Benčić to argumentira ugovorom o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji te jednom presudom Suda EU-a u slučaju Rumunjske. I jedan i drugi dokument, objašnjava u razgovoru za Jutarnji list, govore da se standardi postignuti tijekom pristupnih pregovora – u ovom slučaju u području pravosuđa – ne smiju umanjivati. A izbor Turudića, smatra jedna od čelnica stranke Možemo, bio bi upravo to, “retrogradnost u odnosu na postignute standarde”.
Podbadanje Plenkovića
Bruxellesu je već pisao Ivica Puljak. Predsjednik stranke Centar obratio se Europskoj komisiji i Europskom parlamentu, ali ne zbog budućeg glavnog državnog odvjetnika, nego zbog izmjena Kaznenog zakona. Puljak je, očito podbadajući Plenkovića, na tzv. lex AP upozorio i njegovu stranačku kolegicu Dubravku Šuicu, potpredsjednicu Komisije, koju je upravo Plenković poslao u Bruxelles, da se tamo bavi “demokracijom i demografijom”.
Male su, međutim, šanse da će briselska ofenziva imati konkretne posljedice po Plenkovića. Premijeru, koji se “sav prepao”, na ruku ide niz stvari: parlamentarni izbori u Hrvatskoj, izbori za Europski parlament, europske dugotrajne procedure, a u konačnici i pitanje nadležnosti Bruxellesa.
Što piše u Ugovoru s EU-om?
Sandra Benčić je u pravu. Ugovorom o pristupanju EU-u hrvatske vlasti preuzele su trajne obveze u pogledu pravosuđa, cijeli jedan prilog ugovora posvećen je obvezama da se jača neovisnost, nepristranost, profesionalnost, i tako dalje, u pravosudnom sustavu. No, za razliku od Rumunjske, koja je sve donedavno imala posebni monitoring Bruxellesa u području pravosuđa, Hrvatska je taj mehanizam izbjegla.
To ne znači da Europska komisija ne prati situaciju; to čini kroz redoviti godišnji izvještaj o vladavini prava, koji objavljuje za svih 27 članica. Iz Bruxellesa su se već lani zainteresirali oko lex AP-a, a početkom ove godine Vlada je, u dopisu Komisiji, ponovno srčano branila predložene zakonske izmjene. Desetak dana kasnije, u Vladi su odjednom odlučili da će prijedlog malo ublažiti dodajući “pretežiti javni interes”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bez petljanja u izbore
Te će izmjene, sada u ovom novom obliku, biti opet predmet interesa Bruxellesa, u novom izvješću o vladavini prava. No, datum njegove objave još nije poznat, ali svakako neće biti prije lipnja. Dotad će možda i Hrvatska na parlamentarne izbore, a početkom lipnja i na europske. Premijer se, baš zbog toga, ne mora bojati da bi izvješće moglo biti posebno kritično – briselska administracija to aktivno izbjegava, da ih se ne bi moglo prozivati za petljanje u osjetljivo izborno vrijeme.
Ni u Europskom parlamentu, čijem je Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Puljak također pisao, uglavnom nemaju previše apetita za eventualne rasprave o vladavini prava u predizborno vrijeme. Lani su, na primjer, s dnevnog reda povukli jednu takvu rezoluciju kako se ne bi uplitali u tada nadolazeće izbore u Grčkoj i Španjolskoj.
To je, javljali su mediji, bio kompromis među vodećim političkim grupacijama. Europska pučka stranka (EPP), kojoj pripada HDZ, najbrojnija je politička skupina u Europskom parlamentu. A izbori, ponovimo, u idućim mjesecima čekaju i Hrvatsku i cijeli EU. U slučaju Grčke – čiji premijer i vladajuća stranka također pripadaju EPP-u – pučani su navodno htjeli blokirati cijelu tu raspravu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što (ni)je EU ovlast?
Čak i da se Europska komisija, potaknuta recentnim zbivanjima, odluči na neki korak, na umu treba imati dvije stvari. Prvo, svaki formalni postupak koji pokreće Bruxelles traje doslovno godinama. Drugo, gdje je razdjelnica između nacionalnih i europskih ovlasti – dakle, da političke okolnosti i nisu predizborne, oko čega bi točno Komisija mogla reagirati?
Prije oko zakonskog propisa (u slučaju da je, recimo, lex AP neusklađen s europskim zakonodavstvom), nego oko izbora konkretnog pravosudnog dužnosnika. Teško je naći neki usporedivi slučaj, no Bugarska je svojedobno imala državnog tužitelja protiv čije su kandidature organizirani čak i javni prosvjedi. Otišao je s dužnosti nakon četiri godine, ali odluka je donesena u Sofiji, ne u Bruxellesu.
Ono što je za premijera, međutim, potencijalno nezgodno pitanje jest hoće li recentna zbivanja utjecati na percepciju njega kao političara u EU-u: ugledni portal Politico je, na primjer, već izvijestio o planiranim izmjenama Kaznenog zakona, detaljizirajući i kako su te izmjene zaslužile kolokvijalni naziv lex AP. Je li premijera za to briga? Odgovor vjerojatno ovisi o tome kakve su mu daljnje ambicije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što Bruxelles uopće može protiv pravosudne samovolje Andreja Plenkovića? Jedno bi pitanje po njega moglo biti nezgodno
Zbog imenovanja glavnog državnog odvjetnika, ali i lex AP-a, u oporbi očekuju reakciju EU institucija
Čak i da se Europska komisija, potaknuta recentnim zbivanjima, odluči na neki korak, na umu treba imati dvije stvari. Prvo, svaki formalni postupak koji pokreće Bruxelles traje doslovno godinama. Drugo, gdje je razdjelnica između nacionalnih i europskih ovlasti - dakle, da političke okolnosti i nisu predizborne, oko čega bi točno Komisija mogla reagirati?
“Joj, sav sam se prepao, ne znam što ću.” S golemom dozom ironije, premijer Andrej Plenković u ponedjeljak je komentirao informaciju da će, ne odustane li od imenovanja Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika – a danas je postalo jasno da će na toj kadrovskoj odluci ustrajati – njegovi politički suparnici tražiti reakciju Europske komisije. Potez, koji kod premijera izaziva podsmijeh, najavljuje Sandra Benčić.
Benčić to argumentira ugovorom o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji te jednom presudom Suda EU-a u slučaju Rumunjske. I jedan i drugi dokument, objašnjava u razgovoru za Jutarnji list, govore da se standardi postignuti tijekom pristupnih pregovora – u ovom slučaju u području pravosuđa – ne smiju umanjivati. A izbor Turudića, smatra jedna od čelnica stranke Možemo, bio bi upravo to, “retrogradnost u odnosu na postignute standarde”.
Podbadanje Plenkovića
Bruxellesu je već pisao Ivica Puljak. Predsjednik stranke Centar obratio se Europskoj komisiji i Europskom parlamentu, ali ne zbog budućeg glavnog državnog odvjetnika, nego zbog izmjena Kaznenog zakona. Puljak je, očito podbadajući Plenkovića, na tzv. lex AP upozorio i njegovu stranačku kolegicu Dubravku Šuicu, potpredsjednicu Komisije, koju je upravo Plenković poslao u Bruxelles, da se tamo bavi “demokracijom i demografijom”.
Male su, međutim, šanse da će briselska ofenziva imati konkretne posljedice po Plenkovića. Premijeru, koji se “sav prepao”, na ruku ide niz stvari: parlamentarni izbori u Hrvatskoj, izbori za Europski parlament, europske dugotrajne procedure, a u konačnici i pitanje nadležnosti Bruxellesa.
Što piše u Ugovoru s EU-om?
Sandra Benčić je u pravu. Ugovorom o pristupanju EU-u hrvatske vlasti preuzele su trajne obveze u pogledu pravosuđa, cijeli jedan prilog ugovora posvećen je obvezama da se jača neovisnost, nepristranost, profesionalnost, i tako dalje, u pravosudnom sustavu. No, za razliku od Rumunjske, koja je sve donedavno imala posebni monitoring Bruxellesa u području pravosuđa, Hrvatska je taj mehanizam izbjegla.
To ne znači da Europska komisija ne prati situaciju; to čini kroz redoviti godišnji izvještaj o vladavini prava, koji objavljuje za svih 27 članica. Iz Bruxellesa su se već lani zainteresirali oko lex AP-a, a početkom ove godine Vlada je, u dopisu Komisiji, ponovno srčano branila predložene zakonske izmjene. Desetak dana kasnije, u Vladi su odjednom odlučili da će prijedlog malo ublažiti dodajući “pretežiti javni interes”.
Bez petljanja u izbore
Te će izmjene, sada u ovom novom obliku, biti opet predmet interesa Bruxellesa, u novom izvješću o vladavini prava. No, datum njegove objave još nije poznat, ali svakako neće biti prije lipnja. Dotad će možda i Hrvatska na parlamentarne izbore, a početkom lipnja i na europske. Premijer se, baš zbog toga, ne mora bojati da bi izvješće moglo biti posebno kritično – briselska administracija to aktivno izbjegava, da ih se ne bi moglo prozivati za petljanje u osjetljivo izborno vrijeme.
Ni u Europskom parlamentu, čijem je Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Puljak također pisao, uglavnom nemaju previše apetita za eventualne rasprave o vladavini prava u predizborno vrijeme. Lani su, na primjer, s dnevnog reda povukli jednu takvu rezoluciju kako se ne bi uplitali u tada nadolazeće izbore u Grčkoj i Španjolskoj.
To je, javljali su mediji, bio kompromis među vodećim političkim grupacijama. Europska pučka stranka (EPP), kojoj pripada HDZ, najbrojnija je politička skupina u Europskom parlamentu. A izbori, ponovimo, u idućim mjesecima čekaju i Hrvatsku i cijeli EU. U slučaju Grčke – čiji premijer i vladajuća stranka također pripadaju EPP-u – pučani su navodno htjeli blokirati cijelu tu raspravu.
Što (ni)je EU ovlast?
Čak i da se Europska komisija, potaknuta recentnim zbivanjima, odluči na neki korak, na umu treba imati dvije stvari. Prvo, svaki formalni postupak koji pokreće Bruxelles traje doslovno godinama. Drugo, gdje je razdjelnica između nacionalnih i europskih ovlasti – dakle, da političke okolnosti i nisu predizborne, oko čega bi točno Komisija mogla reagirati?
Prije oko zakonskog propisa (u slučaju da je, recimo, lex AP neusklađen s europskim zakonodavstvom), nego oko izbora konkretnog pravosudnog dužnosnika. Teško je naći neki usporedivi slučaj, no Bugarska je svojedobno imala državnog tužitelja protiv čije su kandidature organizirani čak i javni prosvjedi. Otišao je s dužnosti nakon četiri godine, ali odluka je donesena u Sofiji, ne u Bruxellesu.
Ono što je za premijera, međutim, potencijalno nezgodno pitanje jest hoće li recentna zbivanja utjecati na percepciju njega kao političara u EU-u: ugledni portal Politico je, na primjer, već izvijestio o planiranim izmjenama Kaznenog zakona, detaljizirajući i kako su te izmjene zaslužile kolokvijalni naziv lex AP. Je li premijera za to briga? Odgovor vjerojatno ovisi o tome kakve su mu daljnje ambicije.