Izmjene onog čega nema
Nagradno pitanje: Ako je “Milanović srušio zakon” i ako je zbog toga Hrvatska “zemlja koja nema na snazi Zakon o izbornim jedinicama”, kojeg crnog vraga je danas Hrvatski sabor, predvođen HDZ-ovom većinom upravo izglasao?
Sa 77 glasova “za” su, naime, prihvaćene izmjene Zakona o izbornim jedinicama. Da, upravo onog koji je “Milanović srušio” i koji Hrvatska “nema na snazi”. Kako se, pobogu, može mijenjati nešto što ne postoji?!
Mračni stranački laboratorij
Ovaj najnoviji zakonodavni apsurd možda je sumanutiji i od svježe zabrane svim trgovinama koje prodaju cvijeće i slično da budu zatvorene na Sve svete. A proizlazi iz istog izvora, tvrdokorne improvizacije vlasti i snažnog uvjerenja da je voluntarizam samog vrha političke moći daleko važniji od nekakvih propisa, pa bili oni poslovnici, zakoni ili sam Ustav.
U ovom slučaju se radi o vrućoj želji da se promjena granica izbornih jedinica – jedno od najpolitičnijih pitanja u svim demokracijama – proglasi tehničkom stvari i odradi u mračnom stranačkom laboratoriju. Što je, vjerojatno, izazvalo i Milanovića da gotovo oktroirani zakon potpiše s nekoliko dana zadrške (ali i dalje u ustavnom roku od osam dana).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lijeni provokator
I onda su se, kao u nekom crtanom filmu, Plenković i njegovi meštri procedure zapleli kao pile u kučine. U silnoj nakani da predsjednika Republike proglase lijenim provokatorom, nisu tek slegli ramenima i kazali kako će ionako zakon stupiti na snagu osam dana od objave u Narodnim novinama, a u tih osam dana početkom listopada ionako neće niti nikakvih izbora, niti će trebati izbornih jedinica. Nego su se prihvatili izmjene zakona koji – kako sami tvrde – ni ne postoji.
Doduše, gledano s perspektive strogog političkog voluntarizma, onog koji propise i procedure smatra uglavnom smetnjama – baš i nisu imali nekog izbora. Ako je zakon na snazi, nema ga potrebe mijenjati, a još manje “pucati” po Milanoviću zbog potpisa petog, a ne prvog dana.
Duže štivo
No, kako se na Milanovića odmah sručila salva bijesa Plenkovića i njegovih revnijih stranačkih sljedbenika, nije dolazilo u obzir da se pokunjeno prizna da su bili u krivu i da, zapravo, predsjednik Republike nije napravio ništa strašno. Ali, ako opstaje Milanovićeva krivnja, opstaje i teza da zakon nije na snazi – jer ga je, je li, on “srušio”. A za nepostojeći zakon se ne mogu donositi izmjene i dopune.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ono što je HDZ u tom trenutku, inzistirajući na krivnji Milanovića i zakonu kojeg nema, mogao napraviti je samo jedno. Donijeti novi Zakon o izbornim jedinicama. Dakako, taj novi zakon bi mogao biti isti ovaj stari, samo bez navedenog datuma stupanja na snagu. Ali, donošenje novog zakona je malo duže štivo.
Četiri mjeseca
Prvo Vlada donosi prijedlog zakona, pa ide javna rasprava (e-savjetovanje), pa prvo čitanje u Saboru, pa zatim Vlada usvaja konačni prijedlog Zakona, pa drugo čitanje u Saboru i tek onda – izglasavanje zakona. Radi se o proceduri koja traje mjesecima – samo su u slučaju ovog zakona od usvajanja njegovog prijedloga na Vladi do glasanja u Saboru prošla puna četiri mjeseca.
Plenković i HDZ ne žele još četiri mjeseca slušati o izbornom inženjeringu, pravnoj praznini i sveopćoj aljkavosti i nesposobnosti njihove administracije. Pa je onda, eto, jednostavnije izglasati izmjene zakona za koji tvrde da – ne postoji. Uostalom, ako se tehničkim pitanjem proglašava prekrajanje izbornih jedinica, kakve šanse u Hrvatskoj danas imaju procedure, pravila, zdrav razum i, uostalom, Ustav?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Apsolutno genijalno. HDZ i koalicijski partneri upravo promijenili zakon za koji tvrde da ne postoji
Petljanje sa Zakonom o izbornim jedinicama nema kraja
Nagradno pitanje: kojeg crnog vraga je onda danas Hrvatski sabor, predvođen HDZ-ovom većinom, upravo izglasao?
Andrej Plenković nije ostavio mjesta ni najmanjoj dvojbi. Ljut što predsjednik Republike nije potpisao Zakon o izbornim jedinicama odmah kad ga je dobio na stol, nego tek za nekoliko dana, prošlog petka je kazao: “To znači da smo mi sad zemlja koja nema na snazi Zakon o izbornim jedinicama”.
Danas je, pak, jedan od udarnih HDZ-ovih saborskih zastupnika, Damir Habijan, o Zakonu o izbornim jedinicama rezolutno poručio oporbi: “Zakon je srušio vaš vođa, Milanović, koji degradira Sabor”.
Izmjene onog čega nema
Nagradno pitanje: Ako je “Milanović srušio zakon” i ako je zbog toga Hrvatska “zemlja koja nema na snazi Zakon o izbornim jedinicama”, kojeg crnog vraga je danas Hrvatski sabor, predvođen HDZ-ovom većinom upravo izglasao?
Sa 77 glasova “za” su, naime, prihvaćene izmjene Zakona o izbornim jedinicama. Da, upravo onog koji je “Milanović srušio” i koji Hrvatska “nema na snazi”. Kako se, pobogu, može mijenjati nešto što ne postoji?!
Mračni stranački laboratorij
Ovaj najnoviji zakonodavni apsurd možda je sumanutiji i od svježe zabrane svim trgovinama koje prodaju cvijeće i slično da budu zatvorene na Sve svete. A proizlazi iz istog izvora, tvrdokorne improvizacije vlasti i snažnog uvjerenja da je voluntarizam samog vrha političke moći daleko važniji od nekakvih propisa, pa bili oni poslovnici, zakoni ili sam Ustav.
U ovom slučaju se radi o vrućoj želji da se promjena granica izbornih jedinica – jedno od najpolitičnijih pitanja u svim demokracijama – proglasi tehničkom stvari i odradi u mračnom stranačkom laboratoriju. Što je, vjerojatno, izazvalo i Milanovića da gotovo oktroirani zakon potpiše s nekoliko dana zadrške (ali i dalje u ustavnom roku od osam dana).
Lijeni provokator
I onda su se, kao u nekom crtanom filmu, Plenković i njegovi meštri procedure zapleli kao pile u kučine. U silnoj nakani da predsjednika Republike proglase lijenim provokatorom, nisu tek slegli ramenima i kazali kako će ionako zakon stupiti na snagu osam dana od objave u Narodnim novinama, a u tih osam dana početkom listopada ionako neće niti nikakvih izbora, niti će trebati izbornih jedinica. Nego su se prihvatili izmjene zakona koji – kako sami tvrde – ni ne postoji.
Doduše, gledano s perspektive strogog političkog voluntarizma, onog koji propise i procedure smatra uglavnom smetnjama – baš i nisu imali nekog izbora. Ako je zakon na snazi, nema ga potrebe mijenjati, a još manje “pucati” po Milanoviću zbog potpisa petog, a ne prvog dana.
Duže štivo
No, kako se na Milanovića odmah sručila salva bijesa Plenkovića i njegovih revnijih stranačkih sljedbenika, nije dolazilo u obzir da se pokunjeno prizna da su bili u krivu i da, zapravo, predsjednik Republike nije napravio ništa strašno. Ali, ako opstaje Milanovićeva krivnja, opstaje i teza da zakon nije na snazi – jer ga je, je li, on “srušio”. A za nepostojeći zakon se ne mogu donositi izmjene i dopune.
Ono što je HDZ u tom trenutku, inzistirajući na krivnji Milanovića i zakonu kojeg nema, mogao napraviti je samo jedno. Donijeti novi Zakon o izbornim jedinicama. Dakako, taj novi zakon bi mogao biti isti ovaj stari, samo bez navedenog datuma stupanja na snagu. Ali, donošenje novog zakona je malo duže štivo.
Četiri mjeseca
Prvo Vlada donosi prijedlog zakona, pa ide javna rasprava (e-savjetovanje), pa prvo čitanje u Saboru, pa zatim Vlada usvaja konačni prijedlog Zakona, pa drugo čitanje u Saboru i tek onda – izglasavanje zakona. Radi se o proceduri koja traje mjesecima – samo su u slučaju ovog zakona od usvajanja njegovog prijedloga na Vladi do glasanja u Saboru prošla puna četiri mjeseca.
Plenković i HDZ ne žele još četiri mjeseca slušati o izbornom inženjeringu, pravnoj praznini i sveopćoj aljkavosti i nesposobnosti njihove administracije. Pa je onda, eto, jednostavnije izglasati izmjene zakona za koji tvrde da – ne postoji. Uostalom, ako se tehničkim pitanjem proglašava prekrajanje izbornih jedinica, kakve šanse u Hrvatskoj danas imaju procedure, pravila, zdrav razum i, uostalom, Ustav?