Djelići slagalice počinju prianjati jedan uz drugi i otkrivati uznemirujuću sliku. Hrvatski premijer je u svih svojih šest godina mandata, u strateškoj energetskoj kompaniji, čini se, sustavno zagovarao interes – Mađarske. Glavni je to zaključak sa svjedočenja bivšeg člana Uprave Ine Davora Mayera pred Antikorupcijskim vijećem, svjedočenja koje se pokušalo obezvrijediti ili prekriti medijskom bukom na načine dosad neviđene u novijoj hrvatskoj povijesti.
Oporba možda pretjeruje ispaljujući kao iz višecijevnih bacača fraze o veleizdaji, no činjenica je da je čudesan odnos Plenkovićevih Vlada prema interesu MOL-a i interesu države u priči oko Ine, pogotovo oko gašenja sisačke rafinerije – vrlo, vrlo teško objašnjiv. Ono što pogotovo budi sumnju je Vladin i Plenkovićev osobni odnos prema toj temi – radi se o frapantnom i konstantnom nizu opsjena, dimnih zavjesa i laži.
Kako je propala modernizacija
Iz Mayerovog svjedočenja postalo je jasno kako su se prethodne Vlade borile protiv stalne MOL-ove ideje da se ugasi Sisak – ako nikako drugo, onda se išlo “partizanski”, noćnim sastancima s ministrom i prijetnjama rušenjem kvoruma. Hrvatska zbog interesa vlastite energetske sigurnosti, ali i zbog političkih i socijalnih razloga, nije htjela pristati na gašenje sisačke rafinerije.
O tome je daleke 2016. godine u kampanji govorio i sam Andrej Plenković, obećavajući kako će se “zalagati da zajedničko rješenje MOL-a i hrvatske Vlade bude modernizacija sisačke rafinerije, što će osigurati opstanak radnih mjesta, odnosno da Rafinerija Sisak bude generator razvoja, zapošljavanja i zaštite standarda ljudi koji ovdje žive”. Okej, političari u kampanjama obećavaju svašta i onda im bude malo neugodno kad naprave potpuno suprotno. No, ova stvar je, čini se, mnogo malignija.
Serijal opsjena i prevara
Jer, da nije tako – Plenković bi danas bez problema i s tek malo grižnje savjesti zbog obećanja iz 2016. godine objašnjavao kako se radi o odluci koju je, eto, njemu dopalo za donijeti. Kako je Sisak, recimo, nepopravljivo nosio gubitke i modernizacija se ne bi isplatila (niti bi je MOL htio odraditi). Kako je, oprostite, tržište nekad nemilosrdno i kako su se gasile rafinerije po cijeloj Europi.
Umjesto racionalnog pokušaja objašnjenja jedne političke odluke, međutim, hrvatski premijer je odabrao cijeli serijal opsjena s one strane zdravog razuma, logičkih akrobacija i PR trikova iz najtamnijeg seta oruđa kojim se pokušava oblikovati javno mišljenje. Plenković i HDZ, očito i očajnički pokušavaju temu Ine i gašenja Siska zamračiti cijelom serijom – ha, nema druge riječi nego – prevara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Farsa oko otkupa Ine
Prva prevara bila je najava kupnje Ine od MOL-a na Badnjak 2016. godine. Za što je, kako je tad kazivao Plenković, već postojao i model. Samo do odabira konzultanta za taj posao, međutim, prošlo je potpuno nestvarnih 949 dana. Nakon svega, rasplet je bio savršeno očekivan. Hrvatska je dala MOL-u svoju ponudu. MOL je odbio. Kraj priče.
U međuvremenu je u tajnosti potpisan Memorandum između Ine i Janafa kojim je omogućen izvoz nafte u Mađarsku i, zapravo, “potpisana presuda” Sisku. Kod gašenja rafinerije, pokušava se objasniti danas, riječ je bila o odluci kompanije, a ne Vlade.
U Upravi i Nadzornom odboru Ine, međutim, sjede ljudi koje je Vlada RH tamo poslala, uostalom, Mayer je jasno objasnio kako se mogla izbjeći donijeti takva odluka – uz dogovor i odobrenje tadašnjeg ministra i premijera (Vrdoljaka i Milanovića). Naravno da je zeleno svjetlo za gašenje Siska morao dati Plenković. Koji sad o tome ne želi uopće govoriti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Biorafinerija – nova duda-varalica
Kad je postalo jasno i javno da se sisačka rafinerija zatvara, javnosti je Vlada ponudila novu dudu-varalicu – u Sisku će se graditi biorafinerija. Bit će, dakle, radnih mjesta, bit će zelene tranzicije, ne radi se samo o ključu u bravu. Od biorafinerije u Sisku, međutim, nema do danas nema ništa, a sličan projekt MOL razvija u – Mađarskoj.
Stvar dolazi, međutim, u histeričnu fazu tek posljednjih tjedana, nakon što je otkrivena mega pljačka u Ini na dilanju jeftinog plina preko s HDZ-om povezane tvrtke u istočnoj Slavoniji. Pljačka teška milijardu kuna, pak, vraća u fokus i neobično poklapanje ponašanja hrvatske vlasti i mađarskih interesa u Ini.
Histerija oko Antikorupcijskog vijeća
Kako nema šanse da HDZ prihvati Istražno povjerenstvo o Ini – jer je Plenković već nakon nekoliko sjednica saborskog istražnog povjerenstva o Agrokoru stavio točku na rad tog tijela i svih pokušaja da se pokrenu parlamentarna istražna povjerenstva o drugim temama, u fokus dolazi Antikorupcijsko vijeće kao jedino tijelo u Saboru u kojem oporba ima većinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pred tim Vijećem su dosad redovno održavana saslušavanja pa njegov predsjednik Nikola Grmoja kreće na posao. Što izaziva dramatičnu reakciju HDZ-a – prvo se saslušanja sad odjednom proglašavaju protuzakonitima, zatim se prvog svjedoka, šefa Janafa u vrijeme potpisivanja Memoranduma koji je presudio Sisku, Dragana Kovačevića, nastoji diskreditirati na sve moguće načine.
Nuklearna opcija: Zekanović i rad nedjeljom
Iako je čovjek kadar kojeg je Plenković držao na čelu Janafa, iako se stranka u sličnim situacijama religiozno drži za presumpciju nevinosti, Kovačevića se opisuje kao zadnjeg kriminalca i oporbenog igrača koji svjedočenjem želi popraviti svoju situaciju uskočkog optuženika. To što HDZ-ovu većinu u Saboru drži uskočki optuženik (u istoj aferi!) Dražen Barišić – nema veze. To nije isto, sasvim ozbiljno uvjeravaju iz HDZ-a.
Naposljetku, ide se s nuklearnom opcijom. U Grmojino vijeće umjesto svog člana HDZ letećom zamjenom ubacuje Hrvoja Zekanovića, kako bi diskreditirao i vrijeđao svjedoke, izazivao sukobe i od cijele stvari napravio – cirkus.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uz sve to, kako se približavalo Mayerovo svjedočenje kojeg su se očito (i očito s razlogom) pribojavali u Banskim dvorima, u javnost je istresena cijela gomila najnevjerojatnijih spinova – od masovne (do)gradnje nogometnih stadiona po Hrvatskoj, preko priče o koaliciji HDZ-Možemo!, pa do Plenkovićeve optužbe da je oporba pod stranim utjecajem. Stvar je toliko eskalirala da je Vlada duboko udahnula, otpuhala debeli sloj prašine i po tko zna koji put prikladno oživjela čak i priču o zabrani rada nedjeljom.
Panika će se nastaviti
Dokle će ići svo to ludilo i panika, teško je predvidjeti. Mayer sigurno nije posljednji svjedok na Antikorupcijskom vijeću i moglo bi biti još histerije u javnom prostoru kad Grmoja najavi sljedeću sjednicu.
Jednako tako nije lako odgovoriti i na ključno pitanje – zašto? Zbog čega je, dakle, toliko uporno hrvatska Vlada oko Ine povlačila poteze koji su toliko išli na ruku – mađarskoj kompaniji. Očito je tek samo jedno – da Plenković i HDZ odgovor na to pitanje očajnički pokušavaju sakriti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Umjesto racionalne rasprave, Vlada događaje oko Ine histerično pokušava zamračiti serijom opsjena i prevara. Niz je frapantan
Nakon Mayerovog svjedočenja teško je kazati da je Plenkovićeva Vlada u Ini radila u hrvatskom interesu
Pokušaji paničnog sprječavanja ili bar skrivanja rasprave o Ini i gašenju sisačke rafinerije toliko su eskalirali da je Vlada duboko udahnula, otpuhala debeli sloj prašine i po tko zna koji put prikladno oživjela čak i priču o zabrani rada nedjeljom
Djelići slagalice počinju prianjati jedan uz drugi i otkrivati uznemirujuću sliku. Hrvatski premijer je u svih svojih šest godina mandata, u strateškoj energetskoj kompaniji, čini se, sustavno zagovarao interes – Mađarske. Glavni je to zaključak sa svjedočenja bivšeg člana Uprave Ine Davora Mayera pred Antikorupcijskim vijećem, svjedočenja koje se pokušalo obezvrijediti ili prekriti medijskom bukom na načine dosad neviđene u novijoj hrvatskoj povijesti.
Oporba možda pretjeruje ispaljujući kao iz višecijevnih bacača fraze o veleizdaji, no činjenica je da je čudesan odnos Plenkovićevih Vlada prema interesu MOL-a i interesu države u priči oko Ine, pogotovo oko gašenja sisačke rafinerije – vrlo, vrlo teško objašnjiv. Ono što pogotovo budi sumnju je Vladin i Plenkovićev osobni odnos prema toj temi – radi se o frapantnom i konstantnom nizu opsjena, dimnih zavjesa i laži.
Kako je propala modernizacija
Iz Mayerovog svjedočenja postalo je jasno kako su se prethodne Vlade borile protiv stalne MOL-ove ideje da se ugasi Sisak – ako nikako drugo, onda se išlo “partizanski”, noćnim sastancima s ministrom i prijetnjama rušenjem kvoruma. Hrvatska zbog interesa vlastite energetske sigurnosti, ali i zbog političkih i socijalnih razloga, nije htjela pristati na gašenje sisačke rafinerije.
O tome je daleke 2016. godine u kampanji govorio i sam Andrej Plenković, obećavajući kako će se “zalagati da zajedničko rješenje MOL-a i hrvatske Vlade bude modernizacija sisačke rafinerije, što će osigurati opstanak radnih mjesta, odnosno da Rafinerija Sisak bude generator razvoja, zapošljavanja i zaštite standarda ljudi koji ovdje žive”. Okej, političari u kampanjama obećavaju svašta i onda im bude malo neugodno kad naprave potpuno suprotno. No, ova stvar je, čini se, mnogo malignija.
Serijal opsjena i prevara
Jer, da nije tako – Plenković bi danas bez problema i s tek malo grižnje savjesti zbog obećanja iz 2016. godine objašnjavao kako se radi o odluci koju je, eto, njemu dopalo za donijeti. Kako je Sisak, recimo, nepopravljivo nosio gubitke i modernizacija se ne bi isplatila (niti bi je MOL htio odraditi). Kako je, oprostite, tržište nekad nemilosrdno i kako su se gasile rafinerije po cijeloj Europi.
Umjesto racionalnog pokušaja objašnjenja jedne političke odluke, međutim, hrvatski premijer je odabrao cijeli serijal opsjena s one strane zdravog razuma, logičkih akrobacija i PR trikova iz najtamnijeg seta oruđa kojim se pokušava oblikovati javno mišljenje. Plenković i HDZ, očito i očajnički pokušavaju temu Ine i gašenja Siska zamračiti cijelom serijom – ha, nema druge riječi nego – prevara.
Farsa oko otkupa Ine
Prva prevara bila je najava kupnje Ine od MOL-a na Badnjak 2016. godine. Za što je, kako je tad kazivao Plenković, već postojao i model. Samo do odabira konzultanta za taj posao, međutim, prošlo je potpuno nestvarnih 949 dana. Nakon svega, rasplet je bio savršeno očekivan. Hrvatska je dala MOL-u svoju ponudu. MOL je odbio. Kraj priče.
U međuvremenu je u tajnosti potpisan Memorandum između Ine i Janafa kojim je omogućen izvoz nafte u Mađarsku i, zapravo, “potpisana presuda” Sisku. Kod gašenja rafinerije, pokušava se objasniti danas, riječ je bila o odluci kompanije, a ne Vlade.
U Upravi i Nadzornom odboru Ine, međutim, sjede ljudi koje je Vlada RH tamo poslala, uostalom, Mayer je jasno objasnio kako se mogla izbjeći donijeti takva odluka – uz dogovor i odobrenje tadašnjeg ministra i premijera (Vrdoljaka i Milanovića). Naravno da je zeleno svjetlo za gašenje Siska morao dati Plenković. Koji sad o tome ne želi uopće govoriti.
Biorafinerija – nova duda-varalica
Kad je postalo jasno i javno da se sisačka rafinerija zatvara, javnosti je Vlada ponudila novu dudu-varalicu – u Sisku će se graditi biorafinerija. Bit će, dakle, radnih mjesta, bit će zelene tranzicije, ne radi se samo o ključu u bravu. Od biorafinerije u Sisku, međutim, nema do danas nema ništa, a sličan projekt MOL razvija u – Mađarskoj.
Stvar dolazi, međutim, u histeričnu fazu tek posljednjih tjedana, nakon što je otkrivena mega pljačka u Ini na dilanju jeftinog plina preko s HDZ-om povezane tvrtke u istočnoj Slavoniji. Pljačka teška milijardu kuna, pak, vraća u fokus i neobično poklapanje ponašanja hrvatske vlasti i mađarskih interesa u Ini.
Histerija oko Antikorupcijskog vijeća
Kako nema šanse da HDZ prihvati Istražno povjerenstvo o Ini – jer je Plenković već nakon nekoliko sjednica saborskog istražnog povjerenstva o Agrokoru stavio točku na rad tog tijela i svih pokušaja da se pokrenu parlamentarna istražna povjerenstva o drugim temama, u fokus dolazi Antikorupcijsko vijeće kao jedino tijelo u Saboru u kojem oporba ima većinu.
Pred tim Vijećem su dosad redovno održavana saslušavanja pa njegov predsjednik Nikola Grmoja kreće na posao. Što izaziva dramatičnu reakciju HDZ-a – prvo se saslušanja sad odjednom proglašavaju protuzakonitima, zatim se prvog svjedoka, šefa Janafa u vrijeme potpisivanja Memoranduma koji je presudio Sisku, Dragana Kovačevića, nastoji diskreditirati na sve moguće načine.
Nuklearna opcija: Zekanović i rad nedjeljom
Iako je čovjek kadar kojeg je Plenković držao na čelu Janafa, iako se stranka u sličnim situacijama religiozno drži za presumpciju nevinosti, Kovačevića se opisuje kao zadnjeg kriminalca i oporbenog igrača koji svjedočenjem želi popraviti svoju situaciju uskočkog optuženika. To što HDZ-ovu većinu u Saboru drži uskočki optuženik (u istoj aferi!) Dražen Barišić – nema veze. To nije isto, sasvim ozbiljno uvjeravaju iz HDZ-a.
Naposljetku, ide se s nuklearnom opcijom. U Grmojino vijeće umjesto svog člana HDZ letećom zamjenom ubacuje Hrvoja Zekanovića, kako bi diskreditirao i vrijeđao svjedoke, izazivao sukobe i od cijele stvari napravio – cirkus.
Uz sve to, kako se približavalo Mayerovo svjedočenje kojeg su se očito (i očito s razlogom) pribojavali u Banskim dvorima, u javnost je istresena cijela gomila najnevjerojatnijih spinova – od masovne (do)gradnje nogometnih stadiona po Hrvatskoj, preko priče o koaliciji HDZ-Možemo!, pa do Plenkovićeve optužbe da je oporba pod stranim utjecajem. Stvar je toliko eskalirala da je Vlada duboko udahnula, otpuhala debeli sloj prašine i po tko zna koji put prikladno oživjela čak i priču o zabrani rada nedjeljom.
Panika će se nastaviti
Dokle će ići svo to ludilo i panika, teško je predvidjeti. Mayer sigurno nije posljednji svjedok na Antikorupcijskom vijeću i moglo bi biti još histerije u javnom prostoru kad Grmoja najavi sljedeću sjednicu.
Jednako tako nije lako odgovoriti i na ključno pitanje – zašto? Zbog čega je, dakle, toliko uporno hrvatska Vlada oko Ine povlačila poteze koji su toliko išli na ruku – mađarskoj kompaniji. Očito je tek samo jedno – da Plenković i HDZ odgovor na to pitanje očajnički pokušavaju sakriti.