Da je okupljanje ljevice oko SDP-a, u koje će dijelom ući i Možemo! (na četiri izborne jedinice) dramatično uzburkalo političku scenu, najbolje su pokazale reakcije iz HDZ-a.
Iz petnih žila se, naime, iz te stranke upiru dokazati kako se radi o neupravljivoj “kobasičastoj koaliciji” (iako slična kombinacija vlada zemljom), bez pravog lidera i sa sloganom koji su kopirali od – Kolinde Grabar-Kitarović.
Razlika u strukturi koalicije
Kako smo već i pisali, ako se uzmu u obzir pojedinačni rejtinzi svih stranaka iz HDZ-ove i SDP-ove koalicije, razlika je tek nevelika četiri postotna boda u korist Plenkovićeve ekipe. Uz dva vrlo velika “ali”.
Prvo, HDZ-ov trend, ona čuvena strelica anketne potpore je crvene boje. SDP-ova je sad već nekoliko mjeseci – zelena. Drugo, iako i u SDP-ovoj koaliciji ima mikronski malih partnera, stranaka koje se, zapravo svode na samo jedno prepoznatljivo ime, HDZ-u su sve koalicijske stranke, praktički, osuđene na trenutnu smrt budu li morali sami na izbore.
Dakle, dok Plenkovićevi partneri HSLS i HDS sigurno, a HNS vrlo vjerojatno samostalno ne mogu doći ni blizu saborskom mandatu u svojim izbornim jedinicama, SDP-ovi partneri su regionalno ipak snažniji. Osim IDS-a koji će ionako u odvojenoj kombinaciji u Osmoj izbornoj jedinici, na mandat(e) bi i bez SDP-a u povoljnim okolnostima mogli računati i Reformisti (Trećoj), i Centar (Desetoj), a ni Fokus i HSS ne bi bili bez šansi u Drugoj i Šestoj izbornoj jedinici. Uz to se očekuje i da “točkasta” koalicija s Možemo! u Četvrtoj, Petoj, Sedmoj i Devetoj izbornoj jedinici donese nekoliko mandata koji se ne bi mogli osvojiti odvojenim nastupom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dvanaest mandata – golema razlika
U oporbi imaju i točnu računicu o tome što im nosi ovakav način izlaska na izbore. Dakle, po anketama koje su dosad rađene, zajednički izlazak ljevice i centra kakav se upravo dogovara, uz “točkastu” suradnju s Možemo! donio bi toj kombinaciji do sedam dodatnih mandata. Od tih sedam, pet bi oduzeli direktno HDZ-u.
Tih 12 mandata bio bi golem, a lako moguće i presudan politički kapital. Naime, uz 12 mandata više u odnosu na HDZ, SDP i njima bliske stanke bi pobijedile Hrvatsku demokratsku zajednicu na svim izborima koje su u ovom stoljeću – izgubili, osim onih pandemijskih, prije četiri godine. Čak i kad se računaju mandati iz dijaspore (a bilo ih je od dva do pet za HDZ), SDP i njihovi partneri bi – s 12 dodatnih mandata u odnosu na HDZ – mogli računati na prednost pri sastavljanju Vlade i protiv Ive Sanadera (dvaput), i protiv Tomislava Karamarka, i protiv Andreja Plenkovića 2016. godine.
Anatomija HDZ-ovih pobjeda
Redom: 2003. godine je Sanaderov HDZ imao 12 mandata više od SDP-a i HNS-a koji su na izbore išli odvojeno, ali se podrazumijevala poslijeizborna suradnja. Devet mandata je tad samostalnim nastupom osvojio i HSS koji je do 2003. godine sudjelovao u Vladi Ivice Račana, a nakon tih izbora bio je u oporbi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Četiri godine kasnije, razlika za HDZ je bila deset mandata (pogonjena s čak pet zastupnika iz dijaspore). Na izborima 2015. godine, nakon kojih je Most odlučivao o tome tko će formirati Vladu, HDZ-ova i SDP-ova koalicija su u deset hrvatskih izbornih jedinica osvojile po 56 mandata, a Karamarkova ekipa je bila u prednosti samo zbog tri zastupnika iz dijaspore.
Naposljetku, prva pobjeda Andreja Plenkovića ostvarena je sa sedam mandata razlike (uključujući dva iz dijaspore). Prije četiri godine, ipak, SDP-ovoj Restart koaliciji nije mogla pomoći ni magija – ostali su 25 mandata iz HDZ-a.
Uzbuđenje u HDZ-u je – razumljivo
No, ti, pandemijski izbori s nikad nižom izlaznošću jedini su primjer u kojem 12 mandata razlike s kojima sada barataju u krugovima oporbene koalicije, ne bi značile razliku između izborne pobjede i poraza. Naravno, pored bilo kakve računice temeljene na anketama treba staviti obaveznu zvjezdicu i objašnjenje kako se radi o nedovoljno preciznom skici jednog trenutka u vremenu, te kako nije nemoguće da i ovaj put, poput 2020. – ni tih 12 mandata, jednostavno, ne bude dovoljno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali, treba dometnuti i da bi koalicijska sinergija i osjećaj da razlika u odnosu na vladajuću stranku više nije nedostižna, mogli dodatno podebljati opozicijske brojke. Stoga svakako treba imati razumijevanja za burne reakcije iz HDZ-a na sklapanje velike oporbene koalicije. Bitka tek počinje i bit će vjerojatno neizvjesnija nego što su to mnogi očekivali.
U oporbi su uvjereni: 'Razlika u mandatima koje će dobiti zbog koalicije mogla bi presuditi izbore'
U oporbi su izračunali da im koalicija donosi sedam mandata više, od čega ih pet uzimaju direktno HDZ-u
Naravno, pored bilo kakve računice temeljene na anketama treba staviti obaveznu zvjezdicu i objašnjenje kako se radi o nedovoljno preciznoj skici jednog trenutka te kako nije nemoguće da ni ovaj put, poput 2020., to ne bude dovoljno
Da je okupljanje ljevice oko SDP-a, u koje će dijelom ući i Možemo! (na četiri izborne jedinice) dramatično uzburkalo političku scenu, najbolje su pokazale reakcije iz HDZ-a.
Iz petnih žila se, naime, iz te stranke upiru dokazati kako se radi o neupravljivoj “kobasičastoj koaliciji” (iako slična kombinacija vlada zemljom), bez pravog lidera i sa sloganom koji su kopirali od – Kolinde Grabar-Kitarović.
Uzbuđenje u HDZ-u je sasvim opravdano. Koalicija oko Peđe Grbina će, dovrše li se pregovori o listama bez značajnijih potresa, predstavljati ozbiljan izazov HDZ-ovoj koaliciji koja će pokušati Andreja Plenkovića pogurati prema trećem mandatu. Sve one priče o “uvjerljivoj prednosti” HDZ-a koje smo slušali nakon svake ankete posljednjih godina preko noći odjednom padaju u vodu.
Razlika u strukturi koalicije
Kako smo već i pisali, ako se uzmu u obzir pojedinačni rejtinzi svih stranaka iz HDZ-ove i SDP-ove koalicije, razlika je tek nevelika četiri postotna boda u korist Plenkovićeve ekipe. Uz dva vrlo velika “ali”.
Prvo, HDZ-ov trend, ona čuvena strelica anketne potpore je crvene boje. SDP-ova je sad već nekoliko mjeseci – zelena. Drugo, iako i u SDP-ovoj koaliciji ima mikronski malih partnera, stranaka koje se, zapravo svode na samo jedno prepoznatljivo ime, HDZ-u su sve koalicijske stranke, praktički, osuđene na trenutnu smrt budu li morali sami na izbore.
Dakle, dok Plenkovićevi partneri HSLS i HDS sigurno, a HNS vrlo vjerojatno samostalno ne mogu doći ni blizu saborskom mandatu u svojim izbornim jedinicama, SDP-ovi partneri su regionalno ipak snažniji. Osim IDS-a koji će ionako u odvojenoj kombinaciji u Osmoj izbornoj jedinici, na mandat(e) bi i bez SDP-a u povoljnim okolnostima mogli računati i Reformisti (Trećoj), i Centar (Desetoj), a ni Fokus i HSS ne bi bili bez šansi u Drugoj i Šestoj izbornoj jedinici. Uz to se očekuje i da “točkasta” koalicija s Možemo! u Četvrtoj, Petoj, Sedmoj i Devetoj izbornoj jedinici donese nekoliko mandata koji se ne bi mogli osvojiti odvojenim nastupom.
Dvanaest mandata – golema razlika
U oporbi imaju i točnu računicu o tome što im nosi ovakav način izlaska na izbore. Dakle, po anketama koje su dosad rađene, zajednički izlazak ljevice i centra kakav se upravo dogovara, uz “točkastu” suradnju s Možemo! donio bi toj kombinaciji do sedam dodatnih mandata. Od tih sedam, pet bi oduzeli direktno HDZ-u.
Tih 12 mandata bio bi golem, a lako moguće i presudan politički kapital. Naime, uz 12 mandata više u odnosu na HDZ, SDP i njima bliske stanke bi pobijedile Hrvatsku demokratsku zajednicu na svim izborima koje su u ovom stoljeću – izgubili, osim onih pandemijskih, prije četiri godine. Čak i kad se računaju mandati iz dijaspore (a bilo ih je od dva do pet za HDZ), SDP i njihovi partneri bi – s 12 dodatnih mandata u odnosu na HDZ – mogli računati na prednost pri sastavljanju Vlade i protiv Ive Sanadera (dvaput), i protiv Tomislava Karamarka, i protiv Andreja Plenkovića 2016. godine.
Anatomija HDZ-ovih pobjeda
Redom: 2003. godine je Sanaderov HDZ imao 12 mandata više od SDP-a i HNS-a koji su na izbore išli odvojeno, ali se podrazumijevala poslijeizborna suradnja. Devet mandata je tad samostalnim nastupom osvojio i HSS koji je do 2003. godine sudjelovao u Vladi Ivice Račana, a nakon tih izbora bio je u oporbi.
Četiri godine kasnije, razlika za HDZ je bila deset mandata (pogonjena s čak pet zastupnika iz dijaspore). Na izborima 2015. godine, nakon kojih je Most odlučivao o tome tko će formirati Vladu, HDZ-ova i SDP-ova koalicija su u deset hrvatskih izbornih jedinica osvojile po 56 mandata, a Karamarkova ekipa je bila u prednosti samo zbog tri zastupnika iz dijaspore.
Naposljetku, prva pobjeda Andreja Plenkovića ostvarena je sa sedam mandata razlike (uključujući dva iz dijaspore). Prije četiri godine, ipak, SDP-ovoj Restart koaliciji nije mogla pomoći ni magija – ostali su 25 mandata iz HDZ-a.
Uzbuđenje u HDZ-u je – razumljivo
No, ti, pandemijski izbori s nikad nižom izlaznošću jedini su primjer u kojem 12 mandata razlike s kojima sada barataju u krugovima oporbene koalicije, ne bi značile razliku između izborne pobjede i poraza. Naravno, pored bilo kakve računice temeljene na anketama treba staviti obaveznu zvjezdicu i objašnjenje kako se radi o nedovoljno preciznom skici jednog trenutka u vremenu, te kako nije nemoguće da i ovaj put, poput 2020. – ni tih 12 mandata, jednostavno, ne bude dovoljno.
Ali, treba dometnuti i da bi koalicijska sinergija i osjećaj da razlika u odnosu na vladajuću stranku više nije nedostižna, mogli dodatno podebljati opozicijske brojke. Stoga svakako treba imati razumijevanja za burne reakcije iz HDZ-a na sklapanje velike oporbene koalicije. Bitka tek počinje i bit će vjerojatno neizvjesnija nego što su to mnogi očekivali.