Konačno je počela velika ofenziva koju su Rusi toliko najavljivali. Može li Putin pobijediti?
Procjenjuje se da su Rusi za napad pripremili 300 tisuća ljudi, 1800 tenkova i stotine borbenih letjelica
Najnovije vijesti iz Ukrajine ne ostavljaju previše mjesta sumnji: počela je dugoočekivana ruska ofenziva. Vojni i politički vrh u Kijevu takav razvoj događaja najavljuje još od kraja prošle godine, kada je prevladavalo uvjerenje da će Putinov novi napad započeti tijekom proljeća.
S jačanjem ruskih udara na istočnom dijelu bojišta, u okolici Bahmuta, pomicao se i očekivani datum napada. Analize ukrajinskih obavještajnih službi koje su proteklih dana prenosili zapadni mediji spominjale su godišnjicu početka invazije, 24. veljače 2023., kao najvjerojatniji datum koji će za napad izabrati obljetnicama opsjednuti Rusi.
Kao i prije godinu dana, pokazalo se da je Vladimir Putin krajnje nepredvidiv. Ruski napad tada je započeo 24 sata nakon što su mediji pod kontrolom Kremlja ismijali tvrdnje da se priprema invazija na Ukrajinu. Putin je i ovoga puta pokušao iznenaditi pa je ofenzivu pokrenuo ne čekajući toplije vrijeme ili prigodan datum.
Može li Putin uspjeti?
Prema izvještajima s terena, ruske trupe u petak ujutro su počele velike napade na Bahmut, Avdiivku i Vuhledar, gradiće u Donjeckoj oblasti koje već tjednima bezuspješno pokušavaju osvojiti. Istovremeno, ruske raketne i zračne snage pojačale su napade na velike gradove nedaleko od linije bojišta, pa su tako ujutro žestoko gađani Harkov i Zaporožje.
Eksplozije se čuju i u Kijevu te drugim gradovima u unutrašnjosti, a o razmjerima napada svjedoči vijest da su Rusi u svom entuzijazmu poslali barem jednu raketu kroz zračni prostor Moldavije. Probuđena ruska agresivnost natjerala je zapadne analitičare da se zapitaju kakve su šanse za uspjeh ofenzive, te mogu li eventualni ruski uspjesi u Donjeckoj oblasti izazvati slom ukrajinske obrane i dovesti do velike pobjede Vladimira Putina.
Ruska vojska nije se proslavila
Rat su od samog početka obilježile krive procjene i pogrešni proračuni ruskih zapovjednika. Putin i njegovi generali podcijenili su ukrajinski otpor, precijenili sposobnosti vlastitih snaga i nisu uspjeli predvidjeti razmjere vojne i gospodarske potpore koju je Ukrajina dobila od SAD-a i europskih zemalja. Zbog svega toga, Kijev nije pao u roku od nekoliko dana kako je planirao Kremlj.
Štoviše, Putinove snage bile su potisnute potkraj ljeta i početkom jeseni, a Ukrajina je do studenog vratila velike dijelove teritorija koji su Rusi zauzeli u prvih nekoliko tjedana invazije. Jedina pobjeda koju su ruske snage zabilježile u posljednjih nekoliko mjeseci dogodila se u siječnju kada su se Ukrajinci povukli iz rudarskog grada Soledara u regiji Donjeck. U ruke okupatora pala su još neka sela u okolici Bahmuta, ali sve to zajedno teško da se može nazvati velikim uspjehom armije koju se do početka ovoga rata smatralo drugom oružanom silom svijeta.
Izvjesne su diverzije
U takvoj, prilično teškoj vojnoj i političkoj situaciji, počela je nova ruska ofenziva u Ukrajini. Izvjesno je da će težište napada ruskih snaga biti na istočnoj regiji Donbas. Andrij Černijak, dužnosnik ukrajinske vojne obavještajne službe, rekao je za Kyiv Post da je Putin naredio svojim oružanim snagama da zauzmu cijeli Donjeck i Lugansk do kraja ožujka. “Primijetili smo da ruske okupacijske snage preraspoređuju dodatne jurišne skupine, jedinice, oružje i vojnu opremu prema istoku”, rekao je Černijak uoči početka ofenzive.
Drugi ukrajinski dužnosnici i zapadni vojni analitičari vjeruju da će Rusija napasti i na ostalim frontovima, ali slažu se kako će primarna namjera tih akcija biti odvraćanje pažnje ukrajinskih zapovjednika. Jedan od mogućih pravaca sekundarnih napada je sa sjevera, iz Bjelorusije, gdje bi rusko zapovjedništvo moglo fingirati udar prema Kijevu nalik onome izvedenom početkom rata. Ako su točne procjene ukrajinskih obrambenih dužnosnika da je u Bjelorusiji trenutno samo 12.000 ruskih vojnika, teško da će napad iz tog smjera biti nešto više od puke diverzije.
Glavni pravci napada
Prilično je izvjesno da rusko zapovjedništvo, ni uz pojačanja koja su stigla nakon mobilizacije, nema snage napasti duž čitavog 600 kilometara dugačkog istočnog dijela fronta. Zapadni analitičari vjeruju da će se napad razviti u dva ili tri velika kraka, koji će se pokušati omotati oko strateški važnih gradova u Donjeckoj oblasti. Stižu i izvještaji o tome da se ruske snage gomilaju u Zaporoškoj oblasti, što sugerira kako će uskoro početi napad na jugu.
Kako je navedeno na brifingu za medije ukrajinskog Glavnog stožera održanom u utorak, uoči početka ofenzive ruske snage testirale su pet točaka na liniji fronta. Ukrajinci su kazali da se ruske trupe pregrupiraju na različitim dijelovima bojišnice te izvode napade blizu Kupjanska u regiji Harkov, te Limana, Bahmuta, Avdiivke i Novopavlivke u istočnom Donjecku.
Uspjeh ruske ofenzive ovisit će o tome je li vojni vrh sposoban ispraviti dva velika propusta koja su uzrokovala dosadašnje debakle: lošu logistiku i slabu koordinaciju pješaštva, oklopa, artiljerije i zračne potpore, koji moraju biti pažljivo usklađeni kako bi ostvarili sinergiju, što je princip poznat kao kombinirano ratovanje. Kada je u siječnju objavilo imenovanje generala Valerija Gerasimova za glavnog zapovjednika snaga u Ukrajini, rusko ministarstvo obrane istaknulo je “potrebu organiziranja bliže interakcije između vrsta i naoružanja trupa”. Drugim riječima, doveden je čovjek koji je trebao poboljšati kombinirano ratovanje.
Jesi li novi zapovjednik stigao uvježbati regrute?
Michael Kofman, američki stručnjak za ruske oružane snage i suradnik Centra za novu američku sigurnost, think tanka sa sjedištem u Washingtonu, smatra da je Rusija uglavnom prevladala logističke probleme. “U ruskoj logistici je bilo dosta reorganizacije i prilagodbe. Mislim da analiza ruskih logističkih problema općenito pati od previše anegdotalnih primjera i neupućenog mudrovanja”, rekao je analitičar za Politico.
Ako je tako, uspjeh ofenzive ovisi o tome je li Gerasimov uspio kombiniranom ratovanju naučiti jedinice popunjene novim regrutima. S obzirom na to koliko je vremena imao na raspolaganju, nije vrlo vjerojatno da mu je to pošlo za rukom. U svakom slučaju, razmjeri uvježbanosti ruske vojske bit će poznati vrlo brzo, čim se razmaše upravo započeta ofenziva.
Michael Kofman smatra da agresori neće polučiti veliki uspjeh. Taj analitičar savjetuje ukrajinskim snagama da pokušaju “apsorbirati ruski napad i iscrpiti ruski ofenzivni potencijal, a zatim preuzeti inicijativu kasnije ovog proljeća. S obzirom na to da će u napadu biti potrošeni streljivo, oprema i elitne jedinice, to bi moglo oslabiti rusku obranu”, uvjeren je Kofman.
Ima li Rusija dovoljno vojnika?
Zanimljivo, s procjenom tog američkog analitičara slažu se ruski vojni blogeri, vrlo utjecajna grupacija na medijskoj sceni Rusije. Oni odavno zahtijevaju još jedan val mobilizacije, tvrdeći kako su trenutno angažirane vojne snage nedovoljne za probijanje ukrajinske obrane. Slično rezonira bivši ruski obavještajni časnik i paravojni zapovjednik Igor Girkin, koji je odigrao ključnu ulogu u aneksiji Krima 2014. godine. On je uvjeren da će biti potrebno više valova mobilizacije kako bi se obranu Ukrajine nadvladalo čistom brojnošću ruskih snaga.
U prilog tezi o premalom broju ruskih vojnika idu podaci kojima raspolažu zapadni vojni analitičari, a prema kojima Ukrajina i Rusija na bojišnici trenutno imaju raspoređen otprilike isti broj boraca. To znači da general Gerasimov nije ni blizu toga da postigne omjer tri prema jedan, koji vojna doktrina smatra potrebnim za relativno siguran uspjeh napadačkih snaga.
Golem broj tenkova i aviona
Prema izvještaju ukrajinskog obavještajca koji je u utorak citirao The Telegraph, Rusija je za napad pripremila 1800 tenkova, 3.950 oklopnih vozila, 2.700 topničkih sustava, 810 višecijevnih raketnih sustava iz sovjetske ere, 400 borbenih zrakoplova i 300 helikoptera. U Ukrajini se trenutno nalazi ukupno 300 tisuća ruskih vojnika. Riječ je o broju ljudi i količinama oružja znatno većim od onih koje je Rusija poslala u invaziju prije gotovo godinu dana.
U obzir treba uzeti i izvještaj analitičara Instituta za proučavanje rata (ISW), koji su izvijestili da je Rusija u regiju Lugansk poslala najmanje tri vrhunski uvježbane divizije. Među njima je navodno i 90. tenkovska, jedna od elitnih vojnih jedinica kojima raspolaže Kremlj. S obzirom na takvu posvećenost ruskog vrha novoj ofenzivi, ne čudi uvjerenje nekih zapadnih analitičara da će napadači ostvariti značajne uspjehe u prvoj fazi operacije.
Ukrajina i Zapad moraju izdržati
Prema analizi jednog od takvih pesimista, umirovljenog pukovnika britanske vojske Richarda Kempa, vrlo je važno da eventualna uspješna ofenziva ruske vojske ne obeshrabri Zapad. To bi moglo rezultirati pojačanim pritiskom na Kijev, koji bi se tada našao u situaciji da traži nepovoljnu nagodbu s agresorom. Drugi stručnjaci uvjereni su da će, ako se podrška Zapada Ukrajini održi, Putin u nekom trenutku uplašiti teških gubitaka i odustati od borbe.
“Putinova neodlučnost pri donošenju ratnih odluka pokazuje njegovu želju da izbjegne riskantne poteze koji bi mogli ugroziti njegovu vladavinu ili izazvati međunarodnu eskalaciju – usprkos činjenici da njegov maksimalistički i nerealan cilj, potpuno osvajanje Ukrajine, vjerojatno zahtijeva preuzimanje daljnjeg rizika”, stoji u ovotjednoj analizi Instituta za proučavanje rata. Dakle, Ukrajincima je preostalo braniti se najbolje što mogu, a zapadnim saveznicima ubrzati dostavu pomoći. Ako zaustave ovu ofenzivu, to će otvoriti prostor za početak nove, možda i završne faze rata.