Moralna panika je već dobila na zamahu. Jer se, eto, odjednom otkrilo da Domovinski pokret, izgledan koalicijski partner HDZ-a u novoj Vladi, ima desni politički program, pa je početno zgražanje rezultatom izbora na lijevoj strani političke javnosti krenulo prelaziti u opipljivi strah od budućnosti.
‘Milo moje’ nakon spuštanja zastave
Sjetit će se neki olakšanja u izbornoj noći 2020. jer, eto, barem “Škoro nije ušao u Vladu”. Četiri godine i milijun afera kasnije, mnogi otvoreno žale što se i ovaj put glasovi nisu posložili barem tako da desnica desnija od HDZ-a ostane neutralizirana.
Žal je legitiman. Kao što je legitimno i uvjerenje da bi Vlada s Domovinskim pokretom bila još i lošija od one koja je doista Hrvatsku četiri godine vodila kroz “sve izazove”, od pandemije (top šest najgorih na svijetu), potresa (obnova se pokrenula nakon tri godine) pa do inflacije (najgori u eurozoni). I koja je završila s lex AP-om, Turudićem, ratom s europskim istražiteljima i nezavisnim medijima kao “osovinom zla”. Stvarno, sreća da nije bilo još i Škore. Valjda bi uz sve ostalo morali još i pjevati “Milo moje” svaku večer nakon spuštanja zastave.
Prevara birača zbog ‘višeg cilja’
Ono što, međutim, baš i nije legitimno, jest ideja koja se probija kroz javnost o tome da bi liberali trebali spriječiti “crnu desnicu” da uđe u Vladu. Radi se o teoriji zasnovanoj na sljedećoj matematici. HDZ i manjine imaju 69 mandata. Liberali su stranke koje nisu išle s Rijekama pravde, a osvojile su pet mandata, IDS i Nezavisna lista Matije Posavca po dva, te Fokus jedan. S ta 74 mandata dalo bi se pronaći dodatna dva “žetončića” i formirati Vladu bez “crne desnice”, odnosno Domovinskog pokreta.
Radi se, međutim, o ideji koja je daleko malignija od “uspostavljanja tradicionalnog kršćanskog svjetonazora u medijima”, “prave istine o Drugom svjetskom ratu” i sličnih divota iz programa DP-a. Radi se zazivanju prevare birača. Radi se o konačnom instaliranju koruptokracije, ne bi li se izbjegli oni ishodi koje su svojim glasovima poželjeli birači.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vjera, ljubav i Domovina
Koruptokracijom za ovu priliku možemo nazvati vlast temeljenu na poslijeizbornoj kupovini većine, putem popularnih “žetončića”, odnosno onih koji u sebi iznenada otkriju poriv za političkom stabilnošću i suradnjom sa strankom koja u tom trenutku može najviše ponuditi (obično ona na vlasti). Taj poriv se, nepogrešivo, javlja samo nakon izbora. Prije izlaska građana na birališta budući “žetončić” se kune na Bibliju, roditelje, vjeru, ljubav i Domovinu da će se boriti protiv onih koji će ga kasnije “žetonizirati”.
Radi se, budimo otvoreni, o kriminalu. Za koji istražna tijela pokazuju frapantan manjak interesa. E taj kriminal, to najotvorenije izrugivanje pojmu demokracije kao takve, ovih se dana zaziva kao spas Hrvatske od “crne desnice” u vlasti.
Jer, i Fokus, i Posavec, i IDS su otvoreno u kampanji govorili da neće ići s HDZ-om. Kako bi, pobogu, ta priča mogla dobro završiti da poslije izbora promijene stranu? Ili bilo tko drugi, osim DP-a, koji je unatoč žestokoj kritici HDZ-a cijelo vrijeme držao otvorena vrata poslijeizborne suradnje sa strankom Andreja Plenkovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zaokret na političko groblje
Eventualno mahnito “žetoniranje” kojim bi se Domovinski pokret izbilo iz buduće vladajuće koalicije na čelu s HDZ-om bilo bi, što je još gore, nastavak već dva puna mandata u kojima se vlast održavala uz pomoć “žetončića”. Prije koju godinu sa Zekanovićem i Hreljom, a 2017., u prvom Plenkovićevom mandatu, s naglim zaokretom HNS-a koji je tu stranku lansirao u Vladu i, sasvim očekivano, na političko groblje.
Eh da, spašeno je obrazovanje, sjetit će se netko tužnog opravdanja tadašnjeg predsjednika stranke Ivana Vrdoljaka. E, isto kako je 2017. godine “spašeno obrazovanje”, sad bi bila i spašena Hrvatska od “crne desnice” na vlasti. One desnice koja bi se za četiri godine, nema sumnje, vratila mnogo jača. Jer, birači su čudna sorta, poslijeizborna “popravljanja” njihove demokratski izražene volje baš i ne cijene previše.
Tko je zarobio institucije?
Čini se, srećom, da instaliranje koruptokracije u ovom trenutku nije najizglednija opcija. Da su i IDS, i Fokus, i Posavec, između ostalog svjesni i činjenice da su već za godinu dana lokalni izbori gdje imaju mnogo toga za izgubiti. A Vlada “crne desnice” i HDZ-a? Ako se i formira, bit će to volja onih koji su birali 17. travnja. Strahu od ograničavanja sloboda zbog Domovinskog pokreta tu nema mjesta. Jer, Hrvatska ima nezavisne institucije koje bez obzira na političku vlast brane prave građana i društvenih skupina poput nacionalnih manjina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nema? Institucije su zarobljene i devastirane političkim pritiskom posljednjih osam godina? E, to već nije problem za koji je kriva “crna desnica”. Nego onaj kojeg su isti oni koji sad šire strah i paniku slavili kao europsko i centrističko lice HDZ-a.
A stvar je tako jednostavna. Koruptokracija nema nikakve ideologije osim održanja na vlasti. Gaženje svega što stoji na tom putu način je vladanja. Koji epilog u pravilu ima samo na jedan način – “u krevetu” s najekstremnijima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ideja o liberalima kao brani od crne desnice u HDZ-ovoj Vladi malignija je od programa DP-a. To bi bilo konačno instaliranje koruptokracije
Neki sugeriraju da bi se Hrvatska od desnice na vlasti trebala spasiti prevarom birača
Eventualno mahnito 'žetoniranje' kojim bi se Domovinski pokret izbilo iz buduće vladajuće koalicije na čelu s HDZ-om bilo bi nastavak slične prakse iz dva prošla mandata
Moralna panika je već dobila na zamahu. Jer se, eto, odjednom otkrilo da Domovinski pokret, izgledan koalicijski partner HDZ-a u novoj Vladi, ima desni politički program, pa je početno zgražanje rezultatom izbora na lijevoj strani političke javnosti krenulo prelaziti u opipljivi strah od budućnosti.
I dok se, recimo, Ivan Penava na izjavama za javnost karikaturalno muči pokušavajući izbjeći odgovore na nezgodna pitanja, od “crne desnice” u Vladi se polako stvara bauk koji bi valjalo pod svaku cijenu izbjeći. Ovaj put, naime, izborni rezultati nisu bili takvi da HDZ može brzo formirati Vladu i zadržati domobranskiji ideološki kurs blagog desnog centra.
‘Milo moje’ nakon spuštanja zastave
Sjetit će se neki olakšanja u izbornoj noći 2020. jer, eto, barem “Škoro nije ušao u Vladu”. Četiri godine i milijun afera kasnije, mnogi otvoreno žale što se i ovaj put glasovi nisu posložili barem tako da desnica desnija od HDZ-a ostane neutralizirana.
Žal je legitiman. Kao što je legitimno i uvjerenje da bi Vlada s Domovinskim pokretom bila još i lošija od one koja je doista Hrvatsku četiri godine vodila kroz “sve izazove”, od pandemije (top šest najgorih na svijetu), potresa (obnova se pokrenula nakon tri godine) pa do inflacije (najgori u eurozoni). I koja je završila s lex AP-om, Turudićem, ratom s europskim istražiteljima i nezavisnim medijima kao “osovinom zla”. Stvarno, sreća da nije bilo još i Škore. Valjda bi uz sve ostalo morali još i pjevati “Milo moje” svaku večer nakon spuštanja zastave.
Prevara birača zbog ‘višeg cilja’
Ono što, međutim, baš i nije legitimno, jest ideja koja se probija kroz javnost o tome da bi liberali trebali spriječiti “crnu desnicu” da uđe u Vladu. Radi se o teoriji zasnovanoj na sljedećoj matematici. HDZ i manjine imaju 69 mandata. Liberali su stranke koje nisu išle s Rijekama pravde, a osvojile su pet mandata, IDS i Nezavisna lista Matije Posavca po dva, te Fokus jedan. S ta 74 mandata dalo bi se pronaći dodatna dva “žetončića” i formirati Vladu bez “crne desnice”, odnosno Domovinskog pokreta.
Radi se, međutim, o ideji koja je daleko malignija od “uspostavljanja tradicionalnog kršćanskog svjetonazora u medijima”, “prave istine o Drugom svjetskom ratu” i sličnih divota iz programa DP-a. Radi se zazivanju prevare birača. Radi se o konačnom instaliranju koruptokracije, ne bi li se izbjegli oni ishodi koje su svojim glasovima poželjeli birači.
Vjera, ljubav i Domovina
Koruptokracijom za ovu priliku možemo nazvati vlast temeljenu na poslijeizbornoj kupovini većine, putem popularnih “žetončića”, odnosno onih koji u sebi iznenada otkriju poriv za političkom stabilnošću i suradnjom sa strankom koja u tom trenutku može najviše ponuditi (obično ona na vlasti). Taj poriv se, nepogrešivo, javlja samo nakon izbora. Prije izlaska građana na birališta budući “žetončić” se kune na Bibliju, roditelje, vjeru, ljubav i Domovinu da će se boriti protiv onih koji će ga kasnije “žetonizirati”.
Radi se, budimo otvoreni, o kriminalu. Za koji istražna tijela pokazuju frapantan manjak interesa. E taj kriminal, to najotvorenije izrugivanje pojmu demokracije kao takve, ovih se dana zaziva kao spas Hrvatske od “crne desnice” u vlasti.
Jer, i Fokus, i Posavec, i IDS su otvoreno u kampanji govorili da neće ići s HDZ-om. Kako bi, pobogu, ta priča mogla dobro završiti da poslije izbora promijene stranu? Ili bilo tko drugi, osim DP-a, koji je unatoč žestokoj kritici HDZ-a cijelo vrijeme držao otvorena vrata poslijeizborne suradnje sa strankom Andreja Plenkovića.
Zaokret na političko groblje
Eventualno mahnito “žetoniranje” kojim bi se Domovinski pokret izbilo iz buduće vladajuće koalicije na čelu s HDZ-om bilo bi, što je još gore, nastavak već dva puna mandata u kojima se vlast održavala uz pomoć “žetončića”. Prije koju godinu sa Zekanovićem i Hreljom, a 2017., u prvom Plenkovićevom mandatu, s naglim zaokretom HNS-a koji je tu stranku lansirao u Vladu i, sasvim očekivano, na političko groblje.
Eh da, spašeno je obrazovanje, sjetit će se netko tužnog opravdanja tadašnjeg predsjednika stranke Ivana Vrdoljaka. E, isto kako je 2017. godine “spašeno obrazovanje”, sad bi bila i spašena Hrvatska od “crne desnice” na vlasti. One desnice koja bi se za četiri godine, nema sumnje, vratila mnogo jača. Jer, birači su čudna sorta, poslijeizborna “popravljanja” njihove demokratski izražene volje baš i ne cijene previše.
Tko je zarobio institucije?
Čini se, srećom, da instaliranje koruptokracije u ovom trenutku nije najizglednija opcija. Da su i IDS, i Fokus, i Posavec, između ostalog svjesni i činjenice da su već za godinu dana lokalni izbori gdje imaju mnogo toga za izgubiti. A Vlada “crne desnice” i HDZ-a? Ako se i formira, bit će to volja onih koji su birali 17. travnja. Strahu od ograničavanja sloboda zbog Domovinskog pokreta tu nema mjesta. Jer, Hrvatska ima nezavisne institucije koje bez obzira na političku vlast brane prave građana i društvenih skupina poput nacionalnih manjina.
Nema? Institucije su zarobljene i devastirane političkim pritiskom posljednjih osam godina? E, to već nije problem za koji je kriva “crna desnica”. Nego onaj kojeg su isti oni koji sad šire strah i paniku slavili kao europsko i centrističko lice HDZ-a.
A stvar je tako jednostavna. Koruptokracija nema nikakve ideologije osim održanja na vlasti. Gaženje svega što stoji na tom putu način je vladanja. Koji epilog u pravilu ima samo na jedan način – “u krevetu” s najekstremnijima.