Pregled slučaja: Kako hrvatsko pravosuđe može pomilovati Perkovića osuđenog u Njemačkoj, tko je podnio molbu i što sada

1. Tko je od Milanovića tražio ovo pomilovanje?

Doznajemo da je u ime Josipa Perkovića njegova supruga, koja za to ima ovlast prema Zakonu o pomilovanju, napisala predsjedniku RH da traži za svog muža oprost izvršenja kazne zatvora. To isto, dakle oprost kazne, u ime Zdravka Mustača, zatražio je njegov sin.

“Do podrške skupine generala došlo je u svega nekoliko dana. Naime, ja sam razgovarao s jednim od njih, te mi je rekao da je s Perkovićem radio šest-sedam godina. Opisao mi je njegove zasluge u Domovinskom ratu te smo došli na ideju da oni sve to opišu u pismu koje ćemo priložiti uz molbu za pomilovanje. Oni su tzv. svjedoci karaktera”, objasnio je Nobilo.

Pismo generala danas je poslano u Ured predsjednika, a molbe za pomilovanja odvjetnik Nobilo predaje Ministarstvu pravosuđa koji ih zatim šalje predsjedniku. Takva je zakonom propisana procedura”, potvrdio je danas za Telegram odvjetnik Nobilo kojeg smo pitali i što očekuje od Milanovića.

“Ne znam što će predsjednik Milanović napraviti, no znam što bi napravio predsjednik Franjo Tuđman. On bi ih obojicu pomilovao. Dok sam pripremao mobu za pomilovanjem, Krunislav Olujić koji je bio šef UNS-a, potvrdio mi je da je Tuđman na jednom sastanku održanom tamo rekao: ‘Zapamtite, da nije bilo Perkovića ne bi bilo Tuđmana, a da nije bio Tuđmana ne bi bilo HDZ-a ni Hrvatske”.

2. Zašto Perković i Mustač traže pomilovanje?

Odvjetnik Nobilo potvrdio nam je kako je temelj zahtjeva činjenica da su se Perković i Mustač na neki način našli u škarama neusklađenih pravnih sustava Hrvatske i Njemačke.

Naime, prema njemačkom pravosuđu, objašnjava Nobilo, u slučaju kazne doživotnog zatvora kakve su na sudu u Münchenu izrečene Perkoviću i Mustaču za sudjelovanje u atentatu na emigranta Stjepana Đurekovića, osuđenik može nakon 15 izdržanih godina izaći na uvjetnu slobodu. Stranci imaju mogućnost tražiti puštanje već nakon sedam i pol godina, uz protjerivanje i zabranu povratka.

Dakle, Nobilo tvrdi da bi Perković i Mustač, koji su u zatvoru već osam godina, u Njemačkoj već ostvarili pravo na uvjetni otpust.

No, oni kazne izdržavaju u Hrvatskoj i na njih se primjenjuju hrvatski zakoni. Nobilo ukazuje kako se i pri tome dogodila svojevrsna nepravda jer su osuđeni na 30 i 40 godina zatvora dakle prema aktualnom Kaznenom zakonu. Da im je suđeno u Hrvatskoj ili da je hrvatsko pravosuđe, kako je to i ukazivala obrana kod preuzimanja kazni, prihvatilo zakon koji je vrijedio 1983. kada je Đureković ubijen, Perković i Mustač ne bi mogli dobiti više od 15 godina zatvora. U tom slučaju, objašnjava dalje Nobilo, nakon osam godina imali bi pravo na izlazak iz zatvora.

“Ovdje je učinjena sistemska nepravda i samo predsjednik RH može to ispraviti činom pomilovanja. Ono je izuzetak i za ovakve slučajeve. To što predsjednik Milanović do sada nije nikoga pomilovao ne mora biti pravilo. Naime, izvjesno je da mu se nije obratio nitko tko je bio ovakva žrtva dva pravna sustava. Nadamo se da će Milanović to shvatiti”, dodao je Nobilo.

3. Što kaže Zakon o pomilovanju?

Odvjetnik Damir Primorac koji je svojevremeno i bio član Komisije za pomilovanja Predsjednika RH objasnio je za Telegram kako se Zakonom o pomilovanju određenoj osobi može dati potpuni ili djelomični oprost od izvršenja kazne. Jednako tako može se izrečena kazna zamijeniti blažom kaznom ili se može primijeniti uvjetna osuda.

Zakonom o pomilovanju propisano je i da se može dati tzv. prijevremena rehabilitacija odnosno osuđeniku se izdržana kazna briše iz kaznene evidencije prije zakonom propisanog roka. Može se odrediti i kraće trajanje pravne posljedice osude, skratiti sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, skratiti zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili du­žno­sti ili pak skratiti rok protjerivanja stranca iz zemlje.

Sada, ukazuje Primorac, Komisija više ne postoji, ali predsjednik RH ionako nikada nije bio vezan njezinim stavom, kao ni stavom Ministarstva pravosuđa oko opravdanosti molbe za pomilovanje. Drugim riječima, predsjednik kod donošenja odluke ne mora uvažiti ničije mišljenje, pa tako mu neće morati biti važno ni mišljenje generala izraženo u pismu. “Prije donošenja oduke moraju se prikupiti svi podaci o ponašanju osuđenika, o njegovom zdravstvenom stanju, o godinama života, o ranijoj osuđivanosti. To su kriteriji koji bi trebali utjecati na odluku o pomilovanju”, objašnjava Primorac koji se ne sjeća ranijih drastičnih primjera umanjenja zatvorskih kazni, no ni to ne obvezuje aktualnog predsjednika.

Primorac potvrđuje i da Milanović, kao predsjednik RH, ima ingerenciju za pomilovanje Perkovića i Mustača bez obzira što su oni osuđeni u Njemačkoj. Naime, Hrvatska je izvršenje njihovih kazni preuzela, te on kao hrvatski predsjednik ima pravo odlučivati o pomilovanju.

4. Zašto je ovo i politički pitanje?

U međuvremenu je zahtjev za pomilovanjem Perkovića i Mustača do kraja ispolitiziran. HDZ tvrdi da je to pitanje nametnuo sam Milanović koji kroz pismo generala traži pokriće da doista pusti na slobodu dvojicu osuđenih udbaša.

Slučaj se sagledava i kroz prizmu Milanovićeve uloge kod pokušaja sprječavanja izručenja Perkovića i Mustača, odnosno donošenja izmjena Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU u vrijeme njegove Vlade. Tim izmjenama propisano je da se onemogućava izručenje hrvatskih državljana osumnjičenih za zločine počinjene prije 7. kolovoza 2002. godine. Zato je zakon nazvan Lex Perković, a sudovi su ipak Perkovića i Mustača izručili.

Osim te političke dimenzije, slučaj se politizira i notornom činjenicom da predsjednik RH ima pravo donijeti odluku o pomilovanju osoba koju je osudilo pravosuđe čiji bi rad trebao biti neovisan. Sam Milanović Zakon o pomilovanju nazvao je ranije ‘reliktom prošlosti koji neće koristiti’. Doista, do sada je više od 270 zahtjeva za pomilovanjem odbio.

I sami generali razjedinili su se oko podrške Perkoviću i Mustaču. Kako je to izgledalo možete se prisjetiti ovdje.