Merkel i Trump, evidentno je, pretjerano se ne simpatiziraju, ali što to znači za poziciju Hrvatske
Zagrebu su neophodna oba saveznika, a to je praktički nemoguća misija
Zastrašujuća žestina i nasilništvo u demontracijama protiv predsjednika Donalda Trumpa na summitu G-20 u Hamburgu, duboko su razočarali američke dužnosnike. “Ta je atmosfera posljedica kampanje koja se u Europi, prije svega u Njemačkoj i Francuskoj, već dugo vodi protiv predsjednika Trumpa. Umjesto da summit G20 pridonese boljem razumijevanju i zbližavanju SAD-a te Njemačke i Francuske, može se, zbog takvog ponašanja, dogoditi suprotno”, upozorio je američki diplomat na službi u EU koji je zbog delikatnosti teme želio ostati anoniman.
“Njemačka i Francuska odgovorne su za poticanje sukoba dijela Europe i SAD-a”, zaključio je. To je, međutim, tek djelomično točno. Trump je, naime, prvi počeo: u predizbornoj kampanji bespoštedno je napadao Njemačku. Najprije je osudio izbjegličku politiku Angele Merkel, a potom je zaprijetio da će uvesti carine na uvoz njemačkog čelika i automobila.
Zatim je najavio da će Berlin morati snositi veće troškove za NATO pakt te smanjiti svoj trgovinski suficit sa SAD-om, a na kraju je, napustivši sporazum o klimatskim promjenama u Parizu, potkopao jedan od glavnih prioriteta politike Angele Merkel. Trump je upozorio u svibnju da je sve to vrlo loše za SAD te je jasno poručio: “I to će se promijeniti”. Kancelarka Merkel odmah je odgovorila da je prošlo vrijeme u kojem se njena zemlja mogla potpuno osloniti na druge te da “Europljani sada moraju preuzeti sudbinu u svoje ruke”.
Rat između Angele Merkel i Donalda Trumpa
Sve upućuje da se Angela Merkel tijekom 11 godina obavljanja kancelarske dužnosti nije susrela s takvim problemima kakve joj stvara Donald Trump. U njihovu rješavanju ne pomaže joj niti njena već nadaleko poznata “strpljiva diplomacija” i vještina u “rješavanju izazova koje su pred nju postavili najnepredvidljiviji svjetski čelnici”. Odnos između Merkel i Trumpa razvijao se u fazama, objasnio je Thomas Kleine-Brockoff, bivši dužnosnik njemačke vlade koji je potpredsjednik njemačkog Marshallovog fonda.
“U početku je kancelarka smatrala da mogu pronaći zajednički jezik i postići kompromise, no na kraju je morala odustati. Analizirala je Trumpa, razrađivala različite scenarije i pristupe za suočavanje s njim, ali ubrzo je shvatila da od toga nema nikakve koristi.” Dijametralno suprotnih svjetonazora, temperamenata, stilova vođenja politike te potpuno drugačijim vizijama Europe i svijeta, dva najvažnija svjetska lidera, nikako ne uspijevaju pronaći zajednički jezik.
“Merkel pokušava otkriti kako se uspješno nositi s Trumpom, a to nije lako”, objasnio je glavni urednik uglednog političkog tjednika Der Spiegela, Klaus Brinkbäumer. Njeni suradnici pričaju kako se Merkel pokušala približiti Trumpu pozivajući u proljeće njegovu kćerku Ivanku Trump na konferenciju o pravima žena u Berlinu. No, bez ikakva vidljivijeg rezultata. Njemački diplomati žale se kako još uvijek ne znaju kome se obratiti u State Departmentu o ozbiljnim pitanjima, pa čak ni tko su njihovi sugovornici u Bijeloj kući.
Merkel kritična prema Trumpu preko svih očekivanja
“Sve su to razlozi zbog kojih je Merkel bila puno kritičnija prema Trumpu nego što bi to bilo tko očekivao”, zaključio je Brinkbäumer. Jeremy Shapiro, bivši dužnosnik State Departmenta koji je bio zadužen za europska pitanja u administraciji predsjednika Baracka Obame, objasnio je kako “Merkel razumije da je ona najmoćnija osoba u Europi te da mora javno objasniti zašto je protiv Trumpa”.
Merkel je nedavno u intervjuu za njemački Die Zeit izjavila da američka administracija vidi globalizaciju više kao proces koji se ne odnosi na win-win situaciju, nego govori isključivo o pobjednicima i gubitnicima. Kao odgovor na Trumpova povlačenja iz Pariškog klimatskog sporazuma i njegovog naginjanja prema protekcionizmu, Merkel je prošlog tjedna u govoru pred Bundestagom izjavila da “svatko tko vjeruje da može riješiti probleme ovog svijeta izolacionom i protekcionizmom, čini veliku pogrešku”.
Njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel kazao je pak u intervjuu za radio stanici Deutschlandfunk da postoje stvari koje izazivaju veliku zabrinutost jer sve upućuje da bi SAD mogle započeti trgovinski rat protiv Europe. A to bi, upozorio je, “svakako izazvalo reakciju Europe”. Cecilia Malmstrom, zadužena za trgovinu u Komisiji EU, također nije krila strah. “Zabrinuti smo za neke od signala koji dolaze iz SAD-a i mi smo prenijeli te zabrinutosti američkim prijateljima.”
Otvorena najava trgovinskog rata
Kancelarka Merkel je u intervjuu za Die Zeit izjavila da je “predsjednik Trump izabran za predsjednika od strane mnogih koji su skeptični spram globalizacije, a on se osjeća obveznim spram tih birača”. “Protekcionizam i izolacionizam sprječavaju inovacije i to je dugoročno nepovoljno za sve, a posebice za one koji računaju na izolacionizam, čak i ako koriste drugu terminologiju za to”, dodala je Merkel.
Zbog tako udaljenih i nepomirljivih stajališta dviju moćnih svjetskih velesila, Hrvatska se našla u vrlo delikatnoj situaciji. Zagrebu su, naime, neophodna oba saveznika, no problem je što je to trenutačno praktički nemoguća misija. A vladajuća koalicija nije do kraja jasno definirala poziciju Hrvatske.
Delikatna pozicija Hrvatske
Dok je američki predsjednik Donald Trump zadovoljan što je Hrvatska jedan od inicijatora projekta Tri mora, Jadran-Baltik-Crno more, dotle utjecajni njemački list Die Zeit upozorava kako je to stara opsesija poljskih nacionalista i konzervativaca koje Trump koristi kao bi zaoštrio podjele unutar EU te zabio nož u leđa njemačko-francuskoj inicijativi o jačanju EU. Također, Amerikanci očekuju da će inicijativa Tri mora biti brana uspostavi boljih odnosa između EU-a i Rusije.
Dok se Kolinda Grabar Kitarović hvali da je jedan od inicijatorica te inicijative koja treba strateški repozicionirati Hrvatsku, premijer Andrej Plenković još nije jasno iznio svoje stajalište. Možda se ne izjašnjava jer mu nije po volji da mu je Kolinda Grabar Kitarović, dok je on zaokupljen rješavanjem teških unutarnjih problema, preotela vanjskopolitičku inicijativu. A možda je, kao osvjedočeni pristalica EU, krajnje rezerviran prema inicijativi predsjednice kojoj se Njemačka otvoreno protivi.
Osim toga, Berlin, do čijeg mišljenja Plenković iznimno drži, ne krije da bi prva zadaća Hrvatske trebala biti pridonositi stabilnosti na jugoistoku Europe te pomoći državama zapadnog Balkana da uđu EU. Njemačka je vrlo sumnjičava prema ideji Tri mora jer smatra da sadašnje vodstvo Poljske želi obnoviti svoju zonu utjecaja u području između Baltika i Crnog mora, koju je u prvoj polivici prošlog stoljeća promovirao ultrakonzervativni katolik Józefa Piłsudskog.
Poljska želi oslabjeti utjecaj Njemačke
Namjera poljskog predsjednika Andrzeja Dude, sukladna je težnjama Washingtona da izazove podjelu Europu na staru i nova. U staru Europu, predvođenu Francuskom i Njemačkom, Trump, naime, nema nikakvog povjerenja, dok u Poljsku i zemlje Višegradske skupine, prije svega, polaže velike nade da će biti protuteža novom njemačko-francuskom savezu.
Poljaci su euforično dočekali Trumpa u Varšavi jer su njegov nacionalizam i protekcionizam vrlo bliski njihovim političkim stajalištima i ambicijama. Trumpu također odgovara ta inicijativa jer jača podjele unutar EU i time slabi Europu koja zbog toga postaje još ovisnijom od SAD-a. I dok se Pariz, Bruxelles i Berlin žele što više distancirati od Washingtona, u kojem vlada predsjednik Trump, predsjednik Duda izjavljuje kako je “jedinstvo i sigurnost Europe” nezamislivo bez SAD-a.
Inicijativa Tri mora se, dakle, savršeno uklapa u američke geostrateške planove, a pomaže Varšavi da se čvršće postavi spram Njemačke prema kojoj je povijesno nepovjerljiva. Uz to, jačanje savezništva s SAD-om Poljskoj pomaže da učvrsti svoju poziciju spram Rusije, svog povijesnog neprijatelja. U nedavno intervjuu Merkel je kazala da ima odgovornost i obvezu brinuti se i pokušati razumjeti osobu i partnere s kojima razgovara. No, očito joj takav pristup kod Trumpa ne uspijeva.
Merkel ne uspijeva udobrovoljiti Trumpa
Njeni suradnici tvrde da je Merkel spremna slušati ponekad i ljutite monologe i tražiti kompromisna rješenja, premda je zbog toga doživjela brojne kritike onih koji smatraju da je previše meka u pregovorima. Kancelarki Merkel, primjerice, zamjeraju što je bila previše tolerantna spram ruskog predsjednika Vladimira Putina s kojim je desetak puta razgovarala pokušavajući mu podastrijeti dokaze o ruskoj invaziji na Krim i Ukrajinu. No, kad je u pitanju Trump, kancelarki Merkel ne pomaže njeno pregovaračko umijeće.
Do sada su njemački diplomati uvijek držali aksioma, izjavila je Daniela Schwarzer, ravnateljica njemačkog vijeća za vanjske odnose u Berlinu, “umjesto da se raspiruju sukobe, bolje ne govoriti previše”. Claudia Major iz Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove objasnila je da je značajan dio njemačke povećane snage i odgovornosti u svijetu, u posljednjih nekoliko godina bio vrlo dobro uokviren i pokriven smirenim i racionalnim ponašanjem Angele Merkel.
Budući da Njemačka ima izvozno orijentirano gospodartsvo, a da na leđima nosi teret krvave prošlosti, Angeli Merkel ne pada na pamet da se uključi u borbu oko prevlasti na globalnoj političkoj ili ekonomskoj sceni ili pak za vojnu dominaciju. Umjesto toga, zalaže se za globalizaciju i mir te razvijanje što boljih odnosa s različitim državama jer su to preduvjeti za uspješan ekonomski razvoj Njemačke. Njemački dužnosnici često ponavljaju da je njihovoj zemlji, kao najvećoj europskoj ekonomiji, kao niti jednoj drugoj na svijetu, odgovara skladan, svjetski poredak koji se temelji na poznatim pravilima.
Nekad saveznici, sad na suprotnim stranama
Budući je u Hamburgu, rodnom mjestu Angele Merkel, ugostila tri svoja najveća neprijatelja, šefove Rusije, SAD-a, i Turske, Vladimira Putina, Donalda Trumpa i Tajipa Erdogana, novinari su joj postavili pitanje je li prije godinu dana mogla zamisliti takav susret. Merkel je lakonski odgovorila da mora prihvatiti odnose onakvima kakvi jesu. SAD, Rusija i Turska, bili su veliki i cijenjeni politički i ekonomski partneri Njemačke, no upravo za vladavine kancelarke Merkel našli su se na suprotstavljenim stranama.
Njemačka je na permanentom udaru Donalda Trumpa, turski predsjednik Erdogan optužio je Berlin da udomljuje teroriste te da je time Njemačka počinila samoubojstvo, a američke i njemačke obavještajne službe upozoravaju na mogući ruski hakerski udar tijekom predizborne kampanja i izbora u Njemačkoj. Unatoč toga, glavni je problem za njemačku kancelarku upravo Donald Trump. Kako pada njegova popularnost kod kuće, tako raste njegova nepopularnost u Njemačkoj pa i na cijelom kontinentu, a to sve više produbljuje ponor između dviju država.
Zbog toga će od sada Njemačka inzistirati na jačanju savezništva s Francuskom te jačanju zajedništva u novoj EU, jer to drži jedinim mogućim odgovorom agresivnoj politici Washingtona. Budući će Njemačka i Francuska biti mozak i srce novog projekta EU, Hrvatska će morati dobro razmisliti kako se postaviti u toj situaciji. Ne bi bilo pametno odreći se bilo koga: EU i Njemačka mogu bitno pomoći razvoju Hrvatske, dok EU još ne može bez SAD-a koji ima vojni budžet dvostruko veći od svih država članica EU zajedno.