Teško je, naravno, u kampanji biti toliko atraktivno samodestruktivan kao što je to uspjela Kolinda Grabar-Kitarović, prije svega tortom za Milana Bandića i legendarnom lelujavom pričom o plaćama od 8.000 eura Hrvatima za rad od kuće. No, po količini samopostavljenog dinamita pod temelje vlastite kampanje Andrej Plenković i HDZ se dramatično približavaju “uspjesima” bivše predsjednice – od srljanja u izbore prije donošenja zakona o obnovi Zagreba od potresa, preko bizarne priče o državnom bookingu, pa do epske propasti cijele osnovne poruke kampanje, one, naime, o sigurnoj Hrvatskoj.
Kako postaje sve očitije koliki su razmjeri pogreške sa srljanjem HDZ-a u ljetne izbore, kako bi se izbjegla jesenska ekonomska kriza i profitiralo na nekad visokom rejtingu Stožera civilne zaštite RH, Plenković je od datuma izbora odlučio – oprati ruke. Zapravo, gotovo ih dezinficirati, a krivnju za kaotičnu kampanju usred novog bujanja epidemije i sva pitanja o regularnosti izbora koja se množe, prebaciti na – Pantovčak.
HDZ centrirao izbore na početak ljeta
Na pitanje novinara jučer u Vinkovcima da komentira napade opozicije da je srljanjem u ljetne izbore ugrozi zdravlje građana, Plenković je prst optužbe uperio prema – Zoranu Milanoviću. “Što se tiče nas, mi smo rekli da je odluka na njemu da odabere datum izbora, a ne na nama. On je odabrao predzadnji ustavni termin. Jedini kasniji termin je mogao biti 12. srpnja. Izbori su mogli biti i u nedjelju, 21. lipnja. Ta odluka nije bila do nas”, kazao je premijer.
Plenković je, naravno, svjestan koliko je niska je razina njegovog pokušaja falsificiranja stvarnosti. Ovo što je izjavio nije laž, ali to nimalo ne pomaže. Jer, HDZ je – a malo (i to na subatomskim razinama malo) je vjerojatno da bi HDZ išta odlučio što Plenković ne bi odobrio – taj koji je naglim raspuštanjem Sabora punih pet mjeseci prije isteka mandata centrirao izbore na početak ljeta.
Predsjednik Milanović je mogao tek birati između četiri nedjelje, Ustav ga obvezuje da izbore raspiše 30-60 dana od raspuštanja Sabora. Dakle, birao je između 21. ili 28. lipnja, te 5. ili 12. srpnja. HDZ je, podsjetimo, tad i sad (doduše, ovih dana nešto tiše) objašnjavao kako se na izbore ide hitro, jer stručnjaci tvrde da će epidemiološka situacija na ljeto biti povoljnija od one ujesen ili na zimu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jesen u srpnju
U tom kontekstu, kako bi uopće moglo biti sporno što je predsjednik Republike raspisao izbore za 5. srpnja, a ne 21. lipnja? Počinje li, možda, u srpnju jesen? Je li, možda, premijer još početkom svibnja znao da će se sredinom lipnja razigrati Covid-19 u istočnim zemljama bivše Jugoslavije, a da će Vlada to gledati skrštenih ruku i uz letak putnicima o odgovornom ponašanju sve dok se epidemija ne raširi i po Hrvatskoj?
Naravno da nije. I naravno da u situaciji širenja koronavirusa, raspada cijelog koncepta kampanje i jasnim anketnim padom potpore (a najgore vjerojatno tek slijedi), Plenković očajnički traži bilo koji način za identificiranje bilo kojeg krivca, a da to ne bude onaj koji sjedi u uredu predsjednika Vlade u Banskim dvorima. Onaj koji je 20. svibnja nakon sastanka užeg kabineta Vlade izjavio: “Mislim da je to odličan datum, 5. srpanj je vrlo blizu, a dovoljno daleko da se svi dobro pripreme i imaju jednake šanse na izborima”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zanimljivo je kako Plenković sada, usred bujanja korone, krivicu za izbore pokušava prebaciti na Milanovića
A mislili smo da je nemoguće dostići nadrealnu razinu samoranjavajuće kampanje kakvu je imala Kolinda Grabar-Kitarović
Nakon raspuštanja Sabora Milanović je mogao birati samo između 21. ili 28. lipnja, te 5. ili 12. srpnja. HDZ je, podsjetimo, tad i sad (doduše, ovih dana nešto tiše) objašnjavao kako se na izbore ide hitro, jer stručnjaci tvrde da će epidemiološka situacija na ljeto biti povoljnija od one ujesen ili na zimu. U tom kontekstu, kako bi uopće moglo biti sporno što je predsjednik Republike raspisao izbore za 5. srpnja, a ne 21. lipnja? Počinje li, možda, u srpnju jesen?
Teško je, naravno, u kampanji biti toliko atraktivno samodestruktivan kao što je to uspjela Kolinda Grabar-Kitarović, prije svega tortom za Milana Bandića i legendarnom lelujavom pričom o plaćama od 8.000 eura Hrvatima za rad od kuće. No, po količini samopostavljenog dinamita pod temelje vlastite kampanje Andrej Plenković i HDZ se dramatično približavaju “uspjesima” bivše predsjednice – od srljanja u izbore prije donošenja zakona o obnovi Zagreba od potresa, preko bizarne priče o državnom bookingu, pa do epske propasti cijele osnovne poruke kampanje, one, naime, o sigurnoj Hrvatskoj.
A ako i nisu krivi za korupcijski skandal Josipe Rimac i najbližih suradnika ministara (toliko se dosad zna), priča o Plenkoviću, Đokoviću, samoizolaciji i predizbornoj paroli HDZ-a “Za Hrvatsku u kojoj nema nedodirljivih” školski je primjer serije ključnih i tvrdoglavih pogrešaka u samoj kampanji. Pa ipak, uz sve promašaje, nikad do sinoć predsjednik HDZ-a i tehnički premijer nije toliko zabrazdio u paralelnu stvarnost koju vidi samo on i možda nekoliko njegovih najbližih suradnika (mada je dobra oklada da mu oni samo tvrde da je vide).
Kako postaje sve očitije koliki su razmjeri pogreške sa srljanjem HDZ-a u ljetne izbore, kako bi se izbjegla jesenska ekonomska kriza i profitiralo na nekad visokom rejtingu Stožera civilne zaštite RH, Plenković je od datuma izbora odlučio – oprati ruke. Zapravo, gotovo ih dezinficirati, a krivnju za kaotičnu kampanju usred novog bujanja epidemije i sva pitanja o regularnosti izbora koja se množe, prebaciti na – Pantovčak.
HDZ centrirao izbore na početak ljeta
Na pitanje novinara jučer u Vinkovcima da komentira napade opozicije da je srljanjem u ljetne izbore ugrozi zdravlje građana, Plenković je prst optužbe uperio prema – Zoranu Milanoviću. “Što se tiče nas, mi smo rekli da je odluka na njemu da odabere datum izbora, a ne na nama. On je odabrao predzadnji ustavni termin. Jedini kasniji termin je mogao biti 12. srpnja. Izbori su mogli biti i u nedjelju, 21. lipnja. Ta odluka nije bila do nas”, kazao je premijer.
Plenković je, naravno, svjestan koliko je niska je razina njegovog pokušaja falsificiranja stvarnosti. Ovo što je izjavio nije laž, ali to nimalo ne pomaže. Jer, HDZ je – a malo (i to na subatomskim razinama malo) je vjerojatno da bi HDZ išta odlučio što Plenković ne bi odobrio – taj koji je naglim raspuštanjem Sabora punih pet mjeseci prije isteka mandata centrirao izbore na početak ljeta.
Predsjednik Milanović je mogao tek birati između četiri nedjelje, Ustav ga obvezuje da izbore raspiše 30-60 dana od raspuštanja Sabora. Dakle, birao je između 21. ili 28. lipnja, te 5. ili 12. srpnja. HDZ je, podsjetimo, tad i sad (doduše, ovih dana nešto tiše) objašnjavao kako se na izbore ide hitro, jer stručnjaci tvrde da će epidemiološka situacija na ljeto biti povoljnija od one ujesen ili na zimu.
Jesen u srpnju
U tom kontekstu, kako bi uopće moglo biti sporno što je predsjednik Republike raspisao izbore za 5. srpnja, a ne 21. lipnja? Počinje li, možda, u srpnju jesen? Je li, možda, premijer još početkom svibnja znao da će se sredinom lipnja razigrati Covid-19 u istočnim zemljama bivše Jugoslavije, a da će Vlada to gledati skrštenih ruku i uz letak putnicima o odgovornom ponašanju sve dok se epidemija ne raširi i po Hrvatskoj?
Naravno da nije. I naravno da u situaciji širenja koronavirusa, raspada cijelog koncepta kampanje i jasnim anketnim padom potpore (a najgore vjerojatno tek slijedi), Plenković očajnički traži bilo koji način za identificiranje bilo kojeg krivca, a da to ne bude onaj koji sjedi u uredu predsjednika Vlade u Banskim dvorima. Onaj koji je 20. svibnja nakon sastanka užeg kabineta Vlade izjavio: “Mislim da je to odličan datum, 5. srpanj je vrlo blizu, a dovoljno daleko da se svi dobro pripreme i imaju jednake šanse na izborima”.