Nakon prilično dramatičnog kraja jedne političke ere, ovaj će čovjek pokušati izvući Brazil iz krize
Bivšu predsjednicu Dilmu Rousseff naslijedio je Michel Temer
Mora da su ulični prodavači koji su se 31. kolovoza smjestili oko brazilskog kongresa bili prilično razočarani. Policija je, naime, očekivala kako će se ondje okupiti tisuće ljudi kako bi dočekali kraj procesa opoziva, sad već bivše, brazilske predsjednice Dilme Rousseff, piše Economist.
No, tog 31. kolovoza prostor ispred kongresa ostao je zjapiti sablazno prazan, a Dilmin donedavni vicepredsjednik Michel Temer prisegnuo je svega par sati nakon što je parlament Rousseff izglasao nepovjerenje.
Prilično dramatičan kraj jedne ere
Taj je događaj, prilično prigušeno, označio kraj jedne dosta osobite ere. Dilmina lijevo orijentirana Radnička stranka (PT) dominirala je posljednjih 13 godina brazilskom političkom scenom, ali se sad, nakon što je Rousseff opozvana, jednostavno raspala.
A sve je počelo još 2003. kad je Luiz Inácio Lula da Silva, Dilmin prethodnik i mentor, inauguriran kao prvi brazilski predsjednik iz radničke klase. Rousseff je, pak, bila prva žena u brazilskoj povijesti koja je predsjedala zemljom. Bilo je to vrijeme koje će mnogi Brazilci pamtiti po tome što se 40 milijuna ljudi izvuklo iz siromaštva. Mnogi će PT-u zbog toga, dakako, ostati zahvalni.
Dilma za svoj opoziv optužuje elite
Pa ipak, čini se da je Dilmin prilično strastven govor, koji je 29. kolovoza održala pred parlamentom, tek rijetke ganuo. Rousseff je, naime, u tom govoru beskompromisno isticala kako optužbe protiv nje (predbacivalo joj se kako je manipulirala državnim proračunom kako bi prikrila alarmantan proračunski deficit) nisu kazneno gonjive.
Štoviše, svoju je situaciju usporedila s patnjama koje je doživjela za vrijeme brazilske diktature koja je trajala od 1964. do 1985. godine. Isiticala je kako ju je sad, kao i onda, progonila konzervativna politička poduzetnička elita ne bi li je tako spriječila da nastavi voditi svoju politiku u čijem se fokusu nalazila borba protiv siromaštva.
Za sobom je ostavila najveću krizu u modernoj povijesti
No, ostaje činjenica kako je njezin vrtoglavi pad nastupio u trenutku u kojem brazilsko gospodarstvo prolazi kroz najdublju recesiju u svojoj povijesti, što je, usput, djelomično i njezina krivica. A nije joj pomogao ni ogroman korupcijski skandal povezan s državnom naftnom kompanijom Petrobras iz koje je ilegalno izvučeno nekoliko milijardi dolara.
Na kraju su se protiv nje okrenuli ljudi koje je svojom socijalnom politikom nastojala zaštititi. Što, pak, nimalo ne čudi s obzirom na to da je trenutačno 12 milijuna Brazilaca nezaposleno, ili otprilike svaki deveti radno sposoban građanin. Usto, došlo je do pada gospodarskog rasta za čak 3.8 posto, dok se inflacija, istovremeno, popela na gotovo 10 posto.
Brazilskoj centralnoj banci, stoga, nije preostalo ništa drugo nego kamatne stope ostaviti na 14.25 posto. No, čak je i to direktno povezano s Dilminom politikom. Ona je, naime, za vrijeme svog prvog mandata (2011.-2014.) središnju banku prisilila na prepranu ublažavanje monetarne politike.
Investitori pozdravili inauguraciju Temera
Temer sad obećaje kako će ponovno pokrenuti brazilsko gospodrastvo i to dijametralno suprotnom politikom od Dilmine. Investitori su s oduševljenjem reagirali na njegov govor o privatizaciji, deregulaciji i fiskalnoj disciplini. “Vodimo se za time da trošimo onoliko koliko zaradimo”, rekao je u svom prvom televizijskom obraćanju naciji.
Njegov ekonomski tim, prevođen ministrom financija Henriqueom Meirellesom, ljudima ulijeva povjerenje. Dokazuje to i podatak da se brazilsko tržište dionicama, otkako je on stupio na vlast, stabiliziralo, a isto se dogodilo i realom, brazilskom novčanom valutom. Troškovi osiguranja državnih obveznica također su pali za četvrtinu.
Građani ne želi Temera, traži prijevremene izbore
Upravo je stoga zanimljiv podatak kako Temer u narodu nije gotovo nimalo popularniji od Dilme. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju kako ga podržava svega 20 posto birača. Njegova stranka, Brazilski demokratski pokret (PMDB), bila je, naime, upletena u aferu Petrobras – baš kao i Dilmin PT. Stoga polovica brazilskog biračkog tijela zahtjeva nove, prijevremene predsjedničke izbore.
Stručnjaci su po tom pitanju podijeljeni. Smatraju kako bi takav rasplet situacije, s jedne strane, pridonio povratku povjerenja brazilskog građanstva u politiku, no, s druge strane, stručnjaci smatraju kako bi prijevremeni predsjednički izbori postponirali hitno potrebne gospodarske reforme. Samom Temeru ostavka ne pada na pamet, što bi bio povod za raspisivanje prijevremenih izbora.
Stručnjaci predviđaju katastrofu ne poduzme li se nešto
On će se, umjesto toga, upustiti u herojski podvih rješavanja brazilskih kaotičnih javnih financija. Kad je Rousseff započela svoj prvi mandat zatekla je gospodarstvo s rastom od 3.1 posto, ali je za sobom ostavila deficit od 2.7 posto. Zbog toga je porastao i trošak zaduživanja što je dodatno pogoršalo fiskalnu situaciju u zemlji. A alarmantan je i podatak kako ukupni deficit iznosi 10 posto BDP-a.
Stručnjaci zato upozoravaju da će javni dug do 2022. godine, ne poduzme li se ništa, premašiti za 110 posto BDP-a – dvostruko više nego što je to bio slučaj kad je Dilma preuzela vlast. A napominju i kako će nakon toga samo još dodatno nastaviti rasti.
To bi, kako ističu, u konačnici dovelo do toga da država više neće moći ispunjavati svoje novčane obveze ili, pak, do hiperinflacije koja se ne pamti od perioda koji je uslijedio nakon pada diktature 1985. godine. Situaciju je tad riješio Itamar Franco, čovjek koji se predsjeničke pozicije dokopao slično kao i Temer. Franco je, naime, bio dopredsjednik sve dok njegov šef Fernando Collor zbog korupcijskih afera nije opozvan.
Temer najavljuje korjenite strukturalne promjene
Temer se sad nada kako će njegov mandat ostati zabilježen jednako čudotvorno kao i Francov. Kako bi se to doista dogodilo računa na to da će sljedeće dvije mjere rezltirati željenim učinkom: 20-godišnje zamrzavanje javne potrošnje i reformu mirovinskog sustava. No, za realizaciju obiju mjera bit će nužno mijenjati ustav.
Ali, stručnjaci najavljenim mjerama nisu osobito oduševljeni. Kažu kako nisu dovoljno ambiciozne. A ni novi proračun, koji je predstavljen 31. kolovoza, nije ih umirio. Novi plan bi, tvrde, tek umjereno reducirao deficit na 2 posto BDP-a, a vlada se, uz najavljeno zamrzavanje javne potrošnje, do izlaska iz krize ne bi izvukla do 2021. godine. Javni dug dosegao bi, tako, svoj vrhunac od 90 posto BDP na početku 2020-ih.
Slažu se, doduše, kako bi taj potez spriječio katastrofu, ali bi ujedno brazilsko gospodaratvo onemogućio u tome da reagira na neplanirane ekonomske šokove kao što su nagli pad rasta gospodarstva ili bijeg stranih investitora iz zemlje.
Bez rezova nema napretka
Problem je u tome što bi brže reduciranje deficita, s političke strane, bilo prilično bolan potez. Brazilci žele više javnih usluga, a ne manje. Jedno u srpnju provedeno istraživanje pokazalo je da je trećina Brazilaca zbog ekonomske krize odustala od svog privatnog zdravstvenog osiguranja; oslanjaju se na državne klinike. Otprilike 14 posto roditelja ispisalo je zbog krize svoju djecu iz privatnih obrazovnih ustanova.
Pa ipak, stručnjaci misle kako su značajni rezovi mogući i bez da se oni provedu preko leđa običnih građana. Izdaci na plaće rasli su, za vrijeme PT-a, dvostruko brže od gospodarskog rasta. Teško je povjerovati kako je sve to bilo mudro i učinkovito, kažu.
PT ostaje bez političke budućnosti
PT će kao opozicija biti u bespomoćnoj poziciji. Demoralizirani recesijom i skandalom, za gradonačenička mjesta natjecat će se u listopadu na lokalnim izborima upola manje PT-ovih kandidata nego pred četiri godine. Neki kandidati odrekli su se čak u svojim brošurama prepoznatljive crvene zvijede. Lula, još uvijek najpoznatiji PT-ov vođa, upleten je u aferu Petrobras. Nekolicina ostalih vođa služi zatvorske kazne.
Kao što je to bio često slučaj u brazilskoj politici, moglo bi se pokazati kako će novi predsjednik u probleme zapasti zvog svojih prijatelja. Za izglasavanje njegovih predloženih gospodarskih reformi bit će potrebna tropetinska većina u oba doma brazilskog parlamenta.
Hoće li mu leđa okrenuti vlastita stranka?
Što je još važnije, Temerova stranka PMDB zalaže se za mnogo ograničeniju primjenu njegovih strukturalnih reformi. Žele, naime, razinu javne potrošnje u sektorima zdravstva i obrazovanja (što iznosi otprilike jednu trećinu držanog proračuna) ostaviti na dosadašnjem nivou. A neizgledno je i da će podržati njegove druge reforme kao što su planirane promjene zakona o radu te reformu porezne politike.
Stoga bi Temer, umjesto da ostane upamćen kao Itama Franco, u povijest mogao ući kao Jose Sarney, dopredsjednik koji je preuzeo vlast 1985. nakon pada diktature, On je, naime, predložio niz umjerenih reformi koje su samo pogoršale gospodarsku krizu u zemlji. No, zahvaljujući takvom razvoju događa profitirao je 1989. samo spomenuti populist Fernando Collor.