Ruglo i nacionalna sramota

Otvarajući tih 32 kilometra autoceste, danas zatvoreni bivši premijer Ivo Sanader, ponosno je rekao kako ”i u vremenima kada velika gospodarska kriza trese cijeli svijet Hrvatska ide dalje”. Tada još nije postojao glasoviti Projekt Slavonija, pa će tek 13 godina kasnije, početkom prosinca prošle godine, aktualni premijer Andrej Plenković, otvarajući 25 kilometara dugu dionicu autoceste A5 od Osijeka do Belog Manastira, ispraviti taj povijesni propust i reći kako je i to, ”također dio projekta Slavonija, Baranja i Srijem koji daje rezultate”.

A ti ”rezultati”, barem što se Hrvatskih autocesta tiče, danas su itekako vidljivi. Dovoljno je skrenuti na bilo koje odmorište, svejedno jeste li izabrali Beketince, Štrosmajerovac, Ivandvor ili Andrijevce – i bez obzira jeste li to učinili na zapadnoj ili istočnoj strani autoceste – uvjerit ćete se u nevjerojatnu zapuštenost tih 50 kilometara nekadašnjeg ponosa HAC-a. Danas su potpuno ruglo i nacionalna sramota zemlje koja sebe naziva turističkom. Kada na odmorištu Ivandvor, na plus 35, uđete u toalet zapljusnut će vas nepodnošljiv vonj mokraće: u muškom WC-u oba pisoara prekrivena su crnim najlonskim vrećama, a iz slavina dva umivaonika uzalud ćete pokušati iscijediti makar i nekoliko kapi vode. Ne rade.

U WC-u nema ni papira

Slično je i drugdje. Na odmorištu u Beketincima od dva pisoara u muškom WC-u jednog više nema. Na većini drugih ne radi fotoćelija nad pisarom koja bi trebala uključiti ispiranje vodom, pa je jasno zašto se širi toliki smrad. Naravno, nepotrebno je reći da ni u jednom WC-u (s izuzetkom WC-a za invalide na odmorištu Štrosmajerovac) nije bilo toaletnog papira. No, moguće da je pola role papira koja se ondje nalazila, ostalo iza nekog od putnika: na istočnoj strani autoceste, na odmorištu Andrijevci, vidjeli smo gospođu koja izlazi iz automobila austrijskih registracijskih pločica, odlazi u WC, potom se vraća do kola, uzima rolu toalet papira i vraća se u WC. Možda je i ona, kao vjerojatno i netko u onom invalidskom toaletu, u znak solidarnosti, ostavila rolu papira nekom sljedećem namjerniku.

O tome kakve su WC školjke, najbolje se da zaključiti odete li iza toaleta. Jer, ondje je stvarni toalet. Očito, putnici su zaključili kako je bolje obaviti nuždu iza WC-a nego u njemu. Svjedoče o tome hrpe toalet papira koji strše s travnatih površina. Na vratima WC-a, na odmorištu Ivandvor, s istočne strane autoceste, piše da je ”van upotrebe”. S obzirom na to kako izgleda, jasno je da ”van upotrebe” nije od jučer. Ali zato na ulaznim vratima u toaletni prostor naići ćete na plakate Hrvatskog Crvenog križa s objašnjenjem o pravilnom pranju ruku, popraćeno s 11 slika i upozorenjem da ruke valja prati bar 30 sekundi. Jedino ne piše kako to učiniti bez vode i sapuna i kako u toaletu, s obzirom na vonj, uopće izdržati 30 sekundi.

Opustošena dječja igrališta

Ako već direktor HAC-a, dr. sc. Boris Huzjan ili članovi nadzornog odbora Anđelko Kasunić, Nino Vela, Darko Kasap, Ladislav Turčinović i Branimir Jernić nisu zastali na nekom od odmorišta uz Slavoniku da bi koristili WC, teško je vjerovati da baš nitko od njih nikada nije stao na neko od odmorišta uz autocestu u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj… gdje će vas umjesto vonja mokraće zapuhnuti miris osvježivača zraka i dočekati voda, sapun i papirnati ubrusi.

Kakav su raskoš Hrvatske autoceste nekoć nudile vozačima na Slavoniki, dijelu europskog koridora V.c, koji bi preko Bosne i Hercegovine trebao spajati Baltik s Pločama na Jadranu, svjedoče i ostaci dječjih igrališta. Ljuljačke, klackalice, tobogani… i danas se, doduše, nalaze na odmorištima, ali ne na pravokutnicima pokrivenim plavim polimerom, gdje su nekoć bila, već razbacani u prostorijama uz toaletne čvorove.

Tu su i ostakljeni panoi, na odmorištu Ivandvor čak su četiri, poredani jedan do drugog, ali ni u jednom izlogu nema ničega. Trebali su, valjda, služiti promociji hrvatske turističke ponude. A odmah do njih je i interaktivni info-pult, koji naravno ne radi, pomalo nalik na galge pa nije čudo da je netko ondje stavio naljepnicu ”Vješala Zagreb”, urešenu omčom.

Kafić zjapi prazan, zatvoren godinama

Osoba koja je igrala važnu ulogu u izgradnji dijela Slavonike, od Osijeka do Đakova, kaže kako je bilo zamišljeno da se na odmorištima, tijekom turističke sezone, postave štandovi gdje će vlasnici slavonskih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava svoje proizvode moći ponuditi putnicima kad ondje zastanu. Iako premijer Plenković kaže kako Projekt Slavonija ”već daje rezultate”, začudo, takve se mogućnosti još nitko nije sjetio. Umjesto toga, na dvije benzinske crpke, možete kupiti uvozna pakiranja čipsa, kikirikija ili krekere, te licencirane napitke.

Posebna su priča dva bara, jedan s istočne, drugi sa zapadne strane Slavonike, na odmorištu Ivandvor. Uspijete li doći do prozora, na kojima je podeblji sloj lastavičjeg izmeta, vidjet ćete da su stolice, okrenutih sjedala, s nogama u zraku, poslagane po stolovima, a ondje je i šank i drugi inventar. Na krovu je čak i veliki klima uređaj, zemaljska i satelitska tv-antena, pa iako na vratima piše da bar radi svaki dan od 6 do 22 sata, zatvoren je godinama. Po naljepnici koja još stoji na vratima zatvorenog bara, na istočnoj strani autoceste, na odmorištu Ivandvor, vidi se da se nekoć zvao ”Laganini” i da je njime upravljala tvrtka Anax barovi i restorani, iz Sudskog registra izbrisana još prije deset godina.

Kao da se vozite privatnom autocestom

U vrijeme turističke sezone, kada Slavonika živne (tijekom zime prometa je vrlo malo pa vam se čini da se vozite privatnom autocestom, izgrađenom samo za vas) ovuda prolaze automobili mahom poljskih, slovačkih, mađarskih, rumunjskih i srpskih, uglavnom vojvođanskih registracijskih tablica. Tog utorka, kad smo se provozali Slavonikom, jedna rumunjska obitelj doručkovala je na klupi pod sjenicom.

Imali su sreće, za razliku od drugih, na ovoj ptice nisu ostavile neugodne tragove, pa uživaju u zalogajima prije nastavka puta prema Jadranu. Korištenje tog dijela autoceste, što naravno uključuje i odmorišta sa svim opisanim komforom, putnici će platiti 3,40 eura. Naravno, ista je cijena i izvan sezone, kada je od osam odmorišta, od 2. studenoga, do 30. travnja, pola zatvoreno. Mada su u svim toaletima, na zidovima postavljeni radijatori, a ne samo na onima koji su otvoreni i zimi.

Dobili smo zabavan od odgovor od HAC-a

Hrvatskim autocestama poslali smo upit i zamolili za odgovor tko održava osam odmorišta uz Slavoniku, koliko osoba radi na tom poslu i koliko često ih obilaze. Odgovor je prilično zabavan. Kažu kako su djelatnici ophodarske službe osim za poslove održavanja autoceste zaduženi i za uređenje i održavanje odmorišta zajedno s čistačicama, te da se ”odmorišta čiste svakodnevno i to po nekoliko puta, češće tijekom ljetne turističke sezone kada je pojačan promet.

A onda, valjda ipak svjesni do to baš nije tako, dodaju: ”Međutim, unatoč poduzetnim radnjama i naravno želji da odmorišta budu uredna tijekom cijele godine, na žalost ne uspijevamo u potpunosti ista održati čistima, a pogotovo tijekom ljetnog perioda kada je promet mnogostruko veći. Ponajviše zbog neodgovornih korisnika koji boraveći na odmorištu bacaju smeće na zelene i asfaltirane površine, odlažu ih pored kontejnera ili postavljenog koša za smeće, što zbog neodgovornih osoba, sakupljača boca, koji istresaju smeće tražeći boce te tako dodatno stvaraju našim djelatnicima probleme u održavanju urednosti odmorišta”.

”Isto tako”, stoji dalje u odgovoru HAC-a na Telegramov upit, ”važno je napomenuti da djelatnici HAC-a ne mogu biti prisutni 24 sata na odmorištima i u svakom trenutku održavati čistoću, jer isti obavljaju poslove na sigurnosti korisnika autoceste”.

U HAC-u ne znaju da se od 1. siječnja plaća eurima

Neslužbeno smo, međutim, saznali da se WC-i čiste dva puta tjedno (!), te da taj posao obavlja privatna tvrtka iz Slavonskog Broda. Ako već svakodnevno ne obilaze odmorišta, u HAC-u ne mogu reći kako ne znaju što se ondje zbiva. Naime, na svakom odmorištu je upozorenje kako su pod video nadzorom. Pa ako netko ukrade protupožarni aparat, kao recimo na odmorištu u Andrijevcima, na istočnoj strani Slavonike, lopovu ne bi trebalo biti teško ući u trag. Jer sigurno onamo nije došao pješice.

Sa Slavonike, vraćajući se iz pravca Svilaja, silazimo u Čepinu. Na naplatnoj kućici, dok plaćamo cestarinu, čitamo obavijest istaknutu ispod prozorčića: ”Nerezidentnima omogućeno plaćanje u eurima”. U HAC-u, očito, još ne znaju da je od 1. siječnja, dakle već gotovo osam mjeseci, umjesto kune, euro postao platežno sredstvo u Hrvatskoj. Kako za nerezidente, tako i za rezidente.