Čitamo upravo nevjerojatne stvari. Recimo da se ne može izvršiti presuda protiv 43-godišnjeg svećenika koji je u Sukošanu fizički napao prvo 70-godišnju časnu sestru, a kasnije još jednu ženu, jer mu je općinski sud u Zadru pet mjeseci nije predao.
Iz suda kažu da mu presudu ”nisu uspjeli” dostaviti. Kako nisu? Zar svećenik živi na Marsu? Propao je u zemlju? Nadbiskupija ne zna gdje je njihov službenik? Ili što?
Nevjerojatna objašnjenja bolnice
Pa onda da u zadarskoj bolnici nije pružena psihološka pomoć 11-godišnjem dječaku iz Biograda, koga je nekidan u školskom zahodu pretuklo desetak starijih učenika. Zaključili su da to nije potrebno iako dijete ne želi ići u školu.
Kažu da kod njega nisu uočili ”nikakvu psihološku traumu, ni posttraumatski sindrom”. To je novinarima rekao liječnik te bolnice koji se zove dr. Emilio Dijan.
Dakle, dječaka usred škole prebiju huligani, ozlijede ga, ponize i zgaze njegovo dostojanstvo, a osoba medicinske struke mrtva hladna zaključi da je s njim sve u redu, treba mu samo očistiti ogrebotine i poslati ga kući. Pa i babi Mari iz Mrduše Donje jasno je da je to za dijete teška psihološka rana i da mu treba pomoć. Ali ovima u bolnici nije.
Nijedan državni servis ne radi
Ma nema tu velike tajne. Tragični podatak iz popisa stanovništva da je Hrvatska u deset godina ostala bez 413.056 ljudi presudno je povezan s unisonim iskustvom građana da ne funkcionira nijedan servis kojim upravlja država. Gdje god pogledaš, sustav ne radi. Kao da ti se smiju u lice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa i Državnom zavodu za statistiku treba više od godinu dana da obradi popis. Sjetimo se da su Kinezi krajem 2020. popisali 1,4 milijarde ljudi u svojoj državi, a rezultati su bili gotovi za pola godine.
Ljudi bježe glavom bez obzira
Bog će ga znati što ovi naši rade već godinu dana s ovo malo duša. I još nije gotovo. Bitno je valjda da je ravnateljica državnog zavoda Lidija Brković HDZ-ovka pa onda sve drugo može.
Eto zato ljudi bježe glavom bez obzira. Kaže mi jučer jedan vrijedni Slavonac da je morao zatvoriti farmu za 12.000 pilića jer Vindija, koja je otkupljivala njegov proizvod, plaća za 200 dana. I još je sretan što nikome nije ostao dužan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Država ne radi svoj jedini posao
Hrvatska te država ne štiti ni u čemu, a samo je to njezin posao. Badava zakon koji kaže da se sva plaćanja moraju podmiriti za maksimalno 60 dana jer ako ne – nema veze. Državi se tu ne možeš obratiti za pomoć jer ako ti ne plaćaju, to je tvoj problem, ne njezin.
Pa pogledajmo, uostalom, javna bolnice, dužne ko Grčka i nikome ništa. Ali zato će se mahati zastavama, ratom, Vukovarom i domoljubljem. Pa ako ti to nije dosta, kofer u ruke i idi.
Tko normalan to može pojmiti?
A najčudovišniji od svih najnovijih primjera je onaj s majkom dvoje djece, Mihaelom, koju je bivši muž prije tri godine, pred dva mala sina, na cesti izudarao željeznim utegom tako da su joj glavu šivali na 13 mjesta, a šaku joj je potpuno smrskao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Možda bi je i dokrajčio da krvlju oblivenoj ženi nisu pritekla upomoć dvojica prolaznika. Završio je u zatvoru na pet godina, ali otamo prijeti da će, kad izađe, ”dovršiti ono što je započeo”.
I što radi nadležni centar za socijalni rad? Obavještava je da će joj oduzeti djecu ”kako bi ih se zaštitilo” od eventualne osvete nasilnog oca. Kažu da su takav ”naputak” dobili od ministarstva i pozivaju je na sastanak da to svojeručno potpiše. Pa može li to itko normalan pojmiti?
Bolje da ništa ne zatrebate
Svi ti pusti socijalni radnici s fakultetima, psiholozi i ne znam kakvi sve stručnjaci za ljudske duše u strahu i patnji, traže djecu kao danak za svoju jalovost. Umjesto da vide kako će se spriječiti luđaka da ubije bivšu ženu i da djeca gledaju kako je masakrira, oni su se domislili da će dvojicu malih dječaka odvesti u dom i odvojiti ih od majke. Kakva patološka hladnoća. Kakav užas. I to pod patronatom državnog ministarstva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sretni su oni kojima od ove države momentalno ništa ne treba. Jer čim ti zatreba, izdat će te. Okrenuti glavu. Udariti te još jednom po gubici jer ih gnjaviš i uznemiravaš. Povlačiti te od nemila do nedraga i od uhljeba do uhljeba. Povrijediti te. Napraviti od tebe kretena.
A u međuvremenu će ti država uzimati pola od onoga što si krvavo zaradio, i tako dok te ne odnesu na groblje. Nije se tih 413.056 ljudi iselilo bez crnoga vraga i ostavilo sve za sobom u ovoj lijepoj domaji razglavljenoj u rasulu i propasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedini posao države je štititi svoje građane. Čudovišni slučaj mame Mihaele pokazuje da naša to nije u stanju
Tragični podatak da je Hrvatska u deset godina ostala bez 413.056 ljudi presudno je povezan s iskustvom građana da ne funkcionira nijedan servis kojim upravlja država
Sretni su oni kojima od ove države momentalno ništa ne treba. Jer čim ti zatreba, izdat će te. Okrenuti glavu. Udariti te još jednom po gubici jer ih gnjaviš i uznemiravaš. Povlačiti te od nemila do nedraga i od uhljeba do uhljeba. Povrijediti te. Napraviti od tebe kretena
Čitamo upravo nevjerojatne stvari. Recimo da se ne može izvršiti presuda protiv 43-godišnjeg svećenika koji je u Sukošanu fizički napao prvo 70-godišnju časnu sestru, a kasnije još jednu ženu, jer mu je općinski sud u Zadru pet mjeseci nije predao.
Iz suda kažu da mu presudu ”nisu uspjeli” dostaviti. Kako nisu? Zar svećenik živi na Marsu? Propao je u zemlju? Nadbiskupija ne zna gdje je njihov službenik? Ili što?
Nevjerojatna objašnjenja bolnice
Pa onda da u zadarskoj bolnici nije pružena psihološka pomoć 11-godišnjem dječaku iz Biograda, koga je nekidan u školskom zahodu pretuklo desetak starijih učenika. Zaključili su da to nije potrebno iako dijete ne želi ići u školu.
Kažu da kod njega nisu uočili ”nikakvu psihološku traumu, ni posttraumatski sindrom”. To je novinarima rekao liječnik te bolnice koji se zove dr. Emilio Dijan.
Dakle, dječaka usred škole prebiju huligani, ozlijede ga, ponize i zgaze njegovo dostojanstvo, a osoba medicinske struke mrtva hladna zaključi da je s njim sve u redu, treba mu samo očistiti ogrebotine i poslati ga kući. Pa i babi Mari iz Mrduše Donje jasno je da je to za dijete teška psihološka rana i da mu treba pomoć. Ali ovima u bolnici nije.
Nijedan državni servis ne radi
Ma nema tu velike tajne. Tragični podatak iz popisa stanovništva da je Hrvatska u deset godina ostala bez 413.056 ljudi presudno je povezan s unisonim iskustvom građana da ne funkcionira nijedan servis kojim upravlja država. Gdje god pogledaš, sustav ne radi. Kao da ti se smiju u lice.
Pa i Državnom zavodu za statistiku treba više od godinu dana da obradi popis. Sjetimo se da su Kinezi krajem 2020. popisali 1,4 milijarde ljudi u svojoj državi, a rezultati su bili gotovi za pola godine.
Ljudi bježe glavom bez obzira
Bog će ga znati što ovi naši rade već godinu dana s ovo malo duša. I još nije gotovo. Bitno je valjda da je ravnateljica državnog zavoda Lidija Brković HDZ-ovka pa onda sve drugo može.
Eto zato ljudi bježe glavom bez obzira. Kaže mi jučer jedan vrijedni Slavonac da je morao zatvoriti farmu za 12.000 pilića jer Vindija, koja je otkupljivala njegov proizvod, plaća za 200 dana. I još je sretan što nikome nije ostao dužan.
Država ne radi svoj jedini posao
Hrvatska te država ne štiti ni u čemu, a samo je to njezin posao. Badava zakon koji kaže da se sva plaćanja moraju podmiriti za maksimalno 60 dana jer ako ne – nema veze. Državi se tu ne možeš obratiti za pomoć jer ako ti ne plaćaju, to je tvoj problem, ne njezin.
Pa pogledajmo, uostalom, javna bolnice, dužne ko Grčka i nikome ništa. Ali zato će se mahati zastavama, ratom, Vukovarom i domoljubljem. Pa ako ti to nije dosta, kofer u ruke i idi.
Tko normalan to može pojmiti?
A najčudovišniji od svih najnovijih primjera je onaj s majkom dvoje djece, Mihaelom, koju je bivši muž prije tri godine, pred dva mala sina, na cesti izudarao željeznim utegom tako da su joj glavu šivali na 13 mjesta, a šaku joj je potpuno smrskao.
Možda bi je i dokrajčio da krvlju oblivenoj ženi nisu pritekla upomoć dvojica prolaznika. Završio je u zatvoru na pet godina, ali otamo prijeti da će, kad izađe, ”dovršiti ono što je započeo”.
I što radi nadležni centar za socijalni rad? Obavještava je da će joj oduzeti djecu ”kako bi ih se zaštitilo” od eventualne osvete nasilnog oca. Kažu da su takav ”naputak” dobili od ministarstva i pozivaju je na sastanak da to svojeručno potpiše. Pa može li to itko normalan pojmiti?
Bolje da ništa ne zatrebate
Svi ti pusti socijalni radnici s fakultetima, psiholozi i ne znam kakvi sve stručnjaci za ljudske duše u strahu i patnji, traže djecu kao danak za svoju jalovost. Umjesto da vide kako će se spriječiti luđaka da ubije bivšu ženu i da djeca gledaju kako je masakrira, oni su se domislili da će dvojicu malih dječaka odvesti u dom i odvojiti ih od majke. Kakva patološka hladnoća. Kakav užas. I to pod patronatom državnog ministarstva.
Sretni su oni kojima od ove države momentalno ništa ne treba. Jer čim ti zatreba, izdat će te. Okrenuti glavu. Udariti te još jednom po gubici jer ih gnjaviš i uznemiravaš. Povlačiti te od nemila do nedraga i od uhljeba do uhljeba. Povrijediti te. Napraviti od tebe kretena.
A u međuvremenu će ti država uzimati pola od onoga što si krvavo zaradio, i tako dok te ne odnesu na groblje. Nije se tih 413.056 ljudi iselilo bez crnoga vraga i ostavilo sve za sobom u ovoj lijepoj domaji razglavljenoj u rasulu i propasti.