlada Donalda Tuska to je promijenila; početkom godine ministar pravosuđa Adam Bodnar poslao je službeni zahtjev za uključivanje Poljske u rad EPPO-a.
Izvan sustava samo tri zemlje
Kada ove procedure završe, što bi se trebalo dogoditi do sredine ove godine, europski istražitelji imat će ovlast štititi financijske interese EU-a u 24, umjesto kao dosad, u 22 države članice. A to su interesi svakog europskog poreznog obveznika (jer, da ne bi bilo zabune, radi se ipak o našem novcu). Izvan sustava ostat će tek Mađarska te Danska i Irska (zadnje dvije imaju davno ispregovarano izuzeće od primjene EU prava u području pravosuđa).
To, naravno, ne znači da suradnja europskih tužitelja i nacionalnih vlasti posvuda ide glatko. U Grčkoj je, na primjer, parlamentarna većina odbila prijedlog za pokretanjem istražnog povjerenstva u slučaju dvojice bivših ministara (Grčka ima posebnu proceduru istrage kad su u pitanju dužnosnici koja uključuje parlament).
(Ne)ovisni o političkoj volji
U Slovačkoj je, pak, pod novom vladom Roberta Fica zavladala drugačija „politička volja“. Laura Kövesi je u prosincu upozorila Europsku komisiju da bi predložene izmjene kaznenog zakonodavstva u Slovačkoj mogle ugroziti sposobnost EPPO-a da učinkovito istražuje kriminal iz svoje nadležnosti, na što je iz Bratislave stigla gotovo podrugljiva poruka o šest europskih tužitelja koji su uspjeli podići tek pet optužnica.
Kövesi je i na to uzvratila: „Radimo kao jedinstveni ured u 22 članice, koje čine ‘EPPO zonu’. Zato bi Slovačka, ako postane slaba karika, dovela u pitanje integritet cijele EPPO zone“.
„EPPO zona“ se, dakle, uskoro širi. Jurisdikcija Ureda europske javne tužiteljica protegnut će se na još dvije članice EU-a. A što je popis država koje sudjeluju u ovom značajnom pravosudnom projektu duži, to će rad europskih istražitelja biti sve teže – bez ozbiljnih političkih posljedica – opstruirati manevrima. Ili, na primjer, nečijom političkom voljom.