Stoga je sasvim jasno da Plenković ima ozbiljan problem i s medijima. Barem s onom šačicom koja se ne kupa u netransparentnim državnim dotacijama. Uostalom, da dubinski ne razumije ni novinarstvo, ni demokraciju, a kamoli ulogu novinarstva u demokraciji, sam je praktički priznao kad je prije godinu dana bio bijesan zbog izrazito loših anketnih brojki o smjeru u kojem ide država.
Osovina zla
“Što vi mislite da se članci ili teme u medijima nameću spontano? Vi sjednete na kavicu na kolegij i ničim izazvani bez ičijeg inputa, briefa, bez ijedne PR agencije kojoj je netko dao lovu i rekao hajde sada vi bacite to sve u eter i samo ćemo o tome govoriti. O čemu mi pričamo, pa nismo budale”, iznio je tada svoj sažeti program shvaćanja slobode medija hrvatski premijer, čovjek kojeg je, eto, domaća javnost prije osam godina dočekala s uzdahom olakšanja. Kao onog tko će napraviti odmak od autokratskog, desnog i za demokraciju korozivnog HDZ-a.
Danas je stvar, nimalo iznenađujuće, još gora, mnogo gora. Ovaj medij, u društvu s Nacionalom, N1, Indexom i 24 sata, premijer je na sastanku sa stranačkim aktivistima označio kao osovinu zla (“axis of evil”) i kao “kliku lijevih medija” koja ruši njega, a uzdiže Zorana Milanovića.
Izbor je, dakako, vrlo precizan. “Osovina zla” su mediji koji su otkrili i objavili gotovo sve afere HDZ-a u posljednjih osam godina. Koliko bi Plenkoviću bio život lakši da ih nije bilo i da se sa svih naslovnica danas smiješe tek njegove poruke i Rafalei koji dolaze!
Demokratski i široko
Nezgoda je samo u tome što je Plenkovića netko od njegovih stranačkih drugova snimio i snimku dostavio Nacionalu. Pa se, u samom finišu kampanje, valjalo malo relaksiranije obratiti javnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Danas je tako na tiskovnoj konferenciji premijer kazao kako se, kad je spominjao “osovinu zla”, radilo tek o stilskoj figuri jer na internom sastanku se procesi moraju dočarati plastičnije i preciznije. Pa još i dodao: “Poštujem sve te medije, otvoren sam prema njima, ne biram novinare kojima ću odgovarati i ne odgovarati na pitanja”.
Dosta dobro. Demokratski. Široko. A ne kao onaj Telegram koji u kampanji objavi razgovor samo s Milanovićem.
Plenkovićev višegodišnji bijeg
Doduše, “onaj koji ne bira novinare kojima će odgovarati i ne odgovarati na pitanja” je, vjerojatno pukim slučajem, previdio Telegramov zahtjev za intervjuom u kampanji. Kao što je, vjerojatno još pukijim slučajem, previdio slične zahtjeve dosad u prethodnim godinama, kako u prvom, tako i u drugom mandatu. Isto tako ga se, sigurno još slučajnije, ne može čovjek nagledati kako odgovara na pitanja, recimo, Nataše Božić ili Mile Moralić na N1 ili novinara ostalih medija iz “osovine zla”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što, doduše, i nije čudno. Cijelu ovu kampanju Plenković eskivira svaku mogućnost sučeljavanja s bilo kim – bio to Zoran Milanović, Peđa Grbin, Sandra Benčić, Nikola Grmoja, Ivan Penava… Pa tako već godinama izbjegava i “sučeljavanje” sa suvislim i sustavnim pitanjima neovisnih medija. Onih prema kojima je, je li, “otvoren” i “ne bira novinare kojima će odgovarati na pitanja”.
Kraj plahosti
Nema previše sumnje u to da će neprijateljski odnos Plenkovića prema slobodnom novinarstvu dodatno eskalirati osvoji li HDZ još jedan mandat. U prve četiri godine radilo se uglavnom o ignoriranju. Sad je, evo, došlo do “osovine zla”. A 2028. godina doima se dovoljno daleko da stvari krenu i u područje malo ozbiljnijih obračunavanja.
Pretjerano crno predviđanje? Možda, ali to nije predviđanje, nego – Plenkovićeva najava. U razgovoru za Jutarnji list ovog vikenda je premijer, naime, kazao kako je on osobno – pogriješio. Pa objasnio. “Bili smo preplahi prema pojedinim akterima koji su krenuli u proces dehumanizacije HDZ-a. Tu ima i nekih medija koji su to napravili.”
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čekajući da prođe vrijeme plahosti u stranci koja je samo u posljednjih godinu dana novinarstvu podarila Lex AP i prijedlog bizarno restriktivnog Zakona o medijima, možda je na kraju ipak vrijeme za koji svjetliji ton. Moguće je da je današnja tiskovna konferencija Andreja Plenkovića bila posljednja u karijeri koju je održao kao najmoćniji hrvatski političar.
Plenkovićev napad o 'Osovini zla' znači samo jedno: on sniva obračun s ostacima slobodnih medija
Jasno je da Plenković ima ozbiljan problem i s medijima. Barem s onom šačicom koja se ne kupa u netransparentnim državnim dotacijama
U prve četiri godine radilo se uglavnom o ignoriranju. Sad je, evo, došlo do 'osovine zla'. A 2028. godina doima se dovoljno daleko da stvari krenu i u područje malo ozbiljnijih obračunavanja
Andrej Plenković, nije to ništa novo, ima ozbiljan problem s demokracijom. Pokazao je to u niz navrata kao izrazito loš izborni gubitnik, kad su mu za poraze u ključnim gradovima bile krive medijske zavjere i građani, a politički protivnici tek prezira vrijedne niškoristi (takvi su mu, usput, i kad ga ne pobjeđuju).
Stoga je sasvim jasno da Plenković ima ozbiljan problem i s medijima. Barem s onom šačicom koja se ne kupa u netransparentnim državnim dotacijama. Uostalom, da dubinski ne razumije ni novinarstvo, ni demokraciju, a kamoli ulogu novinarstva u demokraciji, sam je praktički priznao kad je prije godinu dana bio bijesan zbog izrazito loših anketnih brojki o smjeru u kojem ide država.
Osovina zla
“Što vi mislite da se članci ili teme u medijima nameću spontano? Vi sjednete na kavicu na kolegij i ničim izazvani bez ičijeg inputa, briefa, bez ijedne PR agencije kojoj je netko dao lovu i rekao hajde sada vi bacite to sve u eter i samo ćemo o tome govoriti. O čemu mi pričamo, pa nismo budale”, iznio je tada svoj sažeti program shvaćanja slobode medija hrvatski premijer, čovjek kojeg je, eto, domaća javnost prije osam godina dočekala s uzdahom olakšanja. Kao onog tko će napraviti odmak od autokratskog, desnog i za demokraciju korozivnog HDZ-a.
Danas je stvar, nimalo iznenađujuće, još gora, mnogo gora. Ovaj medij, u društvu s Nacionalom, N1, Indexom i 24 sata, premijer je na sastanku sa stranačkim aktivistima označio kao osovinu zla (“axis of evil”) i kao “kliku lijevih medija” koja ruši njega, a uzdiže Zorana Milanovića.
Izbor je, dakako, vrlo precizan. “Osovina zla” su mediji koji su otkrili i objavili gotovo sve afere HDZ-a u posljednjih osam godina. Koliko bi Plenkoviću bio život lakši da ih nije bilo i da se sa svih naslovnica danas smiješe tek njegove poruke i Rafalei koji dolaze!
Demokratski i široko
Nezgoda je samo u tome što je Plenkovića netko od njegovih stranačkih drugova snimio i snimku dostavio Nacionalu. Pa se, u samom finišu kampanje, valjalo malo relaksiranije obratiti javnosti.
Danas je tako na tiskovnoj konferenciji premijer kazao kako se, kad je spominjao “osovinu zla”, radilo tek o stilskoj figuri jer na internom sastanku se procesi moraju dočarati plastičnije i preciznije. Pa još i dodao: “Poštujem sve te medije, otvoren sam prema njima, ne biram novinare kojima ću odgovarati i ne odgovarati na pitanja”.
Dosta dobro. Demokratski. Široko. A ne kao onaj Telegram koji u kampanji objavi razgovor samo s Milanovićem.
Plenkovićev višegodišnji bijeg
Doduše, “onaj koji ne bira novinare kojima će odgovarati i ne odgovarati na pitanja” je, vjerojatno pukim slučajem, previdio Telegramov zahtjev za intervjuom u kampanji. Kao što je, vjerojatno još pukijim slučajem, previdio slične zahtjeve dosad u prethodnim godinama, kako u prvom, tako i u drugom mandatu. Isto tako ga se, sigurno još slučajnije, ne može čovjek nagledati kako odgovara na pitanja, recimo, Nataše Božić ili Mile Moralić na N1 ili novinara ostalih medija iz “osovine zla”.
Što, doduše, i nije čudno. Cijelu ovu kampanju Plenković eskivira svaku mogućnost sučeljavanja s bilo kim – bio to Zoran Milanović, Peđa Grbin, Sandra Benčić, Nikola Grmoja, Ivan Penava… Pa tako već godinama izbjegava i “sučeljavanje” sa suvislim i sustavnim pitanjima neovisnih medija. Onih prema kojima je, je li, “otvoren” i “ne bira novinare kojima će odgovarati na pitanja”.
Kraj plahosti
Nema previše sumnje u to da će neprijateljski odnos Plenkovića prema slobodnom novinarstvu dodatno eskalirati osvoji li HDZ još jedan mandat. U prve četiri godine radilo se uglavnom o ignoriranju. Sad je, evo, došlo do “osovine zla”. A 2028. godina doima se dovoljno daleko da stvari krenu i u područje malo ozbiljnijih obračunavanja.
Pretjerano crno predviđanje? Možda, ali to nije predviđanje, nego – Plenkovićeva najava. U razgovoru za Jutarnji list ovog vikenda je premijer, naime, kazao kako je on osobno – pogriješio. Pa objasnio. “Bili smo preplahi prema pojedinim akterima koji su krenuli u proces dehumanizacije HDZ-a. Tu ima i nekih medija koji su to napravili.”
Čekajući da prođe vrijeme plahosti u stranci koja je samo u posljednjih godinu dana novinarstvu podarila Lex AP i prijedlog bizarno restriktivnog Zakona o medijima, možda je na kraju ipak vrijeme za koji svjetliji ton. Moguće je da je današnja tiskovna konferencija Andreja Plenkovića bila posljednja u karijeri koju je održao kao najmoćniji hrvatski političar.