U moru besmislenih ureda, EU konačno ima jedan koji razvaljuje: tužitelje koji ganjaju prevarante s EU novcem
Da nije bilo EPPO-a, gotovo sigurno ne bi se ništa dogodilo sa slučajem Žalac, koji je otkrio Telegram
Kad je Viviane Reding predložila osnivanje novog ureda koji bi se bavio istragama i kaznenim progonom onih koji muljaju s europskim novcem, Hrvatska je bila tek 17 dana članica Europske unije.
Luksemburška političarka, koja je u tom trenutku bila europska povjerenica za pravosuđe, imala je uvjerljive argumente: svake godine države članice gube silne milijune eura zbog raznih prijevara, a više od polovice takvih slučajeva nikada ne završi pred sudom. EU je stoga trebala vlastite tužitelje, ljude koji će štititi novac europskih građana.
Glomazna EU birokracija
Uzalud. Od srpnja 2013. pa narednih nekoliko godina prijedlog o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja kiselio se u nekoj briselskoj ladici jer među članicama EU-a nije bilo političke volje da se europska administracija pojača za još jednu zajedničku instituciju.
Adminstracija Europske unije ionako je već bila glomazna. Krcata je agencijama, institucijama, vijećima, uredima i tijelima teško pamtljivih naziva i čudnih akronima – po nekim popisima, ima ih preko 70 – čiju svrhu javnost malo poznaje, slabo shvaća i, uopće, time se previše niti ne zamara.
Jer ako vam putovanje vlakom od Pule do Zagreba traje 23 sata, uz avanturistička presjedanja jer nema pruge cijelom trasom, slaba vam je vajda što Europska unija ima agenciju za željeznice.
Planovi rumunjske tužiteljice
Slična je sudbina lako mogla zadesiti i Ured europskog javnog tužitelja oko kojeg su se države članice (doduše, ne sve) ipak uspjele dogovoriti s četiri godine zakašnjenja. Ali Laura Kövesi, bivša rumunjska tužiteljica koja se iskazala u antikorupcijskim akcijama u svojoj zemlji, i njezini suradnici imaju, očito, drugačije planove.
EPPO je s radom formalno počeo prije godinu dana, a rezultati su već opipljivi: bavili su se s više od četiri tisuće kaznenih prijava, otvorili su 929 istraga i naložili zamrzavanje imovine u vrijednosti od 259 milijuna eura, što je četiri puta više od godišnjeg proračuna Ureda. Šteta počinjena u slučajevima pod ingerencijom EPPO-a procijenjena je na više od pet milijardi eura.
Što da nije bilo EPPO-a?
U zemlji poput Hrvatske, gdje malverzacije često otkrivaju novinari, a ne oni kojima je to primarni posao, i gdje predmeti koji se istražuju mogu nekim čudom istovremeno biti i živi i mrtvi, Ured sa sjedištem u Luksemburgu i njegovi nacionalni tužitelji pokazali su se još značajnijima.
Da nije bilo EPPO-a, ne bi, na primjer, bilo slučaja Žalac niti bi se propitivalo kako je kupljen softver za ministarstvo koje je bivša HDZ-ova ministrica svojedobno vodila. Slučaj koji je otkrio Telegram bio bi, po svemu sudeći, zakopan u nekoj ladici, kiseleći se duže nego onaj prijedlog Viviane Reding u briselskim ormarićima.
Europski istražitelji u međuvremenu su otvorili i druge slučajeve – od vlasnika OPG-a do gradonačelnika i poduzetnika. Još krajem prošle godine u Hrvatskoj su imali osam aktivnih istraga, s procijenjenom štetom od 30,6 milijuna eura.
Stižu nove EU milijarde
Pritom, Ured europske javne tužiteljice – koji upravo zaključuje prvu godinu svog rada – dobio je mandat za istrage i kazneni progon slučajeva koji se tiču europskog novca baš u trenutku kada se u EU članice počinju slijevati nove europske milijarde. U Hrvatsku potencijalno 24 milijarde eura, iz EU fondova i europskog plana oporavka.
Kontrola novca bit će stoga još i važnija. Ako je suditi po dosadašnjem iskustvu, Laura Kövesi i njezini tužitelji imat će pune ruke posla.