Premijer se danas, jubilarni 63. put u posljednjih nekoliko dana naljutio na pitanje o obračunu s gradonačelnicima i predizbornoj prirodi cijele priče koju iz nekog razlika u Vladi nazivaju poreznom reformom. Ne radi se, dakle, o tome da Vlada daje, a gradonačelnici oduzimaju. Ma kakvi. Gradonačelnici su, veli premijer, “dobili opciju da budu akteri u mogućem povećanju plaće”.
Važno je, dakle, da hrvatska javnost osjeti tu razliku. Nema nikakvog uvaljivanja gradovima, niti pokušaja da ih se prikaže kao Grincha koji otima poklone što im je pažljivo i ljupko zapakirala hrvatska Vlada na čelu s Andrejem Plenkovićem. Ne, stvar je proaktivna! On im daje priliku da – budu akteri u povećanju plaća. Ne moraju, dakako. Mogu, kako je rekao premijer, kazati da će sve ostati isto, a mogu i “nešto napraviti, pokrenuti se”.
Iz šupljeg u prazno, a u učinak blagotvoran
E sad, valjalo bi se i uozbiljiti prije nego količina sarkazma iz prethodnih pasusa pređe medicinski preporučenu dnevnu dozu. I kratko rezimirati još jednom o čemu se radi. Vlada iznenada i bez ikakvih konzultacija uzima užasno bitan izvor prihoda gradovima i općinama, što će posebno pogoditi one najveće i najrazvijenije – dakle, malo ili nikako će pogoditi sredine u kojima je na vlasti HDZ.
Pritom im daje mogućnost da ta sredstva nadoknade povećanjem poreza na dohodak, što će onda Banski dvori i pripadajući im mediji prikazati kao diverziju čelnika gradova – redom iz stranaka koje su opozicija na državnoj razini – protiv vlastitih građana. Pardon, ne kao diverziju, nego njihovu odluku da “ne budu akteri u povećanju plaća” i da se ne “ne pokrenu”, odnosno, “ništa ne naprave”.
Presipanje poreznog opterećenja iz jedne stavke u drugu tako će imati blagotvoran političko-propagandni učinak za vladajuću stranku, taman pred ulazak u najluđu izbornu godinu u hrvatskoj povijesti. Što nije dobro kazati u društvu premijera. Naljuti se.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zemlja kao ravna ploča
Pravo pitanje u cijeloj toj priči s Vladinim udarom na gradove, stoga, nije o čemu se tu zapravo radi – to je bilo jasno već nakon prvih najava o ukidanju prireza. Pravo pitanje je kako je, pobogu, moguće da takva priča – prolazi.
Da se medijske rasprave svode na pitanja tipa “Okej, vi tvrdite da je Zemlja okrugla, ali premijer kaže da je ravna ploča, kako to komentirate”? Na “ekskluzivne” izračune o tome koliko će plaće rasti ukidanjem prireza, iako će većina gradova biti prisiljena sve to odmah nadoknaditi povećanjem poreza na dohodak?
Inflacija je pojela povišice dok ih još nije ni bilo
Kako je moguća majka svih zabuna – da se, uopće, priča o povećanju plaću, kad se o tome ovdje ni ne radi. Barem ne kad je u pitanju njihova realna vrijednost. Svim danas predloženim mjerama, čak i onom oko mirovinskih doprinosa, koja je doista ozbiljno opasna, prosječne plaće će se jedva povećati za nekoliko desetaka eura. Nominalne plaće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Podsjetimo, prije nekoliko dana naslovi su nudili stanovito olakšanje. Inflacija je u travnju ove godine prvi put u godinu dana pala na – jednoznamenkastu. Na 8,8 posto. Samo tih, ohrabrujućih 8,8 posto koliko su svima, zapravo, manje plaće samo u odnosu na travanj 2022. godine, više je od svih šarenih drangulija što su građanima danas ponuđene u Banskim dvorima.
Plenkovićeva priča o povećanju plaća postaje farsa. Tih nekoliko desetaka eura već je ionako pojela inflacija
Ne optužuje premijer oporbu da uzima novce građanima, nego im daje priliku da "budu akteri u povećanju plaća"
Pravo pitanje u cijeloj toj priči s Vladinim udarom na gradove, stoga, nije o čemu se tu zapravo radi. Pravo pitanje je kako je, pobogu, moguće da takva priča - prolazi. Da se medijske rasprave svode na pitanja tipa “Okej, vi tvrdite da je Zemlja okrugla, ali premijer kaže da je ravna ploča, kako to komentirate” i slične
Možda je prognoza izrečena na ovom mjestu prije nekoliko dana bila mrvicu nepravedna prema premijeru Andreju Plenkoviću. Ne, ukidanje prireza gradovima i otvaranje mogućnosti da taj prihod nadoknade povećanjem stope poreza na dohodak nije poslužilo da premijer kaže da je on omogućio da građani imaju veće plaće, ali da im tu povišicu zla oporba koja vodi najveće hrvatske gradove oduzima. Ni blizu.
Premijer se danas, jubilarni 63. put u posljednjih nekoliko dana naljutio na pitanje o obračunu s gradonačelnicima i predizbornoj prirodi cijele priče koju iz nekog razlika u Vladi nazivaju poreznom reformom. Ne radi se, dakle, o tome da Vlada daje, a gradonačelnici oduzimaju. Ma kakvi. Gradonačelnici su, veli premijer, “dobili opciju da budu akteri u mogućem povećanju plaće”.
Važno je, dakle, da hrvatska javnost osjeti tu razliku. Nema nikakvog uvaljivanja gradovima, niti pokušaja da ih se prikaže kao Grincha koji otima poklone što im je pažljivo i ljupko zapakirala hrvatska Vlada na čelu s Andrejem Plenkovićem. Ne, stvar je proaktivna! On im daje priliku da – budu akteri u povećanju plaća. Ne moraju, dakako. Mogu, kako je rekao premijer, kazati da će sve ostati isto, a mogu i “nešto napraviti, pokrenuti se”.
Iz šupljeg u prazno, a u učinak blagotvoran
E sad, valjalo bi se i uozbiljiti prije nego količina sarkazma iz prethodnih pasusa pređe medicinski preporučenu dnevnu dozu. I kratko rezimirati još jednom o čemu se radi. Vlada iznenada i bez ikakvih konzultacija uzima užasno bitan izvor prihoda gradovima i općinama, što će posebno pogoditi one najveće i najrazvijenije – dakle, malo ili nikako će pogoditi sredine u kojima je na vlasti HDZ.
Pritom im daje mogućnost da ta sredstva nadoknade povećanjem poreza na dohodak, što će onda Banski dvori i pripadajući im mediji prikazati kao diverziju čelnika gradova – redom iz stranaka koje su opozicija na državnoj razini – protiv vlastitih građana. Pardon, ne kao diverziju, nego njihovu odluku da “ne budu akteri u povećanju plaća” i da se ne “ne pokrenu”, odnosno, “ništa ne naprave”.
Presipanje poreznog opterećenja iz jedne stavke u drugu tako će imati blagotvoran političko-propagandni učinak za vladajuću stranku, taman pred ulazak u najluđu izbornu godinu u hrvatskoj povijesti. Što nije dobro kazati u društvu premijera. Naljuti se.
Zemlja kao ravna ploča
Pravo pitanje u cijeloj toj priči s Vladinim udarom na gradove, stoga, nije o čemu se tu zapravo radi – to je bilo jasno već nakon prvih najava o ukidanju prireza. Pravo pitanje je kako je, pobogu, moguće da takva priča – prolazi.
Da se medijske rasprave svode na pitanja tipa “Okej, vi tvrdite da je Zemlja okrugla, ali premijer kaže da je ravna ploča, kako to komentirate”? Na “ekskluzivne” izračune o tome koliko će plaće rasti ukidanjem prireza, iako će većina gradova biti prisiljena sve to odmah nadoknaditi povećanjem poreza na dohodak?
Inflacija je pojela povišice dok ih još nije ni bilo
Kako je moguća majka svih zabuna – da se, uopće, priča o povećanju plaću, kad se o tome ovdje ni ne radi. Barem ne kad je u pitanju njihova realna vrijednost. Svim danas predloženim mjerama, čak i onom oko mirovinskih doprinosa, koja je doista ozbiljno opasna, prosječne plaće će se jedva povećati za nekoliko desetaka eura. Nominalne plaće.
Podsjetimo, prije nekoliko dana naslovi su nudili stanovito olakšanje. Inflacija je u travnju ove godine prvi put u godinu dana pala na – jednoznamenkastu. Na 8,8 posto. Samo tih, ohrabrujućih 8,8 posto koliko su svima, zapravo, manje plaće samo u odnosu na travanj 2022. godine, više je od svih šarenih drangulija što su građanima danas ponuđene u Banskim dvorima.