Urednik Economista i svjetski autoritet za pitanja ruske politike za Telegram govori o izborima, stanju u Kremlju i Putinu
Edward Lucas analizira uspjeh Ujedinjene Rusije na nedjeljnim izborima
Stranka Vladimira Putina Ujedinjena Rusija uvjerljivo je pobijedila na nedeljnim izborima. Potvrda je to velike popularnosti ruskog predsjednika, a ovaj će mu izborni rezultat omogućiti još čvršću kontrolu nad zemljom. O tim izborima, ruskoj unutarnjoj i vanjskoj politici i naravno, centralnoj figuri Kremlja i ruskog političkog života Vladimiru Putinu razgovarali smo s višim urednikom britanskog lista Economista i jednim od vodećih zapadnih autoriteta za pitanja ruske politike, Edwardom Lucasom.
“To nisu bili izbori, Putinova Ujedinjena Rusija nije stranka, opozicija ne postoji, a Duma nije parlament”, kaže Lucas, koji je poznat kao žestok kritičar Putinove Rusije. “Rusija nema politički život. Događaj u nedjelju bio je velika sramota – komad političkog teatra osmišljen kako bi Putinu i njegovim pajdašima dao privid legitimnosti”, kaže.”To nije bilo natjecanje, ili izlaganje ruskih vladara volji građana”.
Europski promatrači na ovim su izborima zabilježili veće nepravilnosti, neregularnosti i kršenja osnovnih prava. Ruski dužnosnici tvrde kako nema dokaza za prevaru. Istaknuti opozicijski aktivist Leonid Volkov kaže kako je razina prevare na ovim izborima usporediva s onima 2011. te da je više od trećine od 28 milijuna glasova “izmišljeno”.
Uvertira za predsjedničke izbore
“Rezultat je dobar za Ujedinjenu Rusiju”, kazao je ruski predsjednik Putin. “U vremenima teškoća, velike neizvjesnosti i rizika ljudi prirodno biraju stabilnost i povjerenje u vodeću političku snagu”. Mnogi smatraju kako će ovi izbori poslužiti kao odskočna daska Putinu za predizbornu kampanju u kojoj će on tražiti svoj novi mandata 2018. godine za koji se još uvijek ne zna hoće li se kandidirati.
Ujedinjena Rusija osvojila je 54.18 posto glasova što joj je donijelo 343 mjesta u parlamentu od ukupno 450 koliko ih je u ruskoj Dumi. Dobili su 105 zastupnika više nego što su imali na prošlim izborima. Liberalne opozicijske stranke nisu ušle u parlament.
Komunistička partija osvojila je 42 mjesta, a radikalno desna Liberalno demokratska stranka Rusije osvojila je 17 mjesta. Odaziv je bio rekordno nizak – 47.8 posto. Opozicijski aktivisti i europski promatrači doveli su u pitanje koliko su slobodni i pošteni ovi izbori bili, no reakcija šire javnosti, kao što je to bilo nakon izbora 2011. kada su organizirani ulični prosvjedi, nije se dogodila.
Novi Hladni rat
Naš je sugovornik autor knjige “Novi Hladni rat: Kako Kremlj ugrožava Rusiju i Zapad” izdane 2008. godine. U svom bestselleru kritizira Putinovu vlast i tvrdi kako se, dok je Zapad zauzet drugim problemima, Rusija se ponovno ustrojava kao neka vrsta blažeg Sovjetskog Saveza.
Bivši dugogodišnji dopisnik Economista iz Moskve tada je napisao kako se Sjedinjene Države i Europa ne čine dovoljno odlučnima u sučeljavanju s takvom Rusijom, te kako je Putinova Rusija opasnost za sebe i za druge. Nakon početka Ukrajinske krize, u komentaru za Wall Street Journal, konstatirao je kako su se njegove teze potvrdile. “Zadovoljstvo je kada se pokaže da ste u pravu”, pisalo je, “ali do određene mjere”.
Postavljam mu pitanje, smatra li da se u Putinovim načinu vođenja Rusije i općenito politici Kremlja nešto promijenilo od te 2008. godine, kada je izdao svoju knjigu. “Bio sam puno previše optimističan”, kaže. “Nisam predvidio rat u Ukrajini, ili da će Rusija ponovno postati ozbiljna vojna sila, sposobna intervenirati u zemljama poput Sirije”.
‘Apatija nikad nije potaknula revoluciju’
U odnosu na 2011. na ovim je izborima glasalo oko četiri milijuna Rusa manje. Ovi su izbori bili i Putinova najuvjerljivija pobjeda – dobio je čak 76 posto mjesta u Dumi, u odnosu na tek nešto više od pola koliko je Ujedinjena Rusija dobila 2011. “Rusi nisu glupi”, komentira Edwards nizak odaziv. No, nastavlja, “apatija nikad nije potaknula revoluciju”.
Posebno je nizak odaziv bio u Moskvi i St. Petersburgu, gdje su, nakon izbora 2011., krenuli prosvjedi protiv Putina. Od tada, vladajući su postrožili zakone kojima su regulirani prosvjedi, a nevladine organizacije koje su primaju novac izvan Rusije, označene su kao “strani agenti”.
Može li, uopće, netko ugroziti Putina i postoje li u Kremlju ili oko njega osobe koje mogu donositi suverene političke odluke, bez Putinova odobrenja? “U Rusiji postoje snažne političke figure. Kada bi se ujedinili, Putin bi bio u nevolji. No, oni to ne čine”, kaže Telegramov sugovornik. “U svakom slučaju, bilo bi ih pogrešno nazivati političkim liderima. To su plemenski poglavice poput Ramzana Kadirova, Čečenskog lidera, ili vladari ogromnih kazneno-birokratskih imperija poput Aleksandra Bortnikova, šefa FSB-a. Oni imaju određenu autonomiju, ali mogu dobiti otkaz u trenu, što pokazuje nedavna smjena Sergeja Ivanova“.
Sukob Rusije i Zapada
U svojoj knjizi, Lucas piše kako nova bitka Moskve sa Zapadom neće biti zbog ideologije, nego zbog moći. Pitam Lucasa je li, danas, sukob Zapada i Putinove Rusije neizbježan. “Mi smo već u oštrom sukobu strateških interesa”, odgovara.
“Rusija pokušava uništiti Atlantski savez, uništiti jedinstvo EU, uspostaviti zonu političkog utjecaja u zemljama bivšeg Sovjetskog saveza, te pritisnuti Švedsku i Finsku kako se ne bi pridružili NATO-u. Također, Rusija aktivno intervenira u američke predsjedničke izbore kroz “aktivne mjere” – kombinaciju hakiranja i puštanja informacija”, kaže,
Ranih 2000-ih kada je preuzeo vlast, Putin je bio svjestan toga da je njegova zemlja preslaba za bilo kakav sukob sa zapadnim zemljama. Njegova politika tih godina, nije išla u tom smjeru. U posljednje vrijeme, nakon rata u Ukrajini i Siriji, nikad potpuno nerazjašnjenih veza Kremlja i radikalne desnice u zemljama zapadne Europe te recentnog hakiranja američkih institucija, medija i stranaka dojam je kako je Putin definitivno izašao iz defanzive. “Samo netko tko je odlučan da bude naivan može zanemariti ono što Putin smjera”, zaključuje Lucas.