Pročitao sam novu knjigu o Trumpu. Pokušat ću vam, kroz par senzacija, približiti zašto je još uvijek top tema

Nitko nije dokazao da su Woodwardove teze netočne

No, to su sve pilići za Boba Woodwarda. Nitko od tih ljudi nema, s jedne strane, novinarsku disciplinu koja bi ih prisilila da objave samo ono što mogu nepobitno dokazati s barem dva izvora, a s druge strane četiri desetljeća upravo takve prakse. U svakoj knjizi Boba Woodwarda, bila ona o Reaganu, Bushu ili Obami, naći ćete sitne detalje koje povijest nije potvrdila. Ali ti će detalji biti upravo to – sitni detalji. Woodward nikad nije pogriješio u narativu, niti je itko ikad dokazao da su njegove najvažnije teze i najubojitija svjedočanstva netočna. Woodwardu se, drugim riječima, vjeruje.

Razlog za to leži u drugoj važnoj stvari koju treba znati o Woodwardu, a to je njegova metoda. Ona se značajno razlikuje i od novinarske i od publicističke metode kojom je napisana većina knjiga o suvremenoj politici. Woodward piše takozvane “deep background” knjige, koje su drukčije od svega što poznajemo u hrvatskoj publicistici. Woodward nikome ne pripisuje komentare, niti navodi tko mu je otkrio citate ključnih aktera koje navodi.

Knjige su mu potencijalno ubojite zato što su istinite

No, svaki od autora s kojima je Woodward razgovarao – ne samo za ovu nego i za sve prethodne knjige – pristao je na razgovor “on the record” sa zaštićenim identitetom. Woodward ima audio snimke svakog od razgovora iz kojih je sastavio knjigu. Nema rečenice u knjizi koju nije izgovorio netko snimljen na vrpcu. Woodward je tim ljudima dao anonimnost ako su je tražili (a uglavnom jesu), ali sve što čitamo odraz je onoga što su oni rekli.

I pritom, ništa u njegovim knjigama nije utemeljeno na svjedočanstvu samo jednog izvora – za svaku relevantnu tezu, smimljenu na vrpcu, Woodward je prvo našao barem još jedan nepovezani izvor, a tek je onda tu informaciju stavio u knjigu. Zašto su njegove knjige potencijalno ubojite? Zato što su istinite. Istina može biti jako neugodna, pogotovo ako ste – u ovom slučaju – Donald Trump.

Trumpa prikazuje kao osobu koja je nesposobna biti političar

Knjiga prikazuje Trumpa kao osobu koja je fundamentalno nesposobna uopće biti političar, a kamoli američki predsjednik. Kad kažem političar, mislim na ljude koji – unatoč često grandioznim ambicijama i još češće sitnim interesima – razumiju da je primarni posao izabranih javnih službenika da zastupaju, zagovaraju i – ako je moguće – unapređuju interese građana čijim su povjerenjem dobili vlast. I da ne rade samo na korist onih koji su za njih glasali, nego što šireg kruga građana koje predstavljaju.

Već dugo znamo da Trump ne zadovoljava tu prvu pretpostavku. On politiku doživljava kao služenje biračima koji ga ovog trenutka podržavaju, pa makar oni činili tek četvrtinu glasačkog tijela. Dapače, on politiku shvaća kao otvoreni rat protiv svih koji ga ne podržavaju, pa bila tu riječ i o tri četvrtine elektorata. Ali nije nam trebao Bob Woodward da nam to objasni. Trump to sam radi svakog dana.

Potvrđena je pretpostavka da je Trump najgori predsjednik SAD-a

Knjiga veterana Watergatea materijalno potkrepljuje još goru pretpostavku: ne samo da je Trump loš političar, nego je najgori američki predsjednik u povijesti. Stotine sati svjedočenja njegovih suradnika potvrđuju da je nesposoban, da je destruktivan, da je narcisoidan, da je osvetoljubiv i da je nestabilan; da karakterom, znanjem, intelektom i temperamentom nije dorastao dužnosti na koju su ga izabrali, a koja je još uvijek najodgovorniji posao na svijetu.

Da je Trump impulzivan i da ima nevjerojatne ideje, nije iznenađenje bilo kome tko prati što se događa posljednjih godina. No, slučajevi koje dokumentira Woodward zapanjuju po brojnosti. Trump za komplicirane probleme nalazi naizgled jednostavna – i zastrašujuća – rješenja. Ona ponekad proizlaze iz njegova ogromnog neznanja i nespremnosti da išta nauči, a ponekad iz neobuzdane naravi.

Trump bi najradije da svi Americi plaćaju sigurnosni reket

Nemojte misliti da je riječ o podsmijehu establišmenta na neobične ideje novajlije u politici. Ima i toga, ali o tome ne bi vrijedilo napisati knjigu. Trumpove sulude ideje ozbiljnije su i opasnije. Idu od toga da se u svijetu uvede neka vrsta neofeudalnog sistema, gdje bi zemlje Americi plaćale danak ili sigurnosni reket, pa sve do prijedloga koji bi – da se provedu – u dva koraka doveli do novih ratova, pa čak i svjetskog rata. Evo nekoliko primjera.

“Zašto još nismo pobijedili u Afganistanu?”, pita Trump na jednom sastanku i odgovara: Zato što naši generali ne znaju pobjeđivati. “John Nicholson [glavni zapovjednik] nije pobjednik. Ne isporučuje pobjede”, bjesni Trump. Kad mu ministar obrane kaže da mogu promijeniti strategiju, Trump uzvraća: “Vi trebate ubijati te likove! Ne treba ti strategija da bi ubijao ljude!” Trump bi htio pobijediti u svim ratovima, ali bi sa svih ratišta povlačio vojsku, kao što je obećao u kampanji. Rješenje? “Zašto ne angažiramo plaćenu privatnu vojsku da to obavi za nas?”

Trump je htio ubiti al-Asada, ministar obrane ga je izignorirao

Jednog jutra svijet su zapljusnule snimke užasnog ratnog zločina. Osokoljen podrškom ruske vojske, koju je Vladimir Putin poslao u Siriju, predsjednik Bašar al-Asad ponovno je bojnim otrovima ubijao civile. Trump je nazvao Pentagon. “Hoću da ga jebeno ubijete! Idemo u Siriju, ubit ćemo njega i još puno njih!”, naredio je ministru obrane. “Dobro”, odgovorio je Jim Mattis, “odmah ću se prihvatiti toga”.

Kad je poklopio slušalicu, ministar obrane rekao je suradniku: “Nećemo to napraviti.” Inače bi bio skandal da vojska odbije naredbu vrhovnog zapovjednika. Ovako se nije dogodilo ništa, osim što je vjerojatno izbjegnut vojni sukob Amerike i Rusije. Ratovi, uvjeren je Trump, služe bogaćenju. Kad su mu donijeli neki dokument o Libiji, odbio ga je potpisati. “Prvo ćemo uzeti njihovu naftu! Naši generali uopće ne razmišljaju kako da nešto uzmu ili da nam nešto zarade. Oni ne razumiju što bi trebali biti naši prioriteti.”

Nije mu se sviđao golf teren za proturaketni sustav u Južnoj Koreji

Plijen je glavna prizma i na ratištu i sa saveznicima. Trump je odbio postavljanje ultramodernog proturaketnog sistema THAAD u Južnoj Koreji jer Seul nije platio za njega. “Koreja je dala besplatno zemljište, ali to je naš sistem, mi smo ga razvili, naša vojska njime upravlja i on služi obrani Amerike”, objasnio mu je savjetnik. “Da vidim zemljište”, tražio je predsjednik. Donijeli su mu snimke – proturaketni sistem trebalo je instalirati na bivšem terenu za golf. “To je usrani teren! I to je sve što dobijemo? Tko je to ispregovarao? Kakav genij? Odustajem od svega! Ne želim to usrano zemljište!”, urlao je predsjednik, bivši građevinski poduzetnik.

Proturaketni sistem, na koji bi Amerika u idućih deset godina potrošila 10 milijardi dolara, stopiran je jer mu se ne sviđa zemljište. “Jebeš to! Toliki novci, a sistem uopće nije u Americi. Odustajem, postavite ga u Portlandu!” Ako ga stavimo na Zapadnu obalu, objasnili su mu, sistemu će trebati 15 minuta da otkrije sjevernokorejsku raketu; ako ga postavimo u Južnoj Koreji, trebat će mu 7 sekundi. Trump i dalje nije bio uvjeren jer mu se nije sviđao “usrani golf teren”.

Jedan tvit mogao je dovesti do rata na Korejskom poluotoku

Usred krize s Kim Jong-unom, Trump je htio otkazati trgovinski sporazum s Južnom Korejom jer mu se nije sviđao robni deficit. Rekli su mu da nije trenutak da Amerika potkopava ključnog saveznika. “Ovo je baš pravi trenutak!”, uzvratio je. “Ako hoće našu zaštitu, sad je čas za pregovore! Mi bismo mogli biti tako bogati da nismo tako glupi. Svi nas iskorištavaju, i Koreja i NATO”, rekao je predsjednik. Brojni saveznici veći su izvor američke globalne snage nego nosači aviona; no Trumpu to ne znači puno – on hoće da saveznici plaćaju reket, u dolarima.

I najopasnija zgoda koju opisuje ova knjiga odnosi se na Koreju. “Tvit predsjednika Trumpa početkom 2018. zamalo je pokrenuo rat sa Sjevernom Korejom”, piše Woodward. Nakon što je Kima nazvao “little rocket man” i zaprijetio da je “moj nuklearni gumb veći od njegova”, Trump je na sastanku u Bijeloj kući rekao da će upravo poslati tvit kojim naređuje evakuaciju obitelji 28.500 američkih vojnika raspoređenih u Koreji.

Taj tvit Pjongjang bi interpretirao kao znak da se Amerika priprema za rat. Kad su čuli što Trump smjera, u Pentagonu su se smrznuli. “Kim će tweet protumačiti kao pripremu intervencije. Oni su slabija strana i napast će prvi, ne čekajući da evakuiramo obitelji”, objasnili su zabezeknuti generali osnovne toga kako počinju ratovi. Trump je odustao od tvita koji bi izazvao prvi nuklearni rat u povijesti.

Crtica o momentu kad se Mattis otvoreno suprotstavio Trumpu

Ključna osoba u ovoj, kao i u mnogim drugim pričama, bio je ministar obrane Jim Mattis, umirovljeni general kojega je Trump uzeo jer mu se sviđao njegov vojni nadimak Mad Dog – Bijesni pas. Nakon ove zgode, počeo ga je nazivati Moderate Dog Mattis, Umjereni pas Mattis. “Zašto uopće držimo toliku vojsku u Koreji?”, pitao je Mattisa. “I zašto branimo Tajvan i Japan? Zašto smo uopće prijatelji s tim zemljama, što imamo od toga?” Vječno staložen i odmjeren, Mattis je bio na rubu živaca. “To radimo, predsjedniče, zato da spriječimo Treći svjetski rat.”

Woodward piše da je to bio “trenutak u kojem su svi prestali disati. Mattis se otvoreno suprotstavio predsjedniku, sugerirajući da on riskira pokretanje nuklearnog rata. Vrijeme u sobi kao da je na trenutak stalo. Jedan od prisutnih kaže da je smisao Mattisove poruke Trumpu bio jasan: ‘Prestani se zajebavati! Ovo nije neki tvoj biznis gdje ćeš na kraju bankrotirati i nikome ništa – ovdje govorimo o nuklearnom ratu!'” Nakon sastanka, Mattis je suradnicima rekao da “Trump ima razumijevanje učenika petog ili možda šestog razreda osnovne škole”.

Trumpovo tvitanje, čak i kad nije vodilo u nuklearni rat, problem je za koji suradnici nisu iznašli rješenje. Šef kabineta Reince Priebus tražio je kako ga obuzdati. Tvitovi su u pravilu reakcija na ono što Trump vidi na TV-u, pa ga je Priebus pokušao odlijepiti od ekrana. Nije uspio. Trump gleda televiziju šest do osam sati dnevno. Najgore je kad se popodne povuče u spavaću sobu – “vražju radionicu”, kako ju je nazvao Priebus. Najveći užas su nedjelje, kad se vrati s golfa i gleda snimke političkih emisija. “Nedjelja navečer je vještičje sijelo”, kaže Priebus. Zato je šef kabineta pomaknuo sve Trumpove vikend-aktivnosti za nekoliko sati. “Ako dođe kasnije, bit će pospan i imat će manje vremena da tvita”, vjerovao je. Ideja dobra, realizacija – nula.

Suradnici Trumpu printaju njegove najuspješnije tvitove

Trump je opsjednut tvitovima. Od suradnika redovito traži da mu isprintaju najuspješnije tvitove, one s više od 200 tisuća lajkova. Onda ih pažljivo proučava, tražeći zajedničke karakteristike. Da ovo radi vaš šašavi stric, smijali biste mu se. Ovdje to radi predsjednik Amerike, najmoćniji čovjek na svijetu. Kad je Twitter objavio da proširuje broj znakova sa 140 na 280, Trump je bio razočaran. “Sad ću svoje misli moći izraziti dublje”, povjerio se suradniku. “Ali svejedno je šteta da su to napravili. Ja sam bio Ernest Hemingway forme od 140 znakova.”

Potpisivanje je još jedna stvar koju Trump jako voli. Pisao sam već o otkriću da njegov uži krug obuzdava predsjednikove najgore impulse tako što mu sa stola kradu ukaze prije nego što ih potpiše. Woodward otkriva da su smislili i dugoročnije rješenje, primjereno predškolskom djetetu. Izmislili su formu – “bilješke o odlukama” – gdje popišu sve što je Trump rekao prethodnog dana.

To onda raspodijele u osam do deset “dokumenata” koji nemaju nikakvog pravnog ni političkog učinka – samo su bilješke o onome što je bilo jučer. Ali svaki treba potpisati velikim špicastim potpisom ‘Donald J. Trump’. “Predsjednik obožava potpisivanje. To mu daje osjećaj da nešto radi. Najdraža dnevna aktivnost mu je kad donesu te ‘bilješke’, a on se prihvati flomastera i krene ih potpisivati”, rekao je suradnik Woodwardu.

Odveli su Trumpa u sobu bez prozora da se može koncentrirati

Pokušaji da se Trumpa “obrazuje” propadali su u važnijim područjima od tvitova. Mattis i glavni ekonomski savjetnik Gary Cohn potiho su ustanovili da postoji “Veliki problem” i da nešto treba napraviti. “Veliki problem” bilo je to da Trump ne razumije ulogu Amerike, važnost diplomacije, saveznika i partnera u ekonomiji, vojnoj i sigurnosnoj suradnji. Sve što razumije je “America First”, ali ne i to da Amerika ne bi bila uspješna, niti svijet siguran, kad bi se odustalo od liberalnog međunarodnog poretka uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata. On je preživio i Staljina i komunizam, ali više nije sigurno hoće li preživjeti američkog predsjednika. Kako obrazovati predsjednika o nečemu što zna svaki obrazovaniji Amerikanac?

“Ajmo ga dovesti u Tank. To bi ga moglo fokusirati”, predložio je Mattis. Tank je najsigurnija soba za sastanke u podrumu Pentagona, u kojoj zasjeda glavni stožer oružanih snaga. To je najsigurnija prostorija u Americi. Spoil alert: već činjenica da čitate o sastanku u toj sobi govori vam da je propao; inače za njega ne biste čuli. No, ideja je zvučala dobro – Tank su svojedobno zvali “Zlatnom sobom” jer ima kičaste tepihe i tapete; na one koji prvi put dođu navodno djeluje uznosito. Dodatni element u slučaju Trumpa, kažu akteri ovog podviga, bilo je to što Tank nema prozora pa će se predsjednik morati koncentrirati na sadržaj, a ne gledati kroz prozor.

Tank je bio najveći promašaj ljudi iz Trumpova užeg kruga

Mattis i Cohn organizirali su slajdove s puno slika i mapa, pokušavajući objasniti američke sigurnosne, ekonomske i geostrateške interese u svijetu. Trump je bio koncentriran 15 minuta. Onda je planuo. Ne želim da branimo države koje na nama zarađuju! Što me briga za Njemačku i Koreju! Prodaju nam aute i televizore koje mi možemo proizvesti. Neka plaćaju da ih branimo!

Nesretnik koji je za povijest trebao sastaviti “bilješku o odlukama” napisao je: “Predsjednik je nastavio držeći lekciju i vrijeđajući okupljene da ništa ne znaju o obrani i nacionalnoj sigurnosti. Mnogi od predsjednikovih najviših savjetnika – posebno oni iz područja nacionalne sigurnosti – bili su zabrinuti njegovim nestabilnim nastupom, relativnim neznanjem, nespremnošću da nešto nauči, kao i onim što smatraju njegovim opasnim pogledima”.

To je fin način da se kaže što se zapravo dogodilo. Kad je iznervirani Trump prekinuo sastanak i izjurio iz Tanka, državni tajnik Rex Tillerson okrenuo se okupljenima i rekao: “On je jebeni moron”. Tank je bio najveći promašaj ljudi iz Trumpova užeg kruga. Ne samo da predsjednika nije ni o čemu obrazovao, nego je potvrdio da on niti zna, niti želi učiti o svijetu u kojem vodi najmoćniju silu.

Neonacisti su, po Trumpu, neki jako fini ljudi

“Jebeni moron” nije najgora uvreda iz usta ljudi koji poznaju Trumpa iz prve ruke. “Predsjednik je poremećen. On jednostavno ne razumije ništa o upravljanju ili o politici. On ne zna što govori” – to je o Trumpu rekao John Kelly, još jedan umirovljeni general koji i danas služi kao šef njegova kabineta. U drugoj prigodi Kelly je rekao sljedeće: “On je idiot. Besmisleno je pokušati u bilo što ga uvjeriti. On je potpuno ispao iz svih tračnica. Mi smo svi u Crazytownu. Uopće ne znam što bilo tko od nas ovdje radi. Ovo je najgori posao koji sam ikad imao.”

U ljeto prošle godine Trump je izveo najsramniji od svih svojih skandaloznih ispada kad se svrstao na stranu neonacista u Charlottesvilleu. U noćnom maršu s bakljama, kao u filmu Leni Riefenstahl, marširali su skandirajući “Neće crnci doći umjesto nas! Neće Židovi doći umjesto nas!” Jedan se autom zaletio u prosvjednike protiv fašizma i usmrtio djevojku. Kad ih zovem neonacistima, to nisu moje teške riječi – ti ljudi su nosili crvenu zastavu s kukastim križem u bijelom polju. No, Trump je ustvrdio da je među neonacistima bilo “jako finih ljudi”.

Cohn je pokušao dati ostavku nakon napada na njegovu kćer

To je prelilo čašu Garyju Cohnu, glavnom ekonomskom savjetniku, koji je u Bijelu kuću došao s još utjecajnije pozicije – direktora najmoćnije američke banke Goldman Sachs. Cohn je umarširao u Ovalni ured s ostavkom. Ovo je neprihvatljivo, izmaknulo je svakoj kontroli i vi ste za to krivi, rekao je. Mojoj kćeri netko je na vratima u studentskom domu nacrtao kukasti križ. To više neću trpjeti, rekao mu je Cohn. Nažalost, tu nije stalo.

Trump je Cohna nagovorio da ostane dok ne provedu poreznu reformu. Govori to dosta o tome kakav je Cohn čovjek. Na izlazu, Cohn je svratio do šefa kabineta Kellyja, koji je pratio razgovor. “Ovo što si napravio bila je najveća manifestacija samokontrole koju sam ikad u životu vidio”, rekao je Kelly. “Da je bila riječ o meni, bio bih uzeo ono pismo ostavke i šest puta mu ga nabio u guzicu.”

Cohn je Woodwardu rekao da je Trump profesionalni lažljivac

Isti Cohn rekao je Woodwardu da je Trump “profesionalni lažljivac”. Osvjedočio se tome iz prve ruke, kad je Trump glumio kako se ne sjeća što je bio obećao australskom premijeru i glumio da se njihov susret nikad nije dogodio. Ali to da je Trump profesionalni lažljivac doista više nije vijest. Washington Post vodi evidenciju svih laži koje je izgovorio otkad je postao predsjednik – po zadnjem izračunu, Trump je na 4500 laži ili 8 laži dnevno.

Knjiga daje interesantan uvid u lakoću kojom Trump laže – iako je aspekt koji Woodward navodi hvalevrijedan, potvrđuje da predsjednik laže a da ne trepne. Riječ je o užasnoj dužnosti mnogih političara, pa i američkih predsjednika, kad obitelji poginulih u akciji trebaju obavijestiti o njihovoj smrti i izraziti sućut. “Službenik zadužen za to, koji je bio uz Trumpa u nekoliko takvih poziva, svjedoči da je predsjednik u te razgovore uložio puno vremena i ogromnu emocionalnu energiju”, piše Woodward.

Jedna od bombi u knjizi je ona o smjeni šefa FBI-ja Comeyja

“Predsjednik bi imao dosje o poginulom vojniku i rekao bi: ‘Gledam njegovu sliku. Tako krasan dečko. Gdje je išao u školu? Zašto se upisao u vojsku?”, pitao bi Trump. “Gledam njegov dosje. Tu piše koliko su ga svi voljeli. Da je bio omiljen među suborcima. Svi su ga voljeli. On je bio rođeni vođa.” Vojnici raspoređeni da pomognu Trumpu u tim mučnim razgovorima imaju samo pohvale za njega. Ali priznaju – ni u jednom dosjeu nije pisalo da su suborci nekoga voljeli, koliko je bio omiljen ili da je bio rođeni vođa – ništa od toga. Sve to Trump je izmislio. Govorio je ono što zna da drugi žele čuti. Što radi svaki dan.

Jedna od dvije bombe Woodwardove knjige tiče se razloga zašto je Trump smijenio direktora FBI-a Jamesa Comeyja. Tko imalo prati američku politiku, zna da je ta smjena dovela do imenovanja specijalnog istražitelja Boba Muellera, bivšeg direktora FBI-a, koji ne istražuje samo veze Trumpove kampanje s Kremljem, koji mu je pomogao pobijediti na izborima, nego i moguće Trumpovo ometanje istražnog postupka, bilo kroz smjenu Comeyja bilo kroz druge akcije kojima se pokušava skloniti od zakona. U Woodwardovoj knjizi prvi put saznajemo za novi razlog smjene Comeyja – razlog koji ni sam Comey, niti itko drugi nikad prije nije naveo.

Comey je navodno smijenjen jer je propitivao Trumpovu kćer i zeta

I blagonakloni i manje blagonakloni dosad su tvrdili da je Trump – opravdano ili ne – smijenio šefa FBI-a zbog istrage ruske afere ili zbog istrage protiv bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna (što je samo odvjetak ruske afere). U Woodwardovoj knjizi prvi put čitamo – a oko toga se tek trebaju ukrstiti koplja jer je dosad ostalo nezamijećeno – da je razlog smjene Comeyja u tome što je FBI propitivao poslovanje Jareda Kushnera i njegove supruge Ivanke.

Predsjednikova kći i njezin muž savjetnici su Donalda Trumpa, ali je fokus inicijalne istrage FBI-a navodno imao veze s mutnim poslovima obitelji Kushner. “Ja vam kažem – sto posto – da je razlog smjene Comeyja bilo to što je FBI tražio financijske dokumente od Jareda”, rekao je Woodwardu bivši šef kampanje i glavni strateg Steve Bannon. “Ivanka se požalila ocu da ih FBI proganja. Zato je on smijenio Comeyja, a ne zbog Rusije ili Flynna”, tvrdi Bannon.

Kako ga je bivši glavni odvjetnik pokušao odgovoriti od svjedočenja

Konačno, najveća priča koja proizlazi iz ove nevjerojatno važne knjige nešto je o čemu smo već govorili, ali je ovog puta materijalno dokazana i ispripovijedana kroz usta ljudi koji nemaju razloga lagati – dapače, oni rade za Trumpa, on ih plaća. I ti ljudi, koji mu odvjetničke usluge naplaćuju 100.000 dolara mjesečno, misle da je najbolja obrana njihova klijent to da tužiteljima kažu kako on nije sposoban reći istinu. Ili, riječima Trumpovih odvjetnika, “on je jebeni lažljivac”. Najskuplje plaćeni odvjetnici prošli su cijeli njegov slučaj i zaključili da je to najbolje što mogu napraviti – reći svima da je Trump “jebeni lažljivac” i nadati se da će to nekako proći.

Rat odvjetnika s Trumpom i s istinom – a ti pojmovi uglavnom su na suprotnim polovima – zaslužuje ne samo spomen u ovoj, nego nekoliko posebnih knjiga. Iz ove saznajemo da je bivši glavni odvjetnik John Dowd pokušavao Trumpa odgovoriti od ideje da dobrovoljno svjedoči pred specijalnim istražiteljem Muellerom. Trump je uvjeren da se blagoglagoljivošću može izvući iz svake situacije, da svakoga može zašprehati i izaći kao verbalni pobjednik.

Trump blebeće stvari koje mogu biti iskorištene protiv njega

Ne bi li mu dokazao da je to iluzija, Dowd mu je upriličio lažno saslušanje, gdje je on glumio Muellera, a Trump je bio Trump. Dva pitanja su prošla dobro, piše Woodward, ali je na trećem Trump odlijepio i krenuo u logoreju od 20 minuta. Nije rekao ništa sadržajno, ali je izblebetao niz stvari koje ga nitko nije pitao, a koje sve mogu biti upotrebljene protiv njega. Dowd je pokušao još jedno pitanje, da vidi može li se Trump kontrolirati. Idućih pola sata bili su beskorisni. “To je sve jebena podvala!”, ponavljao je Trump. Dowd ga je pustio da divlja. “Izgledao je kao ludi šekspirijanski kralj, a ne kao klijent spreman za razgovor s bivšim šefom FBI-a.”

No, ni to da Trumpov odvjetnik kaže kako njegov klijent baš nije sasvim svoj, zapravo nije vijest. Pravi šok ostao je za kraj. Dowd i Jay Sekulow, drugi Trumpov odvjetnik, otišli su specijalnom tužitelju Muelleru i rekli mu: “‘Reći ćemo ti sve razgovorima s predsjednikom Sjedinjenih Država o pitanju svjedočenja. Pitali smo ga dva pitanja i odgovorio je nešto smisleno. O trećem nije imao pojma. Počeo je izmišljati kojekakve pizdarije za koje valjda misli da dobro zvuče po njega. To je njegova priroda. Što god ti mislio, mi ne možemo pri dobroj savjesti pustiti Trumpa da svjedoči jer on jednostavno nije u stanju reći istinu.”

Trumpovi odvjetnici su odglumili igrokaz njegove nesposobnosti

U tom trenutku dogodila se najnevjerojatnija scena u povijesti suvremene američke politike. Dvojica predsjednikovih odvjetnika, John Dowd i Jay Sekulow, pred specijalnim tužiteljem Muellerom, koji istražuje tog istog predsjednika, upriličili su igrokaz ne bi li dokazali da je njihov klijent Donald Trump nesposoban za svjedočenje u stvari u kojoj je osumnjičenik. “Jay, ti glumi predsjednika. Ja ću glumiti Muellera. Okej?”

U manje od tri odgovora, Muelleru su dokazali da rade za klijenta koji nije sposoban reći istinu. U nekoliko navrata Mueller, koji nije od velikih riječi, rekao im je da ih “razumije” i da “ne moraju ići dalje”. “Bob”, obratio se Dowd na kraju Muelleru, “on to ne može napraviti. On ne može svjedočiti.” Ono što nije rekao bilo je jasno iz igrokaza i to je kasnije rekao Woodwardu: “Donald Trump je jebeni lažljivac”.

Bob Woodward, koji je svašta vidio u karijeri, od kriminalnog predsjednika Nixona do današnje opasne ludorije, odlučio je knjigu o Trumpu završiti naglo i brutalno, istim citatom kojim završava prošli paragraf: “Donald Trump je jebeni lažljivac”. Čovjek kojega ne može puno toga iznenaditi nije očekivao da će na kraju karijere imati posla s predsjednikom koji je gori od njegova prvog predsjednika, Richarda Nixona. “Vrijeme je da upalimo sve alarme”, kaže Woodward, “jer istina će izaći na površinu. Ovo nije Amerika kakva treba biti.”