Ono što fascinira su silina i upornost. HDZ i dio njegovih koalicijskih partnera, naime, već danima pokušavaju izbjeći, obezvrijediti i obesmisliti bilo kakvu raspravu o upravljanju Inom, pogotovo onu vezanu za gašenje sisačke rafinerije o čemu se danas razgovaralo na saborskom Antikorupcijskom vijeću.
Propisi i ironija
I sad dolazi taj elegantni tvist – osnivanje istražnog povjerenstva je odluka koju donosi Sabor. U kojem HDZ ima većinu i koji već godinama odbija sve inicijative za osnivanjima takvih povjerenstava – jednom jer se, kao, bave predmetom oko kojeg već postupaju istražna djela, a drugi put zato što su zadaće predloženih povjerenstava postavljene preširoko. Slična sudbina čeka i oporbeni prijedlog o istražnom povjerenstvu o Ini.
A rasprava pred saborskim odborima? E, u svim tim tijelima HDZ također ima većinu. Dakle, recimo da oporba predloži (što i planiraju) da se pred matičnim odborom, a to je onaj za gospodarstvo kojeg, kakve li ironije, vodi Žarko Tušek iz afere “Kaj bi ti štel biti” sasluša, recimo, Damira Vanđelića, bivšeg člana Nadzornog odbora Ine. “Sve je po propisima”, rekli bi zadovoljno u vladajućoj stranci i stavili prijedlog na glasanje. Kojeg će HDZ-ova većina u Odboru glatko – odbiti.
Kako je propala cenzura
Stoga je ostalo jedino saborsko tijelo u kojem oporba ima većinu, Antikorupcijsko vijeće, kojem se trebalo saborskim poslovnikom začepiti usta i spriječiti raspravu. No, kad je postalo očito da će se planirana saslušanja održati u ili izvan Sabora, s tim što bi potonji rasplet izazvao još veću pažnju javnosti, napravljen je korak unatrag, pa je Odbor za Ustav donio čudesan zaključak kojim Antikorupcijsko vijeće nije ovlašteno održavati saslušanja, ali se ona ipak mogu održavati.
Kad je stavljanje trake s natpisom cenzura na Antikorupcijsko vijeće propalo, krenulo se granatirati kredibilitet jedinog svjedoka koji je obećao pozitivno odgovoriti na poziv za svjedočenje – Dragana Kovačevića. Jer je čovjek – Uskokov optuženik u aferi Janaf.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nekakav parlament? Ma hajte, molim vas…
Uskokovi optuženici, doduše, nisu (još?) Tomislav Ćorić, Andrej Plenković i Tena Mišetić koji su također pozvani da svjedoče o sastanku u premijerovom Uredu na kojem se govorilo o Memorandumu Ine i Janafa koji je, zapravo, značio smrtnu presudu sisačkoj rafineriji nafte. No, njima nije ni palo na pamet doći. Jer, tko je to vidio spuštati se s visina izvršne vlasti do nekakvog parlamenta i odgovarati na pitanja saborskih zastupnika?
U ritualnosti svog nepoštivanja najvišeg predstavničkog tijela u Hrvatskoj posebno se istaknuo Ćorić, koji je kazao kako nema namjeru sudjelovati u raspravi koju treba “voditi čovjek koji nema niti moralni niti ljudski kredibilitet da to čini”. Ćorić, naravno, zna da Nikola Grmoja nije rukopoložen na mjesto predsjednika Antikorupcijskog vijeća diskrecijskom odlukom Sotone, niti je, eto, svojom voljom jednostavno došao na zagrebački Gornji grad i zabarikadirao se u zgradi Sabora.
U parlament su ga birali birači, a na mjesto predsjednika Vijeća saborski zastupnici – iz toga proizilazi njegov “kredibilitet da to čini”. Sve ostalo je tek stvar kućnog odgoja masno plaćenog viceguvernera Hrvatske narodne banke i, očito, paralizirajućeg straha od javnog odgovaranja na pitanja o odnosima Ine i Mola u vrijeme njegovog ministarskog mandata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Optuženik je fuj. Osim ako nas drži na vlasti
I tako je ostao samo Kovačević, za kojeg su vladajući u hipu zaboravili svoju u svakoj aferi mantranu priču o “presumpciji nevinosti”. Sad kad je došao u situaciju da govori o neugodnim stvarima, optužnica protiv njega postala je odmah krajnji dokaz i presuda da se radi o čovjeku kojem se ne smije vjerovati. Ili, kako je to za Kovačevića rekao HDZ-ov vjerni koalicijski partner Dario Hrebak iz mikrostranke HSLS: “Smatram da kao takav pod teškim optužbama ne može biti relevantan da svjedoči o ičemu u Hrvatskom saboru”.
Zvuči logično? Samo onima koji ne znaju da većinu u Saboru HDZ-u, Hrebaku i ostalima koji sad ipak mudro šute, drži – još gore – optuženik Europskog javnog tužiteljstva. Dražen Barišić iz HDZ-a, očito, svojim dolascima u Sabor ne izaziva kod vladajućih alergijsku reakciju poput Dragana Kovačevića. A eto, čovjek je također optužnicom. I to također u aferi Janaf. Kako li je svijet mali!
Zašto se, pobogu, toliko želi spriječiti priča o Ini?
Nakon svih tih skakanja u usta, javnih samosramoćenja cijelog niza političara iz vlasti, promatraču se može nametnuti samo jedno pitanje. Zašto, pobogu? Zbog čega se tako silno želi spriječiti i obezvrijediti bilo kakvu raspravu o Ini? Toliko da u zadnji tren u Antikorupcijsko vijeće letećom izmjenom ubacujete Hrvoja Zekanovića, sa zadatkom da napravi cirkus?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Očito je ono što iritira i plaši cijelu vertikalu vlasti taj nesretni Memorandum iz 2018. godine kojim se omogućio protok nafte od Rafinerije Sisak do Janafa, tako da je mogla dalje teći prema Mađarskoj i njihovim rafinerijama dok je ova sisačka dobila ključ u bravu. S vanjske strane.
Čak i bez javno dostupnog dopisa tadašnjeg ministra Ćorića u kojem se doslovno kaže kako odluku o zatvaranju Siska “nije moguće donijeti jednostrano, bez dogovora s Vladom Republike Hrvatske”, potpuno je jasno da je o ovako krupnom pitanju ključnu riječ imao onaj koji i inače ima ključnu riječ u Hrvatskoj – predsjednik Vlade Andrej Plenković.
Zarada Janafu i Ini, gubitak Hrvatskoj
Uostalom, iako i on danas priča bajke o tome da se radilo o poslovnoj odluci Ine (kojoj je neki dan nedavno upravo on smijenio upravu), nova linija obrane HDZ-a oko Memoraduma i gašenja Ine je da se radilo o opravdanom poslovnom potezu. Jer, evo, Janaf i Ina su zaradili, modernizirat će se riječka rafinerija i super smo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Problem je što je gašenje Rafinerije Sisak možda bilo isplativo kompaniji, ali je bilo protivno nacionalnim interesima, odnosno energetskoj sigurnosti Republike Hrvatske. Kako se to sa sigurnošću može tvrditi? Jednostavno.
Strategija energetskog razvoja
U vrijeme gašenja Siska na snazi je bila Strategija energetskog razvoja RH koju je donio Sabor. U njoj su navedene razvojne smjernice za sektor nafte i prirodnog plina. Jedna od njih je “ubrzani dovršetak modernizacije rafinerija nafte u Republici Hrvatskoj“. Ima i ciljeva – primjerice, osiguranje redovite opskrbe domaćeg tržišta potrebnim količinama nafte i prirodnog plina.
Kaže se i što točno Vlada Republike Hrvatske mora napraviti da se taj cilj dostigne, između ostalog, stvoriti uvjete da se “osuvremene hrvatske rafinerije”. Što je Vlada napravila pristankom na Memorandum? Ugasila jednu od dvije domaće rafinerije. Druga, hvala na pitanju, i dalje nije modernizirana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mrtvo slovo u Zakonu o energiji
Ima još – u Zakonu o energiji stoji da se objekti za preradu nafte proglašavaju objektima od interesa za Republiku Hrvatsku. Vlasnici tih objekata su ih “dužni održavati, tehnološki unapređivati, odnosno modernizirati sukladno odrednicama Strategije energetskog razvoja i interesima Republike Hrvatske”.
U nekom slobodnijem umjetničkom konceptu konzerviranje cijele rafinerije se možda i može doživjeti njenim održavanjem, ali gašenje pogona teško može proći pod modernizaciju. Naravno, modernizacija rafinerije Sisak i Rijeka se spominjala i u međudioničkom ugovoru i njegovom kasnijem Sanaderovom dodatku, ali sve je, očito, ostalo samo mrtvo slovo na papiru.
Mrak je tek počeo kuljati
U ovom trenutku je, dakle, jasna jedna stvar – zatvaranje Siska, čemu je vrata otvorio sporni Memorandum kojim je hrvatska nafta krenula na preradu u Mađarsku (po, što je posebno skandalozno, i dalje nepoznatoj cijeni) bilo je u poslovnom interesu Mola i Ine. Isto tako, bilo je direktno suprotno nacionalnom interesu Republike Hrvatske po pitanjima energetskog razvoja i sigurnosti, koji su jasno bili izraženi u strategijama, zakonima i ugovorima o toj temi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je Vlada na to pristala pitanje je na koje i dalje nismo dobili ni izbliza zadovoljavajući odgovor. Panična borba HDZ-a da rasprava o tome što prije utihne ili se pretvori u nebitan cirkus sugerira da je mrak tek počeo kuljati.
HDZ očajnički pokušava ubiti raspravu o Ini i gašenju rafinerije Sisak. Plenković je očito u panici
Zatvaranje rafinerije u Sisku, o čemu se govorilo u Saboru danas, bilo je suprotno važećim zakonima i strategijama RH
Zatvaranje Siska bilo je u poslovnom interesu Mola i Ine. Isto tako, bilo je direktno suprotno nacionalnom interesu Republike Hrvatske po pitanjima energetskog razvoja i sigurnosti. Zašto je Vlada na to pristala, pitanje je na koje i dalje nismo dobili ni izbliza zadovoljavajući odgovor
Ono što fascinira su silina i upornost. HDZ i dio njegovih koalicijskih partnera, naime, već danima pokušavaju izbjeći, obezvrijediti i obesmisliti bilo kakvu raspravu o upravljanju Inom, pogotovo onu vezanu za gašenje sisačke rafinerije o čemu se danas razgovaralo na saborskom Antikorupcijskom vijeću.
Saslušanje bivšeg šefa Janafa Dragana Kovačevića pokušalo se prvo spriječiti čudnovatim tumačenjima postojećih propisa i potpunim ignoriranjem dosad uobičajene prakse. Ideja je, zapravo, bila fantastična – Odbor za Ustav, u kojem većinu ima HDZ će zaključiti da Antikorupcijsko vijeće nema pravo održavati javna saslušanja. Tako nešto, govorili su iz HDZ-a danima, može se održavati samo pred 29 saborskih odbora ili na istražnom povjerenstvu.
Propisi i ironija
I sad dolazi taj elegantni tvist – osnivanje istražnog povjerenstva je odluka koju donosi Sabor. U kojem HDZ ima većinu i koji već godinama odbija sve inicijative za osnivanjima takvih povjerenstava – jednom jer se, kao, bave predmetom oko kojeg već postupaju istražna djela, a drugi put zato što su zadaće predloženih povjerenstava postavljene preširoko. Slična sudbina čeka i oporbeni prijedlog o istražnom povjerenstvu o Ini.
A rasprava pred saborskim odborima? E, u svim tim tijelima HDZ također ima većinu. Dakle, recimo da oporba predloži (što i planiraju) da se pred matičnim odborom, a to je onaj za gospodarstvo kojeg, kakve li ironije, vodi Žarko Tušek iz afere “Kaj bi ti štel biti” sasluša, recimo, Damira Vanđelića, bivšeg člana Nadzornog odbora Ine. “Sve je po propisima”, rekli bi zadovoljno u vladajućoj stranci i stavili prijedlog na glasanje. Kojeg će HDZ-ova većina u Odboru glatko – odbiti.
Kako je propala cenzura
Stoga je ostalo jedino saborsko tijelo u kojem oporba ima većinu, Antikorupcijsko vijeće, kojem se trebalo saborskim poslovnikom začepiti usta i spriječiti raspravu. No, kad je postalo očito da će se planirana saslušanja održati u ili izvan Sabora, s tim što bi potonji rasplet izazvao još veću pažnju javnosti, napravljen je korak unatrag, pa je Odbor za Ustav donio čudesan zaključak kojim Antikorupcijsko vijeće nije ovlašteno održavati saslušanja, ali se ona ipak mogu održavati.
Kad je stavljanje trake s natpisom cenzura na Antikorupcijsko vijeće propalo, krenulo se granatirati kredibilitet jedinog svjedoka koji je obećao pozitivno odgovoriti na poziv za svjedočenje – Dragana Kovačevića. Jer je čovjek – Uskokov optuženik u aferi Janaf.
Nekakav parlament? Ma hajte, molim vas…
Uskokovi optuženici, doduše, nisu (još?) Tomislav Ćorić, Andrej Plenković i Tena Mišetić koji su također pozvani da svjedoče o sastanku u premijerovom Uredu na kojem se govorilo o Memorandumu Ine i Janafa koji je, zapravo, značio smrtnu presudu sisačkoj rafineriji nafte. No, njima nije ni palo na pamet doći. Jer, tko je to vidio spuštati se s visina izvršne vlasti do nekakvog parlamenta i odgovarati na pitanja saborskih zastupnika?
U ritualnosti svog nepoštivanja najvišeg predstavničkog tijela u Hrvatskoj posebno se istaknuo Ćorić, koji je kazao kako nema namjeru sudjelovati u raspravi koju treba “voditi čovjek koji nema niti moralni niti ljudski kredibilitet da to čini”. Ćorić, naravno, zna da Nikola Grmoja nije rukopoložen na mjesto predsjednika Antikorupcijskog vijeća diskrecijskom odlukom Sotone, niti je, eto, svojom voljom jednostavno došao na zagrebački Gornji grad i zabarikadirao se u zgradi Sabora.
U parlament su ga birali birači, a na mjesto predsjednika Vijeća saborski zastupnici – iz toga proizilazi njegov “kredibilitet da to čini”. Sve ostalo je tek stvar kućnog odgoja masno plaćenog viceguvernera Hrvatske narodne banke i, očito, paralizirajućeg straha od javnog odgovaranja na pitanja o odnosima Ine i Mola u vrijeme njegovog ministarskog mandata.
Optuženik je fuj. Osim ako nas drži na vlasti
I tako je ostao samo Kovačević, za kojeg su vladajući u hipu zaboravili svoju u svakoj aferi mantranu priču o “presumpciji nevinosti”. Sad kad je došao u situaciju da govori o neugodnim stvarima, optužnica protiv njega postala je odmah krajnji dokaz i presuda da se radi o čovjeku kojem se ne smije vjerovati. Ili, kako je to za Kovačevića rekao HDZ-ov vjerni koalicijski partner Dario Hrebak iz mikrostranke HSLS: “Smatram da kao takav pod teškim optužbama ne može biti relevantan da svjedoči o ičemu u Hrvatskom saboru”.
Zvuči logično? Samo onima koji ne znaju da većinu u Saboru HDZ-u, Hrebaku i ostalima koji sad ipak mudro šute, drži – još gore – optuženik Europskog javnog tužiteljstva. Dražen Barišić iz HDZ-a, očito, svojim dolascima u Sabor ne izaziva kod vladajućih alergijsku reakciju poput Dragana Kovačevića. A eto, čovjek je također optužnicom. I to također u aferi Janaf. Kako li je svijet mali!
Zašto se, pobogu, toliko želi spriječiti priča o Ini?
Nakon svih tih skakanja u usta, javnih samosramoćenja cijelog niza političara iz vlasti, promatraču se može nametnuti samo jedno pitanje. Zašto, pobogu? Zbog čega se tako silno želi spriječiti i obezvrijediti bilo kakvu raspravu o Ini? Toliko da u zadnji tren u Antikorupcijsko vijeće letećom izmjenom ubacujete Hrvoja Zekanovića, sa zadatkom da napravi cirkus?
Očito je ono što iritira i plaši cijelu vertikalu vlasti taj nesretni Memorandum iz 2018. godine kojim se omogućio protok nafte od Rafinerije Sisak do Janafa, tako da je mogla dalje teći prema Mađarskoj i njihovim rafinerijama dok je ova sisačka dobila ključ u bravu. S vanjske strane.
Čak i bez javno dostupnog dopisa tadašnjeg ministra Ćorića u kojem se doslovno kaže kako odluku o zatvaranju Siska “nije moguće donijeti jednostrano, bez dogovora s Vladom Republike Hrvatske”, potpuno je jasno da je o ovako krupnom pitanju ključnu riječ imao onaj koji i inače ima ključnu riječ u Hrvatskoj – predsjednik Vlade Andrej Plenković.
Zarada Janafu i Ini, gubitak Hrvatskoj
Uostalom, iako i on danas priča bajke o tome da se radilo o poslovnoj odluci Ine (kojoj je neki dan nedavno upravo on smijenio upravu), nova linija obrane HDZ-a oko Memoraduma i gašenja Ine je da se radilo o opravdanom poslovnom potezu. Jer, evo, Janaf i Ina su zaradili, modernizirat će se riječka rafinerija i super smo.
Problem je što je gašenje Rafinerije Sisak možda bilo isplativo kompaniji, ali je bilo protivno nacionalnim interesima, odnosno energetskoj sigurnosti Republike Hrvatske. Kako se to sa sigurnošću može tvrditi? Jednostavno.
Strategija energetskog razvoja
U vrijeme gašenja Siska na snazi je bila Strategija energetskog razvoja RH koju je donio Sabor. U njoj su navedene razvojne smjernice za sektor nafte i prirodnog plina. Jedna od njih je “ubrzani dovršetak modernizacije rafinerija nafte u Republici Hrvatskoj“. Ima i ciljeva – primjerice, osiguranje redovite opskrbe domaćeg tržišta potrebnim količinama nafte i prirodnog plina.
Kaže se i što točno Vlada Republike Hrvatske mora napraviti da se taj cilj dostigne, između ostalog, stvoriti uvjete da se “osuvremene hrvatske rafinerije”. Što je Vlada napravila pristankom na Memorandum? Ugasila jednu od dvije domaće rafinerije. Druga, hvala na pitanju, i dalje nije modernizirana.
Mrtvo slovo u Zakonu o energiji
Ima još – u Zakonu o energiji stoji da se objekti za preradu nafte proglašavaju objektima od interesa za Republiku Hrvatsku. Vlasnici tih objekata su ih “dužni održavati, tehnološki unapređivati, odnosno modernizirati sukladno odrednicama Strategije energetskog razvoja i interesima Republike Hrvatske”.
U nekom slobodnijem umjetničkom konceptu konzerviranje cijele rafinerije se možda i može doživjeti njenim održavanjem, ali gašenje pogona teško može proći pod modernizaciju. Naravno, modernizacija rafinerije Sisak i Rijeka se spominjala i u međudioničkom ugovoru i njegovom kasnijem Sanaderovom dodatku, ali sve je, očito, ostalo samo mrtvo slovo na papiru.
Mrak je tek počeo kuljati
U ovom trenutku je, dakle, jasna jedna stvar – zatvaranje Siska, čemu je vrata otvorio sporni Memorandum kojim je hrvatska nafta krenula na preradu u Mađarsku (po, što je posebno skandalozno, i dalje nepoznatoj cijeni) bilo je u poslovnom interesu Mola i Ine. Isto tako, bilo je direktno suprotno nacionalnom interesu Republike Hrvatske po pitanjima energetskog razvoja i sigurnosti, koji su jasno bili izraženi u strategijama, zakonima i ugovorima o toj temi.
Zašto je Vlada na to pristala pitanje je na koje i dalje nismo dobili ni izbliza zadovoljavajući odgovor. Panična borba HDZ-a da rasprava o tome što prije utihne ili se pretvori u nebitan cirkus sugerira da je mrak tek počeo kuljati.