Slaže se nova kadrovska križaljka na vrhu EU-a. Kakve su doista Plenkovićeve ambicije u Bruxellesu?

Michel odlazi ranije

Nagađanja o političkim ambicijama i šansama potaknuta su nanovo ovog vikenda nakon što je Charles Michel najavio da će se kandidirati na izborima za Europski parlament, što znači da će – ako osvoji mandat, a sva je prilika da hoće – ranije odstupiti s dužnosti predsjednika Europskog vijeća. Umjesto u studenom, Michel će vrlo vjerojatno s funkcije otići sredinom srpnja, a to će utjecati na kadrovske križaljke u Bruxellesu.

Nakon europskih izbora početkom lipnja kreću pregovori o političkim imenovanjima na ključne pozicije u europskim institucijama. Prije pet godina, dužnost na čelu Europske komisije pripala je Europskoj pučkoj stranci (EPP) koja je osvojila i najviše mandata (ali je umjesto njezinog Spitzenkandidata Manfreda Webera na tu funkciju izabrana Ursula von der Leyen).

Orban kao posrednik

Stoga je pozicija na čelu Europskog vijeća tada ostala otvorena za manju političku grupaciju, europske liberale, koji su po broju mandata bili treći (iza pučana i socijalista). Prijevremenim odlaskom Michela, o dužnosti predsjednika Europskog vijeća odlučivat će se, po svemu sudeći, ranije nego što je bilo planirano, a sve kako bi se izbjeglo da u postizbornom razdoblju, dok traju osjetljivi politički pregovori o top dužnostima, u ulozi posrednika bude Viktor Orban, mađarski premijer čija će zemlja u tom trenutku predsjedati EU-om.

To će zakomplicirati kadrovsku križaljku u Bruxellesu: o nasljedniku Charlesa Michela moglo bi se razgovarati već tijekom lipnja, odmah nakon EU izbora. Drugim riječima, jedna ključna funkcija u EU institucijama mogla bi “prijevremeno” biti isključena iz pregovora o raspodjeli cijelog paketa ključnih funkcija među političkim grupacijama – pregovora koji obično traju tjednima.

Demokratski koncept

Nakon prošlih izbora za dogovor je bilo potrebno pet tjedana – s puno raznih špekulacija između – da bi na kraju deblji kraj izvukao Weber. U ime kompromisa, europski lideri odustali su od koncepta Spitzenkandidata, procesa koji je trebao naglasiti tu vezu između glasovanja i imenovanja čelne osobe Europske komisije. Koncept je u praksi uspješno testiran 2014., a onda je 2019. odbačen.

Ali navodno samo privremeno. Sada se ponovno otvaraju kandidature, uključujući i u EPP-u. Politico javlja da će pučani početkom ožujka objaviti koga su izabrali. Nagađa se, dakako, o Ursuli von der Leyen – o čemu je nedavno i javno govorio talijanski ministar Antonio Tajani – ali aktualna predsjednica Komisije tek treba potvrditi da je zainteresirana za drugi mandat. Koji joj ipak nije uklesan u kamen.

Jednoglasna odluka

Pučani bi, istina, na izborima trebali osvojiti najviše mandata, što njihovog kandidata ili kandidatkinju stavlja u pole poziciju, ali o čelnoj osobi Komisije odlučuje se jednoglasno, a Viktor Orban bi možda mogao imati kakvu primjedbu – teško je vjerovati da bi bio spreman ponovno izaći iz prostorije.

Ishod pregovora o popunjavanju visokih dužnosti u EU institucijama ovisit će i o ishodu izbora – politička grupacija koja osvoji više mandata ili barem bude u prilici da presuđuje o većini u Europskom parlamentu, imat će više šanse da dobije dužnost koju priželjkuje (čelna pozicija u Komisiji samo je jedna od tih funkcija). Zadnje projekcije, pak, govore da bi sljedeći saziv Europskog parlamenta mogao biti još više fragmentiran i da bi treća po snazi politička skupina mogla biti krajnja desnica.

Fer raspodjela moći

U kadrovskim kombinacijama u Bruxellesu trebat će, međutim, barem djelomično uzeti u obzir i druge odluke koje s EU-om nemaju direktne veze (da ne ode previše političke moći u samo jednom smjeru, političkom ili geografskom). U ovoj godini zapadni lideri konačno moraju odabrati nasljednika Jensa Stoltenberga na mjestu glavnog tajnika NATO-a. Neslužbeni izvori iz briselskog sjedišta saveza kalkuliraju o šansama donedavnog nizozemskog premijera Marka Ruttea.

Na drugoj istaknutoj međunarodnoj funkciji u rujnu istječe, pak, petogodišnji mandat bivšoj hrvatskoj ministrici. Marija Pejčinović Burić je od 2019. na mjestu glavne tajnice Vijeća Europe. Europski mediji sada javljaju da bi se za tu dužnost mogao ponovno natjecati Didier Reynders, belgijski povjerenik u Europskoj komisiji, koji se prije pet godina neuspješno kandidirao upravo protiv Pejčinović Burić.

Prethodni glavni tajnik Norvežanin Thorbjørn Jagland bio je prvi koji je odradio dva uzastopna mandata. Kakvi su planovi bivše hrvatske šefice diplomacije, zasad nije poznato. Telegram je Vladi i Ministarstvu vanjskih i europskih poslova poslao upit je li možda bilo razgovora o eventualnom drugom mandatu. Odgovor ćemo objaviti kada ga dobijemo.

Premijerove ambicije

S obzirom da je u superizbornu godinu ušla i Hrvatska, kadrovske križaljke koje se popunjavaju u Bruxellesu i drugim europskim metropolama bit će, sasvim sigurno, bitne i u domaćoj politici. Ovdje se već uobičajilo špekulirati o navodnim briselskim ambicijama premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, uglavnom zbog iskustva iz 2019., kada je figurirao kao jedan od potencijalnih kandidata.

Neki dan je, recimo, šef HSS-a Krešo Beljak o tome govorio na N1, sugerirajući da Plenković zbog toga kalkulira i s datumom parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. No, mada se zadnjih godina povremeno stvarao dojam da je odluka praktički samo na njemu – želi li neku važnu europsku dužnost ili ne – to je daleko od istine. Moralo bi se poklopiti jako puno toga.

Unatoč tome, logično je predviđati da će briselsko kadroviranje biti jedna od važnih predizbornih tema u Hrvatskoj, pogotovo ako parlamentarni izbori budu prije ili paralelno s europskima, a premijer će morati uvjerljivije nego dosad objasniti ima li istine u (oporbenim) nagađanjima o njegovim političkim ambicijama.