Što ako Njemačka uspije legalizirati marihuanu? Samo je pitanje vremena kad će je slijediti druge EU članice
Berlin želi postaviti standarde za EU i postati "model za Europu". Između planova i realizacije postoji niz pravnih prepreka
Bit će to jedna od onih odluka koje mijenjaju svijet. Ili barem Europsku uniju. Njemačka vlada u srijedu je prezentirala plan za legalizaciju prodaje i konzumacije kanabisa kojim tri stranke – socijaldemokrati, zeleni i liberali – ispunjavaju jedno od obećanja iz koalicijskog sporazuma potpisanog u jesen prošle godine.
Prema tom planu, kanabis bi smjele kupovati odrasle osobe, dakle, stariji od 18 godina. Bila bi dozvoljena kupnja i posjedovanje do najviše 30 grama za osobnu konzumaciju, a kućni uzgoj ograničen na tri biljke po odrasloj osobi. Opcija je da za mlađe odrasle osobe, od 18 do 21 godine, bude postavljen i limit za dozvoljenu razinu THC-a.
Najveće europsko tržište
Prodaja bi bila dozvoljena u specijaliziranim trgovinama i, moguće, ljekarnama, a reklamiranje proizvoda zabranjeno. Trgovine će morati poštivati propisanu udaljenost od škola i drugih institucija za djecu i mladež. Javna konzumacija bila bi zabranjena u školama, vrtićima, na igralištima, u javnim parkovima i tome slično.
Vlada Olafa Scholza namjerava, dakle, Njemačku pretvoriti u najveće europsko tržište na kojem je prodaja i konzumacija marihuane dozvoljena. Pritom, Njemačka nije prva EU članica koja to čini. Malta je, primjerice, u prosincu prošle godine legalizirala ograničeni uzgoj i posjedovanje marihuane za osobnu upotrebu.
Očekuje se ‘domino efekt’
Međutim, Njemačka je najsnažnija europska ekonomija, zemlja koja ima dominantnu političku i gospodarsku ulogu unutar Europske unije. Stoga utjecaj njezinih poteza nerijetko prelazi nacionalne granice, što će i ovdje biti slučaj. Stručnjaci predviđaju “domino efekt”, u najmanju ruku na susjedne države gdje se pažljivo prati što se zbiva u Njemačkoj.
Osim utjecajnog političko-ekonomskog statusa Njemačke, drugi bitan element koji može potaknuti promjene u cijeloj Europskoj uniji jest činjenica da Njemačka neće slijediti model, primjerice, Nizozemske gdje je marihuana dekriminalizirana, uz vrlo labavu tržišnu regulciju. Njemački pristup je drugačiji.
Model za ostatak Europe
Ministar zdravstva Karl Lauterbach jasno kaže da ne žele imitirati nizozemski model, već da je plan s jedne strane “najliberalnija legalizacija kanabisa u Europi”, ali istovremeno i “najstrože regulirano tržište” u EU. Njemačka će detaljno propisati sve aspekte proizvodnje, distribucije i prodaje kanabisa, što znači da će, ako se pokaže uspješnim, taj model biti moguće kopirati u drugim državama, uz manje lokalne prilagodbe.
U Berlinu upravo to i namjeravaju, postaviti standarde za ostatak EU-a, da njihov pristup ovoj temi bude “model za Europu”, kako priželjkuje savezni ministar. A to vodi do treće, za širu europsku raspravu najvažnije točke u njemačkom planu: može li biti ostvaren, a da Njemačka pritom ne prekrši svoje europske i međunarodne obveze?
Problem UN-ovih konvencija
U početku je fokus bio na međunarodnim propisima, posebno UN-ovim konvencijama koje se odnose na opojne droge i nezakonit promet drogama. Kad je Urugvaj 2013. legalizirao proizvodnju, distribuciju i prodaju marihuane, Međunarodni odbor za kontrolu narkotika upozorio je na kršenje UN-ove konvencije iz 1961. koju je Urugvaj potpisao, a koja dopušta korištenje kanabisa samo u medicinske i znanstvene svrhe.
Međutim, osim zabrinutosti koju je odbor iskazivao u više navrata, sankcija nema. Država, de facto, može ignorirati svoju neusklađenost s tim dokumentima bez bojazni da će zbog toga trpjeti konkretne posljedice – osim eventualno za svoj imidž kao države koja ne poštuje preuzete međunarodne obaveze. No, u slučaju Njemačke, ipak je veći naglasak na dužnostima koje ima kao članica EU-a.
Složeni europski propisi
Pravni okvir Europske unije je složeni mozaik uredbi, direktiva, odluka i sudskih presuda u koje se budući njemački propis o reguliranju tržišta i legalizaciji kanabisa mora uklopiti, kako se Njemačka ne bi našla u situaciji da loše napisan zakon padne u Bruxellesu ili, u konačnici, na Sudu EU u Luxembourgu.
Njemački propis (koji zasad ne postoji; postoji samo plan na 12 gusto otipkanih stranica) morao bi biti usklađen s više zajedničkih propisa, ali najčešće se spominju dva.
Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma iz 1985. obvezuje države da će sprečavati i kažnjavati nezakonitu prodaju i promet opojnih droga, “uključujući marihuanu”. Okvirna odluka Vijeća iz 2004. govori, pak, o kažnjavanju nezakonite trgovine drogom.
Na potezu je Bruxelles
Zato u Berlinu žele da Europska komisija provjeri je li njihov plan, koji još nije propis, provediv u skladu s europskim pravnim okvirom. Ako nije, onda će plan mijenjati jer ne žele negdje u budućnosti riskirati administrativni postupak (Komisija utvrđuje da zemlja članica krši europsko pravo), a onda eventulno i sudski (pred Sudom u Luxembourgu). Što će i kada reći Bruxelles, međutim, još uvijek se ne zna.
Komisija nije dobila njemački plan i zasad ništa ne žele komentirati. U Bruxellesu tek trebaju utvrditi postoji li europska regulatorna dimenzija – postoji li zajednički pravni okvir koji pri pisanju i donošenju nacionalnog zakona njemačka vlada mora poštivati ili se legalizacija kanabisa za osobnu konzumaciju može regulirati izvan tog okvira, bez kršenja EU propisa.
Pokaže li se to izvedivim, a njemački pristup uspješnim (u regulaciji legalne prodaje, suzbijanju crnog tržišta, a u konačnici i zarade za državnu kasu), Njemačka će postati ogledni primjer za druge države i, sasvim moguće, pokrenuti lančanu reakciju. Moglo bi se, stoga, lako dogoditi da to bude jedna od onih odluka koje mijenjaju – ako ne svijet, onda barem Europsku uniju.